IRCI NA PODUZBOG EU Jedna od Nacionalovih sugovornica Rachel O'Hara, zaposlena u jednoj umjetničkoj galeriji, s prijateljem Paulom McAreejem fotografirana ispred glavne pošte u DublinuMoram biti iskren i priznati da me politika nikada nije osobito zanimala, pa je zbog te činjenice bila još čudnija želja moga uredništva da za svog boravka u Dublinu pokušam od običnog puka saznati njihove razloge odbijanja Lisabonskog sporazuma. Kako je već poznato, a i Nacional je na svojim stranicama detaljno obradio tu temu, u Irskoj je nedavno održan referendum za ratificiranje Lisabonskog sporazuma i analizirano je irsko odbijanje postavki koje se nalaze u tom ugovoru. U Irskoj mnogi misle da Lisabonski ugovor koji je predložila Europska komisija centralizira EU i smanjuje prava država - uvodi se predsjednik Europskog vijeća s 2,5-godišnjim mandatom, ministar vanjskih poslova, 2014. Europska komisija će imati manje povjerenika, a smanjit će se i broj zastupnika iz nekih zemalja.

Irska je, eto, odlučila reći ne Lisabonskom sporazumu, što je uznemirilo ne samo članice EU, nego je negativno utjecalo i na situaciju u vezi s Hrvatskom, tj. mogućnost ranijeg i bržeg ulaska Hrvatske u EU. Za boravka u Dublinu nisam mogao primijetiti nikakve negativne reakcije nakon referenduma, a osim pojedinih plakata na stupovima javne rasvjete ništa nije upućivalo da se u glavnom gradu Irske održalo nešto što uvelike može utjecati na cjelokupnu EU, ali i budućnost Hrvatske i njenog pridruživanja EU. Moj domaćin bio je Gary Quinn, jedan od urednika u Irish Timesu, i iako je on glasovao za Lisabonski sporazum, smatra da su političari koji su vodili kampanju protiv Lisabonskog sporazuma mnogo više energije uložili kako bi irske građane pridobili za svoje stavove i programe te na kraju uspjeli utjecati na mnoge svoje sugrađane da se okrenu protiv Lisabonskog sporazuma.

“Ni sam ne znam što da kažem o cijeloj situaciji. Smatram da je irski narod počinio veliku pogrešku jer mnogi od Iraca ni sami ne znaju za što su glasovali, odnosno protiv čega su glasovali. Vjerujem da je kampanja za prihvaćanje Lisabonskog sporazuma morala biti jača kako bi se utjecalo na svijest ljudi i kako bi ih se na kvalitetniji način upoznalo s onim što dobivaju, a što gube prihvaćanjem Lisabonskog sporazuma. Imam osjećaj da cijela Europa sada mrzi Irsku i nisam siguran kako će se sve to odraziti na nas. Problem je možda i činjenica da je Irska uvijek bila pod nekom - da tako kažem - stranom okupacijom i da smo se uvijek borili za svoj slobodu i svoja prava, pa ljudi ne žele da neki drugi diktiraju njihovim životima. Mnogi smatraju da bi potpisivanjem Lisabonskog ugovora pao standard, da bi porasle cijene i da bi Irska izgubila na svojoj autentičnosti te da bi se zaustavio gospodarski razvoj zemlje”, rekao je Quinn.

Irci se imaju za što boriti jer je nekada najsiromašnija europska država Irska sada postala jednom od najbogatijih. To se vidi i po tome kako Irci danas žive - prosječna plaća iznosi oko 4000 eura, što je prilično veliki iznos, ali, s druge strane, i cijene u Dublinu su izrazito visoke, barem za strance, pa je tako većini prosječnih turista Dublin izrazito skup grad. Nema sumnje da je Dublin jedan od najljepših europskih gradova i da je vidljiv njegov gospodarski razvoj u svakom pogledu, što potvrđuje stalno proširenje aerodroma, veliki broj novih građevina, ali i veliki broj gradilišta te proširenje prometnica čak i u samom središtu grada. Koliko je Dublin skup grad možda najbolje pokazuje podatak da je cijena kave u nekom od mnogobrojnih pubova oko 25 kuna, a cijena piva kreće se oko 35 kuna i uglavnom je jednaka gdje god je pijete. Cijena ručka za dvije osobe u prosječnom restoranu iznosi oko 400 kuna, stoga bi dugotrajniji boravka u Dublinu uistinu utjecao na proračun svakog turista.

No kada se te cijene usporede s irskim plaćama, stekao sam dojam da je isplativije živjeti u Irskoj nego u Zagrebu ako, naravno, napravimo komparaciju prosječnih plaća u tim gradovima. U posljednje vrijeme vrtoglavo su porasle cijene nekretnina, pa Quinn smatra da je i to jedan od razloga zbog čega su Irci odbili ratificirati Lisabonski sporazum jer mnogi među njima strahuju da bi bilo gotovo nemoguće doći do vlastite nekretnine u Dublinu da su prihvatili sporazum.

“Najam kuće od 150 do 200 kvadrata stoji oko 1000 eura, i to u mjestima izvan Dublina. Najam manjeg stana u Dublinu kreće se između 500 i 1000 eura, što je mnogo za većinu građana, a osobito za one koji imaju veće obitelji jer oni trebaju veće stanove čija cijena doseže i do 2000 eura. Vjerujem da bi Lisabonski sporazum donio mnogo toga pozitivnog i ne vjerujem da bi drastično rasle cijene, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje i ne bih želio da se sve ovo negativno odrazi na Irsku, ali ni da se Irci smatraju krivima zbog zastoja u razvoju EU”, rekao je Quinn.

IRSKI PREMIJER BRIAN COWEN NA MUKAMAPo njegovu mišljenju Irci strahuju i od uvoza jeftine radne snage zbog čega bi neki od njih mogli ostati bez radnih mjesta, što bi sigurno izazvalo veliko nezadovoljstvo u zemlji.

Europska komisija već je počela raditi pritisak na irsku vladu da pripremi održavanje novog referenduma u Irskoj, pa se postavlja pitanje što se i koliko se toga u stavovima Iraca može promijeniti u samo nekoliko mjeseci, te čime će Europska unija pokušati pridobiti Irce da se priklone Lisabonskom sporazumu. O tome Quinn kaže:

“Ako se održi, novi referendum sigurno će donijeti neke pomake, samo nisam siguran da li u pozitivnom ili negativnom smislu. Ne znam koliko toga se može promijeniti u svijesti građana u vrlo kratkom vremenu. Ali ako EU ponudi neka jamstva, obrazloži sve nekim dobrim argumentima, moglo bi doći do obrata i Irska bi mogla ratificirati Lisabonski sporazum.”

Osim Garyja Quinna pokušali smo saznati i druga mišljenja, pa smo na dublinskim ulicama razgovarali s još nekim osobama. Leonie Corcoran ima 26 godina i diplomirana je novinarka, a baš poput Garyja Quinna i ona je glasovala za ratifikaciju Lisabonskog sporazuma: “Glasovala sam za ratifikaciju sporazuma jer smatram da Irska treba Europu i da će se Irska uz Europsku uniju mnogo brže i lakše razvijati. Osim toga mnogi će nam zamjeriti činjenicu da smo glasovali protiv sporazuma, a upravo to bi se moglo negativno odraziti na razvoj cjelokupne Irske, ali i na odnos s ostalim državama EU.”

Kako je rekla, zbog cjelokupne situacije osjeća se nelagodno i voljela bi da je ipak pobijedila struja koja je podržavala ratifikaciju sporazuma. Kao razloge poraza onih koji su vodili kampanju za ratifikaciju sporazuma navodi činjenicu da su vodili lošu kampanju i da nisu objasnili što sve sporazum donosi irskim građanima: “Vjerujem da će se u Irskoj ponovo održati referendum, ali nisam sigurna koliko je to dobro za našu zemlju. Ispast će da se ta ratifikacija nameće Ircima, a ne znam koliko će to izazvati bijesa i revolta kod irskog naroda. Europa bi trebala poštovati demokratsku odluku irskih birača. Što se mene tiče, ako ponovo dođe do referenduma, opet ću glasovati za ratifikaciju. Mnogi smatraju da bi ratifikacijom izgubili identitet, ali uvijek ću biti Irkinja bez obzira na status naše zemlje u Europskoj uniji.”

Rachel O'Hara ima 39 godina i zaposlena je u jednoj umjetničkoj instituciji. I ona je svoj glas dala za ratifikaciju sporazuma. Boji se posljedica koje bi Irsku mogle snaći ako ostane jedina koja neće ratificirati sporazum: “Bit ću užasnuta ako zbog toga Irsku izbace iz Europske unije ili ne daj Bože u ponovljenom referendumu ne izglasamo ratifikaciju Lisabonskog sporazuma. Smatram da su političari koji su vodili kampanju protiv sporazuma iznijeli mnogo laži te tako nanijeli mnogo štete irskom narodu. Nadam se da će ipak pobijediti zdrav razum i da će Irska ratificirati sporazum.”

Razočarana je rezultatom referenduma, ali smatra da će se taj rezultat prihvatiti jer je izglasan demokratskim putem. Vlada je, prema njenom mišljenju, vodila slabu kampanju i dopustila je da struja protiv ratifikacije pobijedi: “Irci će nažalost ponovo glasovati, a to ispada kao da nam Europa naređuje što i kako moramo raditi. To, po mom mišljenju, nije demokratski jer Europska komisija čini što god želi te nameće svoju volju. A opet, ako se ratificira sporazum, mislim da će to donijeti mnogo dobrog Irskoj.”

Davorka Naletilić ima 41 godinu i u Irskoj je od 1992. Trenutačno je zaposlena kao profesorica na sveučilištu u Dublinu. “Iako sam u Irskoj 16 godina, ipak sam ja još uvijek strankinja u njihovoj zemlji. Glasovala sam za ratifikaciju samo zbog toga jer smatram da je Europa potrebna Irskoj kako bi podigla razinu njihove ekonomije, pravosuđa, gospodarstva i općenito potakla razvoj Irske. Bila sam iznenađena rezultatom referenduma i smatram da to nije dobro za EU, a i ti rezultati onemogućuju ulazak Hrvatske u EU.”

Ona također smatra da je struja koja je vodila kampanju za ratifikaciju sporazuma vukla loše poteze te da nisu reagirali na pravi način, ali uvjerena je, ako se bude ponovo glasovalo, da će irski narod ipak prihvatiti Lisabonski sporazum.

Svi ovi dublinski sugovornici, sve obrazovani ljudi, kao da se pomalo stide takvog rezultata glasovanja. A možda bi i mogli imati razloga da se stide što je Irska ovako odbacila ono što EU smatra da je najbolje za zajednički europski razvoj jer je MLADI IRCI VEĆINOM SU GLASOVALI ZA EUIrska od europskog zajedništva, koje je sada ugrozila, možda od svih zemalja članica Europske unije najviše profitirala. Kada je 1973. ulazila u EU, Irska je bila među najsiromašnijim zapadnoeuropskim zemljama, s bitno manjim nacionalnim prihodom po glavi stanovnika od europskog prosjeka. Irska je stoljećima bila iseljenička zemlja, iz nje se mnogo ljudi iseljavalo, a useljenika uopće nije bilo, pa je kao takva ušla i u EU. Od Europske unije je imala iznimno velike koristi, u prvom redu od brojnih programa pomoći Europske unije najnerazvijenijim regijama u zemljama EU, ali i kroz druge brojne programe. Golemi je novac iz Europske unije došao u Irsku.

Valja priznati da se Irska odlično pripremila za dolazak tog novca te je razvila brojne vlastite vrlo inovativne i efikasne projekte kako da se taj novac najbolje iskoristi. Posebno je bio vrijedan irski projekt dizanja obrazovne razine irskih građana, pa je na tome uvelike bio i temeljen nacionalni razvoj Irske. Neke računice su pokazale da je od 1973. do 2003. Irska primila od Europske unije 34 milijarde dolara, a novac je nastavljala primati i sljedećih godina. Posljednjih desetljeća bila je u grupi najvećih primatelja subvencija po glavi stanovnika zemalja članica EU zajedno s Grčkom, Portugalom i Španjolskom. U nekim godinama Irska je po tome bila uvjerljivo na prvome mjestu.

Nekada jedna od najsiromašnijih zemalja Europske unije sada je po sveukupnom prihodu od 40.268 dolara po glavi stanovnika prema podacima Svjetske banke druga zemlja po bogatstvu u EU iza Luksemburga, a šesta zemlja na svijetu. Nekada izrazito iseljenička zemlja, Irska je sada postala useljenička zemlja, a u nju ne stižu samo ljudi iz izvaneuropskih zemalja, nego i mnogi građani EU jer se tamo bolje živi nego u njihovim zemljama. Napokon, potrebno je podsjetiti da to nije prvi slučaj da je Irska odbila referendumom neki od prijedloga koji je stigao iz EU. Irski su građani, na primjer, jedini od građana tadašnjih 15 članica EU prvi put odbili u lipnju 2001. referendumom odluku o proširenju EU, ali je na ponovljenom referendumu potkraj 2002. taj prijedlog prošao pa je 2004. u Europsku uniju primljeno deset zemalja srednje i istočne Europe. Tada se tvrdilo da je prvi referendum propao jer su se irski građani bojali da će značajan novac što ga je Irska do tada dobivala od Europske unije otići kao subvencije novim članicama, pa su zato glasovali protiv. Tada su tadašnje zemlje kandidatkinje za ulazak u Europsku uniju bile izrazito nezadovoljne Irskom, smatrajući da im Irska sebično onemogućava iste one europske probitke od kojih se sama obogatila.

Takvih osjećaja prema Irskoj u Hrvatskoj u trenutku kada Irska Hrvatskoj otežava ulazak u Europsku uniju za sada još nema.

Rijeka dijeli bogate i siromašneRijeka Liffey dijeli Dublin na sjeverni i južni dio odnosno na bogatije i siromašnije zone, a veliki broj mostova povezuju ta dva dijela grada. Uz nekoliko starih mostova u Dublinu se nalazi i nekoliko novih mostova, što ovom gradu daju posebnu draž jer predstavljaju spoj modernog i klasičnog.