OSOBAN POGLED NA LIČANE Matanić snimljen u dvorištu u središtu Zagreba sa starom harmonikom; sličnu na pariškim ulicama i u filmu svira autorIako je na ovogodišnjem Festivalu igranog filma u Puli, koji počinje 19. srpnja, konkurencija u nacionalnom programu poprilično velika zahvaljujući obećavajućim autorima, najiščekivaniji film je “Kino Lika” zagrebačkog redatelja Dalibora Matanića što će tamo biti premijerno prikazan. Film je snimljen prema istoimenoj knjizi mladog ličkog književnika i karikaturista Damira Karakaša, boema koji živi u Parizu kao ulični harmonikaš, a koji je dosad objavio pet knjiga od kojih su zapažene bile posljednje dvije “Kino Lika” i “Kako sam ušao u Europu”. Knjigu “Kino Lika” nazivalo se zbirkom brutalnih priča o Ličanima za koje su kritičari rekli da se “ne preporučuju osobama slabijeg želuca”, zbog žestokih prizora alkoholizma, siromaštva, bolesti i seksa sa životinjama.

Upravo su se zbog toga lani u Lici, nakon što je počelo snimanje filma, mogli čuti zabrinuti komentari Ličana koji su se pitali kakvima će ih film prikazati. Iako se Matanić i dosad bavio provokativnim temama, poput lezbijske ljubavi u “Finim mrtvim djevojkama” te namjernog širenja AIDS-a u “Volim te”, “Kino Lika” najavljivan je kao film s najsmjelijim scenama seksa u povijesti hrvatskog filma.

Da taj 33-godišnji redatelj bude nagrađen u Puli ne bi bilo iznenađenje s obzirom na to da su sva tri njegova dosadašnja igrana filma bila višestruko nagrađivana, među ostalim i u Puli, a scenarij za “Kino Liku” dobio je i prije početka snimanja scenarističku nagradu CineLink Sarajevo Film Festivala. Njegovi prethodni filmovi prikazivani su u Londonu i New Yorku, pohvalne kritike o posljednjem “Volim te” izišle su u New York Timesu i New York Postu, a film “Fine mrtve djevojke” distribuiran je na DVD-u te u kinima i u Njemačkoj i u SAD-u.

---

NACIONAL: Konkurencija u Puli bit će velika. Spominju li se u filmskim krugovima neki favoriti?
- Ne koliko ja znam. Meni se sviđa što se ove godine poklopilo toliko dobrih autora, a posebno što su se tematski složili tako da su tmurniji nego inače - pa bi spin doktori mogli zavrtjeti priču o nekakvom crnom valu u hrvatskom filmu. S obzirom na dosadašnje reakcije gledatelja s projekcija poput onih u Cannesu i Berlinu, ali i u Hrvatskoj, mi smo toliko mirni oko filma da jedva čekam da ga ljudi vide. Nadam se samo da redatelji neće kao obično šarati sa žirijem; svi uvijek kažu da ih nagrade ne zanimaju a onda zivkaju članove žirija.

NACIONAL: Znači Ličani se nemaju čega bojati?
- Ma kakvi - pa ja sam prvi imao uteg za vratom, meni su oba roditelja iz Like. Osim toga, diletantski mi je rugati se ljudima, a raditi priglupu komediju o redikulima bespredmetno. Čak su i neki članovi moje obitelji bili u bojazni jer su čitali knjigu i strahovali da bi se ona mogla krivo prezentirati. Karakaš je literarnom varijantom pokazao neke modele koji, da se doslovno pokažu filmski, postali bi karikature. Njega je dosta filmaša opsjedalo zbog te knjige i tek kroz rad na scenariju shvatio sam da Karakaš o tim ljudima ne misli ništa loše te da bi je 90 posto redatelja na platno prenijelo na pogrešan način, prikazali bi te ljude redikulima - a to je ono što nisam htio: biti s kamerom iznad tih ljudi, da budemo nadmena ekipa iz grada koja je došla u zvjerinjak gdje žive budale koje se opijaju. Poanta je bila da se kamera spusti ispod njih, da bude poniznija i da gledatelji shvate te ljude. S obzirom na reakcije gledatelja, u tome smo uspjeli. Vjerujem da će Ličani kroz film bolje shvatiti knjigu te da im neće smetati način na koji su prikazani.

FILM 'Kino Lika' nastao je prema knjizi Damira KarakašaNACIONAL: Ni kad je riječ o seksu sa životinjama?
- Moram priznati da sam jako ponosan kako smo uspjeli riješiti tu najdelikatniju stvar, a to je lik korpulentne Olge koja završi sa svinjom. To smo uspjeli tako filmski izgraditi da bude jako suptilno, a opet ubojito kao što je u knjizi - a da nije uvredljivo. Ljudi su mi nakon projekcije na marketu u Cannesu masovno prilazili kako bi mi rekli da su mislili da će ta scena ići u očekivanom smjeru, ali da su oduševljeni kako je izvedena. Poanta je u tome da za vrijeme te scene osjećaš samo tugu i jasno ti je zašto ona to radi. Nakon prikazivanja su me zvali izvana da pitaju tko je ta žena. Meni je to bilo najteže snimanje u životu, bila je totalna frka kako će to ispasti - uostalom, još su i Karakaša prozivali zbog te scene u knjizi. Posebno priznanje moram dati glumici Areti Ćurković, jer to nije bilo pitanje ima li hrabrosti ući u svinjac, nego kako će suptilno to odigrati. Ona je ovom ulogom debitirala na filmu, inače glumi u dječjem kazalištu u Osijeku, i ovo što se usudila napraviti, te još k tome i tako uspješno, nevjerojatno je. Rekla je da je bila spremna ići na sve, ali da tako nešto nije očekivala. Iskreno, ne znam osobu koja bi to uspjela napraviti. Moram priznati da sam se bojao za njezino psihičko zdravlje, to mogu shvatiti samo oni koji su vidjeli scenu. Tu nije bilo kaskadera ni ponavljanja i nije se moglo znati kako će svinja reagirati; mogla se uplašiti i ozbiljno je ozlijediti. Kraj snimanja smo svi dočekali potpuno blijedi, u šoku kao da smo sudjelovali u nekoj tučnjavi. Napili smo se kao životinje nakon toga.

NACIONAL: U filmu ste isprepleli Karakaševu knjigu sa stvarnim pričama koje ste čuli od svoje obitelji?
- Htio sam zadržati duh Karakaševe knjige, ali sam ga nadopunio pričama koje sam čuo ili vidio, koje mi je prepričavala baka - Ivu Gregurevića sam zvao da glumi jer me fizički užasno podsjeća na mog pokojnog djeda. Katkad su to vrlo intimne pričice, pokatkad bizarni slučajevi. Najluđa stvar koja se dogodila zapravo nema veze ni s knjigom ni s pričama, nego se dogodila na samom setu. Lokalni statisti su totalno poludjeli na snimanju kad su osjetili da se nešto živo događa u mjestu i dobili malo alkohola, tako da sam neke doslovce šutao u guzicu da uđu u kadar koliko su bili pijani. To je bilo potpuno suludo i ušlo je direktno u kadar - tako nešto ne bismo mogli snimiti i da smo planirali. Doduše tamo je sve nekako vezano za alkohol, što je potpuno razumljivo: uz tu usamljenost i izoliranost alkohol je jedina stvar koja ih održava. To je jedno od mnogih mjesta na svijetu gdje postoje samo težak rad i zabava uz alkohol - tamo se nikad ništa ne događa, negdje čak nema ni birtije koja radi. Pečenje rakije je glavna zanimacija zimi, a oni piju samo zato što su usamljeni. Da imaju koje kino ili neke druge sadržaje, možda se ne bi tukli lancima i razbijali boce o glavu. Općenito ne poštujem previše ljude koji pljuju po alkoholičarima, svatko pije iz nekog razloga. Zato sam odlučio da kinopremijera filma bude krajem rujna u Gospiću, nakon čega bih volio napraviti i nekakvu karavanu po mjestima gdje nema kina.

NACIONAL: Radnju filma ste smjestili u vrijeme referenduma o ulasku Hrvatske u EU. Zašto?
- Koscenarist Milan Živković i ja dugo smo tražili kontekst u koji ćemo staviti film, a nismo željeli govoriti o raspadu Jugoslavije jer se Karakaševe priče više vežu uz ‘80-e godine. Odlučili smo smjestiti radnju u današnje vrijeme, ako ne i neko buduće, a dok smo boravili u Lici, shvatili smo da je njihov odnos prema zapadnom svijetu na neki način negativan. Od tamo su ljudi odlazili i u zapadnu Europu i u Ameriku i njima su te zemlje nešto od kuda se ljudi ne vraćaju kad jednom odu. Čak je i meni baka rekla kad sam odlazio u Ameriku radi prikazivanja “Finih mrtvih djevojaka” u New Yorku: “Nemoj ići u tu Ameriku, od tamo se nitko ne vraća.” U Lici mi se svidjela i ta neka suvišnost politike - ljudi se ne hvataju za političke opcije koje ih uopće ne zanimaju nego se opredjeljuju za onu koja im donosi neku korist. Tako smo napravili i u filmu: jedna strana je za Europsku uniju, druga protiv. S tim da nitko od njih ne zna što nudi koja opcija, nego je bitno samo gdje se više jede i pije. Nisam time želio reći svoje mišljenje o ulasku u EU, nego dati kritiku politike kao takve, kao nečeg čime upravlja novac a ne obrnuto.

NACIONAL: S obzirom na teme kojima ste se bavili u svojim filmovima proglasili su vas “zaštitnikom onih koji su drukčiji”. Prvi ste se pozabavili lezbijskom ljubavi, zaraženima AIDS-om - što ste “Kinom Lika” htjeli reći?
- Svi su ti filmovi moja pobuna protiv nečega: za film “Blagajnica hoće ići na more” sam dobio ideju jer mi je majka radila i još uvijek radi u dućanu, ali to je bila reakcija na priljev primitivnog u grad koji gubi identitet. Na žalost, Zagreb je do danas još više izgubio identitet, što mi se tada činilo nemogućim. Filmom “Volim te” htio sam se pozabaviti ne samo AIDS-om kao u Hrvatskoj još uvijek dosta nepoznatom stvari, nego i cijelom tom mogao bih reći svojom generacijom i tranzicijskim društvom u kojem svi žele nadoknaditi tzv. komunističke godine i rapidno grabe sve što mogu progutati - od kurvi i kokaina do života 600 na sat, što dovodi do emotivnog i duševnog kolapsa koji kao tsunami ruši društvo. Općenito se volim baviti marginalcima, s tim da ne mislim samo na neke grupe, nego na svakog pojedinca - u današnjem svijetu marginalan je svaki normalan čovjek jer ga se žestoko baca sa strane. No kad je pritom netko nepoželjan jer je gay, Srbin, invalid ili sa sela - dobijem zube. Javlja mi se nekakva humana protekcija i kod takvih stvari mislim da film mora reagirati.

NACIONAL: No ipak su na “Fine mrtve djevojke” deklarirane lezbijke reagirale negativno, nazvavši ga patrijarhalnim i seksističkim.
FILM 'KINO LIKA' sniman je na nekoliko lokacija u - Neke od cura su htjele Hollywood, happy end, kraj u kojem njih dvije završe u vjenčanicama. Ja sam ih samo pitao: “U kojoj vi zemlji živite, viđate li vi to negdje u Hrvatskoj?”

NACIONAL: Nedavno ste 15 godina nakon upisa diplomirali na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, za što ste svojevremeno izjavili da nikad nećete učiniti. Zašto ste se predomislili?
- Moj dišpet prema Akademiji je dugo trajao, od kad su nam na prvoj godini rekli da se ne zavaravamo da ćemo ikad snimati filmove. Zato sam želio ili nikad ne diplomirati, ili diplomirati pa raditi tamo i poticati klince da snimaju. Zbog tog dišpeta sam i stalno radio neke filmove, samo da pokažem da se može. Sad se čak govori o tome da dobijem na Akademiji nekakvu klasu, ali samo ako ljudi s Akademije budu spremni da se to radi po nekim mojim principima - treba sad iz sveg tog bunta artikulirati nešto pozitivno. No kod diplome je presudno bilo to što su dva za mene krucijalna čovjeka fakulteta umrla isto ljeto - Zoran Tadić i Ante Peterlić. Skužio sam da više nemam što zatezati. Osim toga, želio sam diplomirati dok je još Branko Ivanda dekan, to mi još ima nekog smisla.

Pet buntovnih filmovaDalibor Matanić, uz 'Kino Liku', snimio je pet igranih filmova: 'Blagajnica hoće ići na more', 'Fine mrtve djevojke', 'Sto minuta Slave' i 'Volim te'. Većina ih je nagrađivana, a u svakom se Matanić, kako kaže, pobunio protiv nečega - primitivaca u gradu, netolerancije, mana svoje generacije...

Premijera filma u GospićuNovi film Dalibora Matanića 'Kino Lika' snimljen je još početkom 2008., ali je redatelj odlučio premijerno ga prikazati tek na filmskom festivalu u Puli. U kinodistribuciju film bi trebao krenuti najesen, a kinopremijeru Matanić želi održati u Gospiću, kako bi Ličani prvi vidjeli film. Uvjeren je da kontroverzne scene u filmu neće izazvati burne reakcije kakve je izazvala istoimena knjiga Damira Karakaša, koji u filmu glumi harmonikaša, odnosno samog sebe.