Objavljeno u Nacionalu br. 660, 2008-07-08

Autor: Maroje Mihovilović

Medijski velikan Seymour Hersh

Iranska senzacija hrabrog novinara

Najznačajniji američki istraživački novinar Seymour Hersh otkrio je u časopisu The New Yorker da američki vojni specijalci u Iranu obavljaju pripremne oružane akcije za napad na tu zemlju

Najnovije otkriće-Hersh tvrdi da američki specijalci djeluju na tlu Irana, otimaju iranske zapovjednike, skupljaju informacije o nuklearnom programu i financiraju opozicijske skupineNajnovije otkriće-Hersh tvrdi da američki specijalci djeluju na tlu Irana, otimaju iranske zapovjednike, skupljaju informacije o nuklearnom programu i financiraju opozicijske skupineSeymour Hersh nesumnjivo je najznačajniji suvremeni američki istraživački novinar, a svaki njegov novi članak, koje objavljuje u američkom intelektualnom magazinu The New Yorker, izaziva veliku pozornost. Tako je bilo i s člankom “Priprema bojišta” što ga je objavio u posljednjem broju tog magazina. U njemu otkriva dosad nepoznate podatke o supertajnim subverzivnim operacijama koje posebne postrojbe američke vojske u suradnji s agentima CIA-e provode na teritoriju Irana. Hersh tvrdi da je riječ o pripremi terena za moguću vojnu akciju protiv Irana, koju sprema sadašnja američka administracija, ali kojoj se protivi američki vojni establishment.

Hersh ima iznimno dobre izvore u samom vrhu američke države i vojske, u Bijeloj kući, vladi, u Kongresu, a posebno u ministarstvu obrane te visokim vojnim strukturama. Hersh je vrlo hrabar novinar, te se ne boji objavljivati stvari od kojih drugi novinari zaziru. Stoga su mu mnogi ljudi iz državnih struktura spremni pričati o stvarima za koje smatraju da ih javnost treba znati, kako bi se eventualno spriječile teške negativne posljedice pojedinih poteza administracije. Iz članka je vidljivo da je većina podataka koje u njemu objavljuje došla iz vojnih krugova, gdje se mnogi boje da se američki predsjednik George W. Bush i njegov potpredsjednik Dick Cheney pripremaju za vojnu akciju protiv Irana u idućih šest mjeseci, koliko im je ostalo još vremena u Bijeloj kući.

Najnovije Hershevo otkriće samo je jedno u nizu političkih ili vojnih senzacija koje on - uvijek nakon pažljivog istraživanja - razotkriva redovito američkoj i svjetskoj javnosti. I danas, nakon više od 40 godina rada, 71-godišnji Hersh u svojim člancima otkriva važne tajne iz samog središta američke moći, a svojim otkrićima bitno utječe i na političke prilike u SAD-u jer najširu javnost obavještava o najtajnijim političkim i vojnim planovima i zavjerama američke vlade. Hersh zbog svojeg pisanja ima brojne neprijatelje, koji tvrde da je on nepouzdan novinar, koji često izmišlja stvari. No on ima jako mnogo štovatelja, čak i u vrhu američke vlasti, koji su mu spremni ispričati i neugodne tajne zato što znaju da će on to objaviti ako smatra da će saznanje o njima spriječiti neke nevolje ili unaprijediti njegovu zemlju.


Hersh se rodio 1937. u Chicagu u obitelji židovskih imigranata iz Litve. Otišao je na studij novinarstva, te se krajem 50-ihRobert Gates-Bushev ministar obrane protivi se planovima za napad na IranRobert Gates-Bushev ministar obrane protivi se planovima za napad na Iran zaposlio kao dopisnik agencije UPI iz zabačene savezne države Južne Dakote. Na tom poslu se dovoljno istakao da se uspio zaposliti kao dopisnik agencije Associated Press iz Chicaga, a kasnije iz Washingtona. Krajem 60-ih bio je prekinuo novinarsku karijeru jer se angažirao u izbornom stožeru liberalnog demokratskog senatora Eugenea McCarthyja kada se ovaj kandidirao na predsjedničkim izborima 1968. McCarthy je na tim izborima propao, pa se Hersh vratio novinarstvu. Bavio se situacijom u Vijetnamu, gdje je tada bjesnio rat, te otkrio nešto što ga je proslavilo. Otkrio je kako su američki vojnici u jednom vijetnamskom selu tijekom akcije čišćenja u ožujku 1968. pobili 500 civila a viša komanda taj je pokolj u selu My Lai zataškala.

Taj su zločin počinili pripadnici čete “Charlie” 1. bataljuna, 20. puka, 11. brigade, 23. divizije američke vojske zvane “Americal”, a u prvi trenutak za njega javnost nije saznala. Hersh, koji se tim događajem počeo baviti mnogo kasnije, saznao je za njega od nekih vojnih osoba, počeo je istraživati i o tome objavio članak u studenome 1969., dakle 20 mjeseci kasnije. Tada je za zločin čula američka i svjetska javnost, a to saznanje značajno je utjecalo na opću percepciju tog sukoba, a tako i na promjenu američke politike i povlačenje Amerikanaca iz Vijetnama.

Kada je otkriveno što se dogodilo u selu My Lai, nije se znalo kakve će biti posljedice. U tom području u ožujku 1968. postrojbe američke divizije “Americal” operirale su tada uobičajenom taktikom “pronađi i uništi”. Prema nekim informacijama, koje je imala komanda operacije, u selu My Lai nalazio se 48. bataljun ustaničkih snaga. Svoje je vojnike u selo poveo 26-godišnji poručnik William Calley. Četa “Charlie” napala je selo, ali nije pronašla neprijatelja, koji se povukao. No američki vojnici pucali su po svakome koga su vidjeli, te ubili sve njegove stanovnike, ukupno 504 čovjeka, mahom starce, žene i djecu. Bilo je nekoliko silovanja prije ubojstva, te barem jednom grupno silovanje.

Slavni novinar istraživač- SEYMOUR HERSH proslavio se 1969. kad je otkrio da su američki vojnici masakrirali vijetnamske civile u selu My Lai; otkrio je također da su američki vojnici mučili zatvorenike u iračkom zatvoru Abu Ghraibu, o čemu je pisao 2004. u The New YorkeruSlavni novinar istraživač- SEYMOUR HERSH proslavio se 1969. kad je otkrio da su američki vojnici masakrirali vijetnamske civile u selu My Lai; otkrio je također da su američki vojnici mučili zatvorenike u iračkom zatvoru Abu Ghraibu, o čemu je pisao 2004. u The New YorkeruO pokolju je odmah bila obaviještena viša komanda divizije “Americal”, ali je on u početku bio zataškan na razini divizije. Jedan vojnik, koji je nešto načuo o događaju, obavijestio je pismom ministra obrane u ožujku 1969. U tajnosti je provedena istraga, te je poručnik Calley također u tajnosti izveden pred tajni vojni sud, a kažnjeno je i nekoliko vojnika.

To je saznao Seymour Hersh te je o tome napisao senzacionalan članak koji je uzbudio američku javnost. Pokolj u My Laiju tako je dobio veliki publicitet, pa je kasnije 12 časnika i vojnika javno izvedeno pred sud i osuđeno. To je bio početak Hersheve velike novinarske karijere, ali taj njegov članak bio je i prekretnica u američkom novinarstvu. Tim člankom on je pokazao da je nužno - da bi se neka kompleksnija priča ispričala - i istražiti njenu pozadinu. Njegovu su metodu počeli koristiti i drugi reporteri pa je plod njegove istraživačke metode bilo i razotkrivanje afere “Watergate”, na čemu su njegovom metodom radili dvojica mladih reportera konkurentskog Washington Posta Carl Bernstein i Bob Woodward, te razotkrili nezakonitosti koje je američki predsjednik Richard Nixon radio za predsjedničke kampanje 1972., a zbog čega je 1974. podnio ostavku. Hersh u svojem novom članku u The New Yorkeru tvrdi da su Sjedinjene Države u posljednje dvije godine značajno pojačale svoje vojne aktivnosti protiv Irana.

Dva su glavna motiva za to. Prvi je motiv američka želja da se spriječi da Iran proizvede nuklearno oružje, o čemu se u posljednje doba mnogo govori, pa su iz Washingtona stigle i konkretne prijetnje Iranu da je SAD spreman i na vojnu akciju da se to spriječi. No drugi je motiv vezan uz stanje u Iraku. Američka strana ima mnogo dokaza da Iran pomaže razne antiameričke grupe u Iraku, te da izravno pomaže u ubijanju američkih vojnika u Iraku. Američka vojska stoga poduzima protuakcije kako bi se likvidirale grupe u Iranu koje pomažu iračkim pobunjenicima.

Prema tvrdnjama Hersha na iranskom teritoriju operiraju vrhunski uvježbani komandosi koji djeluju pod Zajedničkom komandom specijalnih operacija - JSOC. Riječ je o komandosima koji među ostalim imaju zadatak da likvidiraju i otimaju iranske zapovjednike, one koji vode akcije protiv Amerikanaca. Prema Hershevim informacijama ti komandosi operiraju iz južnog Iraka, odakle se prebacuju preko granice u Iran. On tvrdi da se identične operacije provode i iz Afganistana, odakle se takvi komandosi prebacuju u istočni Iran. Osim što likvidiraju iranske funkcionare, oni skupljaju informacije o stanju u Iranu, a posebno o iranskom nuklearnom programu, te pomažu i financiraju proturežimske iračke grupe, ali i na druge načine djeluju subverzivno protiv iranskog režima.

Riječ je o supertajnim operacijama koje se vode iz ureda potpredsjednika Cheneyja, a o kojima su obaviješteni samoSaddam Hussein -Iračkim se diktatorom Hersh dugo bavio pa je tako otkrio i da je SAD opstruirao UN-ove inspektore koji su nadzirali IrakSaddam Hussein -Iračkim se diktatorom Hersh dugo bavio pa je tako otkrio i da je SAD opstruirao UN-ove inspektore koji su nadzirali Irak vodeći ljudi ministarstva obrane i vojske, budući da je JSOC izdvojena komanda koja djeluje samostalno. Riječ je o tako tajnim operacijama da o njima nisu obaviješteni niti vodeći ljudi Kongresa, iako je obveza američke vlade da i o tajnim operacijama obavještava osam ljudi iz Kongresa, i to vođe senatske većine i manjine, predsjednika i zamjenika senatskog odbora za obavještajne službe, zatim vođe većine i manjine u Predstavničkom domu, te predsjednika i potpredsjednika odbora za obavještajne službe Predstavničkog doma. Predsjednik SAD-a ima obvezu poslati strogo povjerljivi pisani izvještaj o takvim operacijama tim ljudima u Kongres, kako bi najviše američko zakonodavno tijelo imalo kontrolu i nad tim stvarima. Bush je, međutim, odustao od toga pa Kongres obavještava samo o djelatnosti CIA-inih agenata, ali ne i o komandosima i operativcima JSOC-a tvrdeći da su to vojnici, a po američkom ustavu on kao vrhovni komandant ima pravo voditi vojne operacije bez ikakve operativne kontrole Kongresa.

U Kongresu su vrlo nezadovoljni zbog toga, ali nisu spriječili Busha u tome, nego su odobrili 400 milijuna dolara za tajne operacije protiv Irana. Nezadovoljni su i u vojsci, jer su neki visoki zapovjednici ustanovili da se i pred njima sve to drži u tajnosti. Tako o onome što se događa s američkim operacijama u Iranu nije čak bio obaviješten ni admiral William Fallon, koji je do prije nekoliko mjeseci bio zapovjednik američke Središnje komande. To je regionalna komanda koja bi trebala kontrolirati sve vojne operacije na širem području Bliskog istoka, od Afričkog roga do Pakistana. Upravo zato što je vidio da mu se iza leđa obavljaju pripreme za rat protiv Irana, Fallon, koji se nije slagao s agresivnom politikom Bijele kuće protiv Howard Hughes-Hersh se 1975. ponovo proslavio kad je razotkrio da je CIA s dna Pacifika izvukla potopljenu sovjetsku nuklearnu podmornicu K-129 uz pomoć ekscentričnog milijardera Howarda HughesaHoward Hughes-Hersh se 1975. ponovo proslavio kad je razotkrio da je CIA s dna Pacifika izvukla potopljenu sovjetsku nuklearnu podmornicu K-129 uz pomoć ekscentričnog milijardera Howarda HughesaIrana, podnio je ostavku. Fallon je javno tvrdio da američki napad na Iran ne bi bio dobar, te da se problem iranskog nuklearnog programa treba nastojati riješiti diplomatskim putem.

On o iranskoj politici ima krajnje negativno mišljenje, ali je iznio stav da bi napad na Iran samo pogoršao stvar. Nije jedini koji tako misli. To mišljenje, tvrdi Hersh, iznijeli su mu i drugi visoki američki časnici, čija imena nije mogao objelodaniti jer su još u aktivnoj službi. No Hersh otkriva da tako misli i sam ministar obrane Robert Gates. Hersh je iz senatskih izvora saznao da je Gates, koji se redovito sastaje sa senatorima obiju stranaka, nedavno za jednim ručkom izrazio nezadovoljstvo planovima Bijele kuće da napadne Iran.

Tada im je rekao: “Tako ćemo stvoriti generacije islamskih ekstremista, pa će se čak i naši unuci morati boriti protiv njih, i to u Americi.” Senatori su bili zbunjeni njegovom izjavom, pa su ga pitali govori li to u ime predsjednika Busha i potpredsjednika Cheneyja, na što je Gates odgovorio: “Uzmimo da je to moje mišljenje.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika