Objavljeno u Nacionalu br. 659, 2008-06-30

Autor: Nina Ožegović

Lascivni crteži iz ladica

Eros i Pornos u Hrvatskoj

Monografija 'Eros & Pornos' Đure Vanđure s 900 crteža jedinstveni je pregled lascivnih erotskih crteža najvećih hrvatskih slikara od moderne do danas

EROTSKI OPUS JURE LABAŠA Crtež 'Poslije', kombinirana tehnika na kartonu zagrebačkog slikara Jure Labaša, poznatog po velikom opusuEROTSKI OPUS JURE LABAŠA Crtež 'Poslije', kombinirana tehnika na kartonu zagrebačkog slikara Jure Labaša, poznatog po velikom opusuGotovo svaki slikar ima foldere ‘in’ i ‘out’ - u prvom su radovi za pokazivanje, koji ih reprezentiraju na izložbama, a u drugom oni tajni, erotski i golicavi, nastali u osami i dobro skrivani od očiju obitelji i javnosti”, otkrio je Đuro Vanđura, savjetnik Strossmayerove galerije starih majstora HAZU i stručnjak za nizozemske slikare od 15. do 17. stoljeća, koji je nakon nekoliko godina istraživanja objavio u izdanju VBZ-a jedinstvenu monografiju “Eros & Pornos”.

Riječ je o raskošnom i luksuznom dvojezičnom, hrvatsko- engleskom izdanju, koje na 480 stranica velikog formata prvi put u Hrvatskoj donosi opsežan pregled hrvatskog erotskog slikarstva od početaka moderne do naših dana. Urednik je Žorž Draušnik, kontrabasisit, scenograf i urednik nekoliko likovnih monografija, a pregled obuhvaća gotovo 200 umjetnika različitih generacija i stilova, od Nikole Mašića i Vlahe Bukovca, preko Miroslava Kraljevića i Milivoja Uzelca do najmlađih Karine Sladović i Nikoline Ivezić. Razvrstani su po godini rođenja, a objavljeno je čak 900 reprodukcija erotskih crteža, od kojih je čak 90 posto prvi put objavljeno u javnosti. Motivi na crtežima variraju od izrazito profinjenih prikaza ženskog akta do lascivnih i nimalo cenzuriranih prizora spolnih odnosa u raznim varijantama. "Monografija ima podnaslov 'Erotika iz hrvatskih ladica umjetnosti'", nastavlja Vanđura, što sugerira da “umjesto povijesti salona i galerija donosi alternativnu povijest slikarskih ateljea, ladica i mapa umjetnika”.

“Ideja monografije bila je prikazati intimizam ateljea i kolekcionarskog kabineta, a glavni kriterij za odabir radova je bio papir, nema ulja, skulptura ni platna, nego su to uglavnom crteži olovkom, tintom i ugljenom, a ima i nešto akvarela”, objasnio je Vanđura. “Čin stvaranja umjetničkih djela za publiku ima veo tajne, kao i svaki erotski čin. Mislimo da je atmosfera u ateljeu ispunjena tajnovitošću i erosom: nasuprot slikaru sjedi model, gola žena, a u prostoru se osjeća slutnja, očekivanje, nadanje, željenje. Budi se mašta i počinjemo se pitati što se tamo događa između dva poteza kistom, frcaju li iskre i postoji li elektricitet između njih. I to erotsko uzbuđenje stvaranja rađa specifičnu umjetnost - za samo četiri oka. Kolekcionari pak čuvaju tu tajnovitost, intimnost i erotičnost slikarskih ateljea. Naime, ti se radovi skrivaju u ladici, a samo dva vise na zidu: Bogumila Cara iz zbirke Kovačić te Milivoja Uzelca, koji je sakriven u spavaćoj sobi, znači postavljen na ‘primjereno’ mjesto. Ti kolekcionari samo u iznimnim slučajevima pokažu te strogo čuvane radove nekom odabranom prijatelju, a zatim ladicu brzo zatvore.”


Đuro Vanđura,savjetnik u Strossmayerovoj galeriji i autor erotske monografije 'Eros & Pornos'Đuro Vanđura,savjetnik u Strossmayerovoj galeriji i autor erotske monografije 'Eros & Pornos'Na pitanje jesu li cenzurirali objavljivanje nekih radova zbog pornografskih elemenata, Vanđura je odgovorio da sam naslov monografije “Eros & Pornos” određuje granicu: Eros je grčki bog ljubavi, a pornos je riječ koja zapravo ne znači ništa, ali asocira na pornografiju. “Osim intimizma, htjeli smo pokazati umjetnički aspekt erotskog, onu lijepu, ushitnu i dražesnu stranu erotike, te autorske radove umjetnika”, objasnio je Vanđura. “I zato smo bili primorani napraviti svojevrsnu cenzuru na onim mjestima gdje erotičnost prelazi u razne pornografske podžanrove ili gdje nije zadovoljen umjetnički kriterij. Tako smo izbacili neke crteže sa skarednim i nastranim motivima, koji su bili vezani uz religiju. No nismo uvrstili ni neke crteže Antuna Babića, Bele Čikoša Sesije, Ernesta Tomaševića, Roberta Auera, Josipa Biffela, Munira Vejzovića i Vilima Svečnjaka”, zaključio je Vanđura. Monografija donosi i nekoliko iznenađenja: erotske crteže književnika, povjesničara umjetnosti i slikara Matka Peića, zatim informaciju da je velikan europske erotske umjetnosti Franz von Bayros rođen u Zagrebu, te aktove hrvatskih slikarica. Tako je objavljeno ulje na kartonu “Autoakt sred demonskih sila” iz 1908. godine Naste Rojc, zatim tuš/akvarel na papiru “Drago Ibler i ja u mirisu cvijeća - kad me je učinio ženom” iz 1917. godine te tuš na papiru “Autoakt s Ottom Dixom” Anke Krizmanić, a slijede crteži Zoe Borelli Vranske-Alačević, Zdenke Pexider Sriće, Ljerke Njerš, Nives Kavurić-Kurtović, Dragice Cvek-Jordan, Nevenke Arbanas i drugih.

Na pitanje tko je najveći erotoman među hrvatskim slikarima, Vanđura je odgovorio Robert Auer, bečki i münchenski đak i jedan od najvažnijih predstavnika hrvatske moderne. Auer je u osami svog ateljea u Nazorovoj ulici u tajnosti stvorio golemi opus od osamdesetak vrlo lascivnih, opscenih crteža, uglavnom akvarela te olovke i gvaša na papiru. Auer je poznat kao izvanredno vješt crtač, veliki kolorist te majstor portreta i profinjenog akta, no ovim opusom predstavio se i kao izvanredni crtač eksplicitnih seksualnih odnosa, koje je oslikavao bez imalo autocenzure i često na granici s pornografijom, ali i kičem. Nimalo dvosmisleni nazivi njegovih crteža kao što su “Prodiranje”, “Dražica” i “Trio” najbolje ilustriraju tematiku koja je intrigirala tog nastavnika na Obrtnoj školi pa na Akademiji likovnih umjetnosti.

MONOGRAFIJA 'EROS & PORNOS' u izdanju VBZ-a sadrži crteže 200 umjetnika, a 90 posto radova je prvi put pokazano javnostiMONOGRAFIJA 'EROS & PORNOS' u izdanju VBZ-a sadrži crteže 200 umjetnika, a 90 posto radova je prvi put pokazano javnostiOdmah iza Auera slijedi Bela Čikoš Sesija, koji se u svom ateljeu, zakrivenom teškim, tamnim zastorima, a osvijetljenom samo titrajem svijeće, nastavlja Vanđura, “prepuštao miru olovke i tankoćutno bilježio sjene i psihološke detalje sretnih parova u svim mogućim pozama zagrljaja i obostranog prepuštanja”. Poznato je da je puno i rado slikao erotske motive, a sačuvane su minijature i komplet kopija na pausu, što pokazuje da ih je umjetnik najvjerojatnije umnažao i prodavao brojnim klijentima, među kojima i onima iz Sankt Peterburga i Amerike.

U sljedećoj generaciji umjetnika kao veliki erotoman ističe se Miroslav Kraljević, jedan od najtraženijih i najskupljih slikara hrvatske moderne, koji je uglavnom radio crteže pastelom te kredom i tušem na papiru. U njegovu erotskom opusu ženski akt je zauzimao najvažnije mjesto, a pastel “Après”, nastao 1912. godine u Parizu, smatra se reprezentativnim djelom tog opusa. Crtežima je davao dugačke nazive, primjerice, “Sjedeći ženski akt raširenih nogu”, ali i vrlo eksplicitne, poput “Klečeći ženski akt, onanija”. Iza Kraljevića slijedi Milivoj Uzelac, kaže Vanđura, u čijem erotskom opusu posebno mjesto zauzima jedinstvena likovno-pjesnička mapa “Anakreont: Grčka proljeća” iz 1920. godine sa stihovima Milana Begovića. Pretpostavlja se kako je “Honoré marquis de Trottoire”, jedino zabilježeno ime u mapi, zapravo pseudonim književnika Begovića, ali sačuvani markizov ex libris moguće sakriva i ime naručitelja tih mapa. Uzelac, poznat kao slikar predgrađa, ispijenih fizionomija, cirkusa i velegrada, ostavio je iza sebe stotinjak crteža na kojima su prikazani lascivni erotski prizori raznolike tematike, od lezbijskih do vjerski uvredljivih tema. Pretpostavlja se da je erotske crteže počeo stvarati još prije Prvog svjetskog rata u Zagrebu, a zatim nastavio u Pragu i Parizu, gdje je ilustrirao književna izdanja poput Balzaca, De Sadea i La Fontainea erotskim temama.

U međuratnoj, “zemljaškoj” fazi, nastavio je Vanđura, kao erotomani se ističu Željko Hegedušić, Vilim Svečnjak i Ernest Tomašević, iako u njihovim opusima nisu uspjeli pronaći one “prave” stvari. Važan je i Bogumil Car, pomalo zaboravljeni predstavnik postsecesije i art décoa, koji je u svibnju u galeriji Kontura imao retrospektivnu izložbu. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata najznačajniji je Albert Kinert, majstor grafike i crteža, samozatajan umjetnik koji je svoj kasniji opus temeljio na erotici. Erotikom su se likovno bavili i velikani poput Nikole Reisera, Ede Murtića, Koste Angelija Radovanija, Ive Šebalja, Ivana Kožarića i Miroslava Šuteja, a od umjetnika srednje generacije Boris Bućan, Dalibor Jelavić, Željko Lapuh i Dimitrije Popović.

“Erotske opuse bilo je teško pronaći”, priznao je Vanđura, koji je materijale sakupio prekapajući po ateljeima živućih slikara, zatim istražujući kod raznih kolekcionara, čak i u inozemstvu, te iz fundusa hrvatskih muzeja i galerija. “Ponekad su i sami umjetnici u jednom trenutku napravili ‘red’ u svojim opusima, sakrivši taj inkriminirani materijal. Kad sam slikaru Željku Hegedušiću rekao da bih htio ponovno pregledati crteže iz njegova erotskog ciklusa kako bih napravio izbor za ovu monografiju, odgovorio mi je da on to ne radi, ali neka slobodno potražim po ateljeu pa ako ih pronađem neka ih posudim. Počeo sam tražiti po ladici u kojoj sam jednom pronašao njegove lascivne erotske crteže, međutim, unutra su bili samo uredno poslagani papiri - erotika je nestala! Kad sam kasnije tražio od nasljednika taj opus, odgovarali su mi da njihov otac i djed to nikada nije radio.”

Akvarel 'Želja', 1910., nacrtao je najveći erotoman među slikarima, inače profesor na ALU i odličan portretistAkvarel 'Želja', 1910., nacrtao je najveći erotoman među slikarima, inače profesor na ALU i odličan portretistI erotski opus Vilima Svečnjaka, slikara i grafičara poznatog po socijalnim temema, nasljednici su - smaknuli. Čim je umro, nestao je sadržaj kutije na kojoj je pisalo “Erotika”. A Kinertovi lascivni radovi, po odluci potomaka, nisu publicirani u umjetnikovoj monografiji.

“Najviše sam se namučio tražeći erotski opus Andrije Maurovića”, priznao je Vanđura. Naime, situacija s njegovom ostavštinom je kaotična: autor slavnog stripa “Trojica u mraku” nije imao nasljednika i brigu o ostavštini preuzela je tadašnja općina Centar podijelivši je muzejima i galerijama, a s druge strane, Maurović je svoje radove poklanjao prijateljima i znancima. Slikao je erotske stripove, a od 60-ih godina posvetio se erotskim i pornografskim motivima radeći razglednice te velika platna s mnogo nagih tijela u ekstazi. Iz tog razdoblja u monografiji su objavljeni crteži tušem “Sobarica” i “Jastučenje” iz 1968., pronađeni u privatnim kolekcijama, koji prikazuju eksplicitne scene spolnog akta.

Da ova povijest hrvatskog erotskog slikarstva bude potpuna, zaključio je Vanđura, još bi trebalo dodati radove značajnih slikara Ferde Kovačevića, Krste Hegedušića, Marijana Detonija i Vladimira Varlaya, ali zasad nisu iskopali baš ništa erotsko u njihovim opusima.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika