S tatom u vis-Joško Vlašić bio je najbolji desetobojac u nekadašnjoj Jugoslaviji, a sve genetske predispozicije njegova kći Blanka iskoristila je i postala najbolja visašica svijetaS Blankom sam uvijek imao ambicije dosegnuti razinu koja je trebala izgledati ovako kao sada. Da tog promišljanja nije bilo, ona bi sigurno danas radila nešto drugo.

Uvijek imam veliki osjećaj odgovornosti trenirajući bilo koga, ali me u Blankinu slučaju uloga oca činila još osjetljivijim i ranjivijim. Činjenica je da se do 18. godine atletikom možete baviti amaterski, ali nakon toga morate odlučiti što ćete raditi u životu. Potrošiti previše godina, a ne dosegnuti željeni nivo, s njim i pozitivne posljedice uspjeha, to vaše dijete može dovesti u velike probleme. Atletika nije nogomet pa da ste nogometaš srednje klase, ali još uvijek možete živjeti od toga. Tržište traži da morate biti među najboljim atletičarima na svijetu u svojoj disciplini kako biste mogli financijski funkcionirati poput nogometaša.

Nisam znao hoće li Blanka postati ono što je sada, ali sam stvarao sve preduvjete da to bude. Od prve godine trudio sam se da joj osiguram optimalne uvjete. Nije me zanimalo što se događa s Blankom u mlađim kategorijama, nego sam uvijek imao cilj da ona u seniorskoj konkurenciji bude na velikoj sceni.
Istina, ona je bila dvostruka svjetska juniorska prvakinja, ali ona nema državni rekord u kadetskom uzrastu ni u mlađim uzrastima. Planski se išlo na to da se operatori, osnovne jedinice trenažnog procesa, ljubomorno čuvaju i postupno “troše“. Drugim riječima, išlo se dugom linijom transformacije i sazrijevanja.

Što god sam radio u životu, oplemenio sam i opredmetio u Blanki: tesarske vještine, vještine obrade željeza, stakloplastike,Obiteljski atletski tandem iz Splita-Fanatična upornost i veliko znanje Joška Vlašića doveli su Blanku Vlašić do nepobjedivosti u skoku u vis amaterskog bavljenja fotografijom, iskustva vrhunskog sportaša i uspješnog studiranja na Fakultetu za fizičku kulturu, svog kvalitetnog gimnazijskog obrazovanja, brojnih trenerskih iskustava u radu s atletičarima, košarkašima i mnogim drugim sportašima. Sve je to bilo bitno u projektu zvanom “Blanka - put do nedodirljivosti“. Postupno sam oko Blanke okupio kvalitetan tim ljudi koji su ugradili dio svog znanja u ovaj projekt, posebno Bojan Marinović, trener za tehniku, i rezultatom i projekcijom budućih događanja senzibilizirao je mnoge institucije da nam pomognu - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatski olimpijski odbor, Grad Split, ASK, sponzori… Uspjeh na bilo kojem području ne može se ostvariti bez trokuta talent - znanje - uvjeti za rad.

---

Na današnjem nivou konkurentnosti u sportovima koji imaju dugu tradiciju i koji su globalno rasprostranjeni te imaju motivirajuće tržište, definicija talenta je mnogo šira nego nekoć. Pune su ulice talenata koji kažu “e, ja sam mogao ovo i ono“ ili “gdje je on bio kad sam ja bio”. Motorički i funkcionalni kapaciteti na visokom nivou nisu dovoljni jer u svakom drugom smislu morate biti cjelovita osoba da biste kročili u sferu visokog sportskog dostignuća u kontinuitetu. Ne smijete imati ni jednu ozbiljnu manu kako biste opstali na tom nivou jer jedna loša stvar može pokopati sve ostale dobre. Dakle, talent, uvjeti rada i znanje trenera moraju biti na najvišoj razini da bi se stvorio vrhunski rezultat. Te komponente nisu stalne, nego se moraju unapređivati, čak i talent, jer je on puno više od same genetske predispozicije.

Rad s Blankom izgledao je kao da imate brod na jezeru, nema daška vjetra, vi ste udaljeni od broda a morate ga pokrenuti. Znači, morate nekako stvoriti valove kako biste taj brod doveli do željenog dijela obale.

U početku mi je bilo jako važno da na svakoj novoj razini Blanka ne doživi nelagodu koja bi je odvratila od bavljenja atletikom. Znao sam da je motivacija ključ uspjeha.

Favorit za zlato na OI-Godina dana nepobjedivosti čini Blanku Vlašić najvećim favoritom u PekinguZnate što je pokretač svijeta, ratova, znanstvenih otkrića, svega? Motiv. Bez njega ni ovaj tekst ne bi nastao. Na raznim razinama Blankina razvoja motiv je bio različit. Ponekad je neki parcijalni motiv bio oklada za kuglu sladoleda ili “đir“ samostalne vožnje tatinog automobila, ali je najveći motiv bio napredak, pobjede, dobri rezultati…

Tijekom obučavanja važno je dati onoliko informacija koliko ta osoba može prihvatiti i njima samostalno manipulirati u svim uvjetima.

Važno je bilo dati Branki dovoljno prostora i vremena da se razvija kao samostalna i kreativna osoba, koju nipošto nisam htio istrgnuti iz njenog društvenog okruženja. Osjetljivo razdoblje u Blankinu trenažnom procesu bilo je kad je završila osmi razred osnovne i krenula u prvi razred srednje škole. Postajala je svjesna svega, a rezultati su nagovještavali da bi ona mogla nešto postići. No još je bilo upitno hoće li se to i dogoditi. Kad su došli rezultati koji su je, u njezinu uzrastu, činili uvjerljivo najboljom u Hrvatskoj, a pomalo i u svijetu, motiv više nije bio upitan.

U njezinu razvoju ključni trenutak bio je završetak srednje škole. Tada smo morali odlučiti što ćemo dalje jer Blanka tada nije na tržištu imala rezultat koji bi nešto značio. Morali smo ući u rizik, u materijalno, egzistencijalno nesiguran prostor, gdje je Blanka u sljedeće dvije godine, koliko smo mi odredili, morala ili preskočiti dva metra ili se vratiti školovanju, jer je bila odlična učenica oslobođena mature.

Smatrali smo da dva metra na atletskom tržištu ima vrijednost za koju se isplati trajati desetak i više godina. Kad smo dosegnuli skok od dva metra, bili smo, na neki način, mirniji. Međutim, uskoro smo vidjeli da ta dva metra ne znači mnogo na svjetskom atletskom tržištu. To je atletika, morate biti postojani, pa je tako u prvoj godini, 2003., tri puta preskočila dva metra, da bi sada došla do toga da stalno skače preko dva metra.

Morao se promišljati trenažni proces tako da se Blanka ne pojavljuje jednom godišnje. Ovdje se ne sklapaju ugovori, poput košarkaša ili nogometaša, na nekoliko godina pa da u dijelu godine možete biti izvan forme, ozlijeđeni ili bolesni.

Da bi osigurala nešto što će joj omogućiti ulazak u drugi posao kad završi atletsku karijeru, Blanka na svakom natjecanju mora biti najbolja i mora odraditi 25 do 30 natjecanja godišnje. Trenažni proces je morao biti takav da više ne govorimo o formi, nego o transformaciji. To je bila ključna odluka, da njezina transformacija bude takva da u najnižoj fazi dnevne ili tjedne sinusoide Blanka može ostvariti rezultat s kojim je najbolja na svijetu. Mi smo u ovom trenutku gotovo došli do te razine.

Poznat je slučaj grčkog sprintera Konstantina Kenterisa koji se pojavljivao jednom godišnje i pobjeđivao, da bi poslije bioTrener za tehniku Bojan Marinović je, ističe Joško Vlašić, iznimno zaslužan za uspjehe Blanke Vlašić raskrinkan zbog uzimanja dopinga. Današnje tržište ne trpi takve navodne heroje, nego prihvaća konstantu na visokoj razini. To traže direktori atletskih mitinga, to traže mediji, to traže sponzori i mnogi drugi, a i mi to tražimo sami od sebe. Traži se netko tko će godinama dominirati na svakom natjecanju. Traži se netko tko će, kao Blanka, skakati devet mjeseci, što je prije dvadeset godina, u moje vrijeme, bilo nezamislivo. Blanka je sada na stupnju transformacijskog procesa koji je u sadašnjoj fazi konkurentnosti svjetskog sporta na korak do razine sportskih legendi.

Olimpijske igre u Pekingu doživljavam kao stepenicu prema nečemu naprijed, u budućnost. U tom smislu pokušavam rasteretiti Blanku spoznajom da koračamo nekim stepeništem i da su Olimpijske igre u Pekingu jedna stepenica, nešto malo važnija od drugih, ali sigurno jedna stepenica. Ne mislim da su Olimpijske igre u Pekingu kraj svijeta.

Shvatiti Peking kao mjesto na kojem se pošto-poto mora uspjeti bio bi dodatni uteg za Blanku. Mi smo se za Peking spremali od prvog dana njezine karijere. Znate kako je, jedan krivi potez, jedna kriva rečenica, jedan lošiji rezultat, i oštrica kritike bit će usmjerena na nju ili na mene. To je neizbježno. No i bez medalje u Pekingu, nitko Blanki ne može uzeti ono što je dosad napravila. U atletskom svijetu u Hrvatskoj, ali i u mnogim drugim sportovima, malo je onih koji su napravili nešto bolje od nje. Da Blanka već danas završi karijeru, ona je jedna od najvećih sportaša koje je Hrvatska ikada imala.

U Sydneyju 2000. Blanka je bila premlada, u Ateni je bila bolesna, iako je bila kandidat za medalju, tako da je Peking mjesto i vrijeme kad je Blanka, s 24 godine, dosegnula solidnu zrelost. U Londonu će imati 28 godina, ali tko zna što će se dotad dogoditi pa bi bilo lijepo da uspije sada. U Peking idemo po zlato, to svi očekuju. No svjesni smo da Blanka to zlato ne mora osvojiti, kao što i ne mora srušiti svjetski rekord, ikada.

31. pobjeda u nizuU subotu je na atletskom mitingu u Madridu Blanka Vlašić pobijedila u skoku u vis preskočivši 2,06 metara. Time je ostvarila 31. pobjedu u nizu i potvrdila ono što je Joško Vlašić napisao za Nacional, a to je da mu je cilj stvoriti atletičarku koja, kada je i u slabijoj formi, suvereno pobjeđuje konkurenciju. Na sreću, Blanka Vlašić uopće nije u slabijoj formi, zbog čega je samo ozljeda ili bolest može spriječiti u osvajanju medalje na predstojećim Olimpijskim igrama u Pekingu.