FRANCUSKI RAZGOVOR Francuski i hrvatski premijeri“Iako se u našoj zemlji naveliko izvještavalo o irskom referendumu, u prvom redu zbog straha da će to negativno utjecati na pitanje ulaska Hrvatske u Europsku uniju, riječ je o problemu koji se tiče svih zemalja Unije i vrlo je kompleksan. Zapravo, nije čak ni točno reći da je Irska jedini problem. Trenutačno najveći problem Unije je Češka, ali i preostalih osam zemalja koje još nisu ratificirale Lisabonski ugovor. A o njemu ovisi datum ulaska Hrvatske u EU”, rekao je za Nacional visoki izvor iz hrvatske vlade. U utorak 1. srpnja u ponoć Slovenija će predsjedanje Europskom unijom prepustiti Francuskoj. Zbog irskog odbacivanja Lisabonskog ugovora u većini europskih zemalja vlada mišljenje da je Unija ponovo u velikoj krizi, pa se već s velikim iščekivanjem prognoziraju prvi potezi francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja.

Pod predsjedanjem Francuske u sljedećih nekoliko mjeseci trebalo se nazreti rješenje velikog političkog problema koji će imati direktne posljedice i za Hrvatsku. Prema mišljenju Nacionalova sugovornika, ključnu ulogu odigrat će francuski predsjednik Sarkozy: “Iako je irski referendum neugodno iznenadio mnoge, pozitivno je to što će ovo biti već dvanaesti put da Francuska predsjeda Uniji i što su se Francuzi dugo pripremali za ovo predsjedanje. Druga pozitivnost je to što Sarkozy tijekom francuskog predsjedanja želi jasne rezultate: ako se tijekom predsjedanja male države kakva je Slovenija uspio riješiti status Kosova, Sarkozy želi da njegovo predsjedanje postigne još veći rezultat - ratifikaciju Lisabonskog ugovora u svim članicama Unije.”

A taj dokument, ključan za budućnost Europske unije, jer definira mnoga važna pitanja od centralizacije Unije pa sve do mogućnosti daljnjeg proširenja, prije irskog odbacivanja ratificiralo je 18 država članica, ali da stupi na snagu, moraju ga ratificirati sve. Iako je irsko odbacivanje negativno odjeknulo u cijeloj Europi, pravi bi problem zapravo nastao kad bi se Irskoj pridružila još neka zemlja. Irska se već našla u sličnoj situaciji 2001., kad su njeni građani odbacili Ugovor iz Nice. Godinu poslije, na ponovljenom referendumu, taj je dokument bio prihvaćen. Ovaj put situacija je mnogo ozbiljnija jer bi se nedavno irsko “ne” Lisabonskom ugovoru moglo ponoviti u još nekoj zemlji, a tada bi Europska unija zapala u institucionalnu krizu.

JANŠA I BARROSO Tijekom slovenskog predsjedanja riješen je status Kosova a Sarkozy želi još većiZbog toga će cijela Europa sljedećih mjeseci pratiti razvoj situacije i poteze Nicolasa Sarkozya, koji će se na sve načine angažirati da Ugovor ratificiraju i preostale države: Belgija, Cipar, Nizozemska, Italija, Španjolska, Švedska, Britanija i Češka. Trenutačno je najveći problem Češka, čiji je predsjednik Václav Klaus, poznati euroskeptik, samo nekoliko sati nakon objavljivanja rezultata irskog referenduma Lisabonski ugovor nazvao “mrtvim” i rekao da se ratifikacija ne može nastaviti. Ratifikacija u toj zemlji zapela je još u travnju u češkom Senatu, kad je skupina euroskeptičnih zastupnika zatražila da se o spojivosti Lisabonskog ugovora s češkim ustavom izjasni Ustavni sud. U međuvremenu, nimalo ohrabrujuću izjavu europskim je medijima dao i češki premijer Mirek Topolánek, koji je rekao da ne bi dao ni 100 kruna (tridesetak kuna) u okladi na to da će češki odgovor biti pozitivan za Lisabonski ugovor.

U europskim medijima prognozira se da bi i Švedska mogla opstruirati ratifikaciju Ugovora, jer švedski političari o njemu se nisu pozitivno izražavali. Sličan problem pojavio se i u Britanji, gdje je premijer Gordon Brown ratifikaciju gotovo priveo kraju, ali je jedan euroskeptik slučaj predao Visokom sudu. Iako je talijanski premijer Silvio Berlusconi podržao ratifikaciju, čini se da ona ni u njegovoj zemlji neće glatko proći, jer je samo dan nakon irskog referenduma talijanski ministar pravosuđa Roberto Calderolli pozdravio odluku Iraca. U preostalim zemljama, Belgiji, Cipru, Nizozemskoj i Španjolskoj, ratifikacija bi trebala proći bez većih problema.

BEZ ALTERNATIVE Nicolas Sarkozy i Angela MerkelSve to otežat će francusko predsjedanje Europskoj uniji jer je mnogima jasan Sarkozyjev cilj: uvjeriti sve preostale članice Unije da je Lisabonski ugovor dobar i za njih i nagovoriti ih da ga ratificiraju, uključujući i Češku. Uspije li u tome, posljednji Sarkozyjev zadatak bio bi rješenje problema s Irskom, za koju je najizvjesnije ponavljanje referenduma u proljeće 2009. Mnogi u EU svjesni su da za postizanje svih tih ciljeva ima vrlo malo vremena. Mnogima je već sad tragikomično što će, nakon Francuske, Uniji prvih šest mjeseci sljedeće godine predsjedati upravo euroskeptična Češka, a potom će je 1. srpnja 2009. zamijeniti nešto manje skeptična Švedska.

Zbog toga je već sad jasno da će sljedećih šest mjeseci francuska i europska politika biti obilježena snažnim lobiranjem za ratifikaciju u preostalim zemljama. Kako ističe Nacionalov izvor, Francuska će u tome tražiti pomoć i od Hrvatske: “Sve članice Europske unije podupiru ulazak Hrvatske u EU, pogotovo Francuska i Njemačka, pa čak i zemlje koje nisu sklone prevelikom proširenju. Francuska će Hrvatskoj otvarati sva vrata za dovršetak pregovora, ali će od Hrvatske tražiti da upotrijebi sve svoje prijateljske veze sa zemljama koje su još rezervirane prema Lisabonskom ugovoru. Drugim riječima, od Hrvata se već sad očekuje da u suradnji s Francuzima izlobiraju ratifikaciju, i to u izravnim kontaktima s najvišim predstavnicima država koje još nisu ratificirale Lisabonski ugovor.

U tom kontekstu treba gledati i na izjave Nicolasa Sarkozyja i Angele Merkel koji su na summitu 20. lipnja odlučno zagovarali ratifikaciju navodeći da bez nje nije moguće proširenje Europske unije. U Hrvatskoj se to odmah protumačilo kao loš znak, no zapravo je riječ o tome da vodeće europske zemlje žele dati do znanja da za Lisabonski ugovor nema alternativnog rješenja. Iz nekoliko europskih država hrvatskoj vladi je sugerirano da što prije počne lobirati prema Češkoj i Irskoj, jer će jedino snažnim pritiscima na te zemlje Lisabonski ugovor konačno stupiti na snagu. U većini europskih država vlada suglasje da Hrvatska treba ući u Europsku uniju.

PREMIJER SANADER mogao bi ostati bez glavnog političkog aduta: ulaska Hrvatske u EU 2011.Hrvatska svima treba kao pozitivan primjer u regiji, jer očito je da svi svjetski političari shvaćaju da je za ovo trusno područje jedino rješenje eurointegracija svake pojedine zemlje, što bi stvorilo sigurnije ozračje. Ne treba smetnuti s uma ni to da zemlje EU ne žele da se države jugoistočne Europe približe Rusiji. Istina je da se Unija trenutačno bavi svojim velikim problemom, ali je točno i to da će njegovo uspješno rješavanje imati izravne posljedice i za Hrvatsku. Sve to Hrvatsku bi trebalo uvjeriti da slijedi upute što ih je dobila iz francuskih krugova: da se sljedećih mjeseci intenzivno posveti nastavku pregovora s Unijom, a istovremeno i lobira kod zemalja koje još nisu ratificirale Lisabonski ugovor”, zaključio je Nacionalov sugovornik.

Najveći euroskeptici u EUOsim Irske, Lisabonski ugovor nisu ratificirale Belgija, Cipar, Nizozemska, Italija, Španjolska, Švedska, Velika Britanija i Češka. U Bruxellesu se trenutačno najviše pribojavaju Češke, koja će preuzeti predsjedavanje Unijom nakon Francuske, za godinu dana. Češki predsjednik Václav Klaus poznati je euroskeptik. Nakon irskog referenduma Lisabonski ugovor nazvao je “mrtvim” i rekao da se ratifikacija ne može nastaviti. Pridružio mu se i češki premijer Mirek Topolánek, koji je rekao da ne bi dao ni 100 kruna (tridesetak kuna) u okladi na to da će češki odgovor biti pozitivan za Lisabonski ugovor. Nakon Češke, Europskom unijom predsjedavat će Švedska. Sudeći prema izjavama tamošnjih političara, problemi glede ratifikacije mogu se očekivati i u toj zemlji.