U SVEČANOJ LOŽI Njemački ministar obrane Franz Josef Jung, Angela Merkel i austrijski premijerMeđu njemačkim navijačima koji su u Baselu pratili polufinalnu utakmicu između Njemačke i Turske bila je, naravno, i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je nastojala biti prisutna na što više utakmica njemačke reprezentacije na ovom europskom nogometnom prvenstvu. Bila je na tribini zajedno s predsjednikom Švicarske konfederacije Pascalom Couchepinom i turskim predsjednikom Abdullahom Gülom. Na četvrtfinalnoj utakmici protiv Portugala nije bila jer je morala prisustvovati summitu Europske unije, ali je bila na utakmicama tijekom natjecanja u kvalifikacijskim grupama.

Njemački tisak s velikim zadovoljstvom izvještava o njenim navijačkim aktivnostima, te o tome kako ju je uhvatila “kickerfieber” - nogometna groznica. Novinari su je pohvalili što na utakmice dolazi elegantno odjevena, kako priliči predsjednici vlade, a ne u punoj navijačkoj opremi, ali svoje navijačke preferencije ipak pokazuje noseći diskretan šal u bojama njemačke nacionalne zastave. Da ona s mnogo uzbuđenja prati utakmice moglo se vidjeti po izjavi koju je dala nakon polufinalne dramatične pobjede 3:2 Njemačke nad Turskom golom braniča Philippa Lahma u posljednjoj minuti utakmice: “Gotovo sam ostala bez daha, moram priznati. Našoj momčadi čestitam od sveg srca. Bilo je u nekim razdobljima teško, kako su naši ljudi gubili lopte. Ali na kraju sve je dobro završilo, i to je najvažnije.”

I nakon nekih drugih utakmica davala je stručne ocjene igre. Tako je nakon odlučne pobjede Njemačke nad Austrijom od 1:0, čime se Njemačka bila kvalificirala u četvrtfinale, Angela Markel, koju su novine nazvale “njemačkom navijačicom broj jedan”, potpuno se poistovjećujući s njemačkom reprezentacijom izjavila: “Igrali smo korisno, a rezultat je realan. Sada imamo vremena da se pripremimo za sljedeći krug. Ballack je zabio krasan gol, a posebno mogu pohvaliti Lahma, koji je trčao nevjerojatno mnogo.”

Tijekom te dramatične utakmice dogodila se jedna neobična situacija. Sudac je zbog dobacivanja i međusobne svađe isključio s terena trenere obiju momčadi. Moglo se vidjeti kako se isključeni njemački selektor Joachim Löw popeo na tribinu, te došao do Angele Merkel, koja je ustala sa stolca da ga pita što se dogodilo. Razgovarali su nekoliko minuta, a vidjelo se da razmjenjuju mišljenja o tome kako će se to odraziti na daljnji tijek utakmice. Potom se Löw popeo još nekoliko redova na tribini te sjeo pokraj svojeg igrača Bastiana Schweinsteigera koji je također morao utakmicu gledati s tribina jer je bio isključen u posljednjim minutama prethodne utakmice s Hrvatskom zbog udaranja protivničkog igrača. Zanimljivo je da je Angela Merkel razgovarala i sa Schweinsteigerom, koji joj je navodno među najomiljenijim igračima, o njegovu isključenju, a on je kasnije ispričao:

“Rekla mi je da istu glupost ne smijem nikada više ponoviti. Kada gospođa kancelarka kaže da se nešto mora napraviti, onda se to mora napraviti.” Njemački tisak iznosi još neke podatke o tome kako kancelarka budno prati sve što se događa s reprezentacijom. Prije početka prvenstva dala je intervju vodećem njemačkom dnevniku Süddeutsche Zeitungu u kojem je iznijela i svoju procjenu njemačkih izgleda na EP-u:

“Po mojoj procjeni, moguće je da osvojimo titulu prvaka. No upozoravam da bi bilo loše smatrati da je to gotova stvar. I u našoj grupi protivnici su opasni, Poljska će biti tvrd orah, a niti Hrvatsku se ne bi smjelo podcjenjivati. A tu su i Italija, Portugal, Francuska, kao i Rusija na koju također treba računati.” Tijekom prvenstva redovito je slala SMS-ove igračima prije i nakon utakmica. Čak je pozivana da ih posjeti u svlačionici prije utakmice. O nogometu daje redovito izjave, a nakon utakmice s Austrijom dala je izjavu za njemačku državnu televiziju ARD spustivši se u mali privremeni studio te TV-mreže na stadionu.

Poznato je da je Angela Merkel pokazala jako mnogo entuzijazma za nogomet i njemačku nogometnu reprezentaciju prije dvije godine tijekom SP-a u Njemačkoj. Bilo je to prvo veliko nogometno natjecanje gdje su njemački navijači pokazali jednak navijački entuzijazam i nacionalni naboj kakav su prijašnjih desetljeća iskazivali navijači drugih zemalja. Njemački navijači bili su mnogo diskretniji i rezerviraniji u iskazivanju nacionalnog ponosa na stadionima od navijača drugih zemalja, a za to se znalo i objašnjenje. Bilo je to povezano s ulogom Njemačke u Drugom svjetskom ratu, sa zločinima koji su počinjeni diljem Europe u ime njemačke nacije, u sklopu nacionalsocijalističke ideološke doktrine Adolfa Hitlera.

S FRANZOM BECKENBAUEROM, jednim od najboljihMnogi su Nijemci idućih desetljeća zbog toga osjećali stid, osjećali su da bi bilo neprimjereno iskazivati njemački nacionalni entuzijazam jer bi to netko od njemačkih susjeda i drugih europskih naroda mogao shvatiti kao obnavljanje ideologije njemačkog ekspanzionizma, što je bilo i u temelju nacističkog zločinačkog ponašanja tijekom Drugog svjetskog rata. To se prije dvije godine počelo prvi put mijenjati. Tadašnje svjetsko nogometno prvenstvo nije bilo samo najveća svjetska revija nogometa nego se pretvorilo u značajnu reviju snažnog iskazivanja pozitivnih nacionalnih osjećaja nogometnih navijača svih zemalja čije reprezentacije na prvenstvu sudjeluju. Toga nije bilo ni na jednom dosadašnjem svjetskom prvenstvu, doći na stadion u dresu svoje nacionalne reprezentacije postala je gotovo obveza svih navijača, kao što je to i mahanje zastavom na tribinama i pjevanje himne prije utakmice.

U svjetskom tisku bilo je dosta napisa o tome kako državljani pojedinih zemalja iskazuju svoje nacionalne osjećaje, a najviše o tome kako to čine stanovnici zemlje domaćina, jer su svi konstatirali da je to bilo prvi put od Drugog svjetskog rata da su i Nijemci tako snažno mahali svojim zastavama, tako glasno javno pjevali nacionalnu himnu. Utakmicama njemačke reprezentacije na tom svjetskom prvenstvu prisustvovali su i njemački predsjednik Horst Köhler i kancelarka Angela Merkel. Ona se mogla vidjeti kako prije utakmice s Ekvadorom zajedno s drugima na tribinama pjeva nacionalnu himnu, koju su pjevali i na travnjaku postrojeni članovi reprezentacije, te pokraj aut linije i zagrljeni članovi stručnog štaba, dok su se na tribinama vijorile na tisuće njemačkih crno-crveno-zlatnih zastava, kao nikada do tada na bilo kojem drugom sportskom događaju u Njemačkoj.

Upravo su sportski događaji najviše utjecali da se u široj svijesti Nijemaca izbrisao osjećaj stida zbog događaja iz nedavne prošlosti, a počeo razvijati osjećaj ponosa. Sport je odigrao i u ranijim prilikama u poslijeratnom razdoblju u Njemačkoj važnu ulogu u buđenju njemačkog nacionalnog osjećaja. Njemački se povjesničari slažu da je u tome ključnu ulogu odigrala neočekivana pobjeda Njemačke na svjetskom nogometnom prvenstvu u Švicarskoj 1954. s 3:2 u dramatičnom finalu nad favoriziranim Mađarima u Bernu, jer je to bio prvi događaj nakon ratnog poraza da su se Nijemci mogli identificirati s nekim nacionalnim uspjehom. Njemačka nogometna reprezentacija postigla je velike uspjehe na svjetskim prvenstvima i kasnije, bila je još dva puta svjetski prvak, 1974. na SP-u u Njemačkoj te 1990. na SP-u u Italiji, te nekoliko puta bila u finalu.

Sport je uvelike pridonio da nove njemačke generacije osjete da više nemaju razloga stidjeti se za eventualne grijehe svojih očeva, za nešto što se događalo davno prije nego što su se oni uopće rodili. Njemačka se razvila proteklih desetljeća u vodeću europsku ekonomsku silu, u primjernu demokratsku državu. Sport je bio samo sredstvo da se novi osjećaj vrijednosti njemačke nacije kod novih generacija što bolje javno iskaže.

S PEHAROM koji je Njemačka osvojila na Svjetskom kupu 1974. godineAngela Merkel spada među pripadnike novih njemačkih generacija koje smatraju da Nijemci svoje nacionalne osjećaje mogu isticati kao i pripadnici drugih nacija. Ona je prva osoba na čelu njemačke vlade koja se rodila nakon Drugog svjetskog rata, za koju je taj rat prošlost. Za Angelu Merkel nikako se ne može reći da je njemački nacionalist, niti da eksploatira njemačke nacionalne osjećaje za političke ciljeve ili interese. Ona je doduše na čelu velike desne političke stranke, za koju glasuju i pripadnici raznih njemačkih nacionalističkih udruženja, ali bi bilo pretjerano tvrditi da ona svoje nacionalne osjećaje ovako ističe iz oportunističkih razloga kako bi privlačila desne birače svojoj stranci. Pogotovo se to ne može reći kada je riječ o njenom iskazivanju zanimanja za nogomet i za uspjehe njemačke nogometne reprezentacije.

Angela Merkel pripadnica je one generacije Nijemaca koja budućnost svoje zemlje vidi u prvom redu u Europi, unutar Europske unije. Ona vodi snažnu proeuropsku politiku, možda čvršće i odlučnije od većine vodećih suvremenih njemačkih političara. Po njenom ponašanju u drugim prilikama za Angelu Merkel se nikako ne bi moglo reći da je njemačka nacionalistkinja, prije pobornik europskog nacionalizma.

No kako su neki novinski komentatori primijetili, tijekom EP-a došlo je diljem Europe do kratkotrajne suspenzije slavljenja ideologije europskog zajedništva i do eksplozije iskazivanja nacionalnih osjećaja u svim zemljama čije su se reprezentacije plasirale na prvenstvo. Po navijačkom žaru europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj bilo je samo još žešći nastavak onog što se zbivalo prije dvije godine u Njemačkoj. Kada je riječ o Njemačkoj, Angela Merkel bila je jedna od onih koji su pokazali da se više ne stide iskazivati nacionalni ponos. Nije ona jedina od političara bila na tribinama dok su igrali njemački reprezentativci, tamo su bili i njemački ministri vanjskih i unutrašnjih poslova, te drugi članovi vlade. Tvrdi se da je tijekom četvrtfinalne utakmice s Portugalom, jedine kojoj nije mogla prisustvovati zbog summita EU u Bruxellesu, primala stalne SMS-ove od svojih suradnika o tijeku utakmice i golovima.

Nakon pobjede u polufinalu nad Turskom najavila je da će svakako prisustvovati finalu. Novinari su je upitali što očekuje u finalu, a ona je odgovorila: “Nemojmo računati da je pobjeda gotova stvar.” Ponovila je ono što je rekla u intervjuu Süddeutsche Zeitungu prije početka prvenstva.