Napadi na ministricu-Crkveni krugovi zasad napadaju Jadranku Kosor, a ne usuđuju se priznati da bez Sanaderova pristanka Zakon o suzbijanju diskriminacije nikad ne bi bio izglasanKad idućih dana saborski zastupnici usvoje Zakon o suzbijanju diskriminacije, njihova će odluka biti prvi veliki korak u odvajanju države od Crkve. Svojevrsnim pritiskom na članove HDZ-a Ivo Sanader postao je glavni sudionik goleme političke prekretnice, koja bi mogla pridonijeti sekularizaciji hrvatskog društva.

To nipošto nije najava prestanka javnog djelovanja crkvenih dužnosnika, pa ni odmaka HDZ-a od Crkve, ali Antidiskriminacijski zakon iznimno je značajna strateška odluka. Uzrok odbijanja možda je i povrijeđena Sanaderova taština, nakon što je kardinal Josip Bozanić na propovijedi za Dan državnosti spomenuo “sluganski mentalitet”, ali to je sporedno. Bitno je distanciranje državnog vrha od Crkve, koje kulminira Zakonom o suzbijanju diskriminacije. U samo godinu dana vladajuća stranka četiri je puta odbacila ili ignorirala važne zahtjeve hrvatskih biskupa.

Prvo, u predizbornoj kampanji HDZ nije htio poduprijeti višekratne crkvene inicijative za zabranu pobačaja. Sanaderovi suradnici ponavljali su floskulu kako “podržavaju život od začeća do smrti”, ali nitko od njih nije dao naslutiti da podržava, a kamoli u medijima podupirao ideju o zabrani abortusa.

Drugo, u siječnju 2008. biskupi su, pozivajući se na Ugovor o katoličkom vjeronauku, zatražili da se u osnovne i srednje škole uvede još jedan sat vjeronauka. Ministar obrazovanja Dragan Primorac dao je do znanja da to nije dobra ideja i na tome je ostalo.

Treće, premda je HDZ-ova vlada nakon pet godina oklijevanja napokon napisala Zakon o neradnoj nedjelji, njegovoĐurđa Adlešić usprotivila se na sjednici Vlade amandmanima na zakon, a podržali su je i neki HDZ-ovi ministri donošenje opstruira upravo vladajuća koalicija. U proljeće se tvrdilo da će biti usvojen do početka srpnja, ali od toga nema ništa. Autoru ovog teksta to je potvrdio jedan istaknuti ministar, diskretno davši na znanje kako su on i njegovi suradnici svjesni negativnih financijskih posljedica uvođenja neradnih nedjelja. Iako će prihvatiti Zakon o neradnoj nedjelji, u HDZ-u odugovlače, a pri izradi nisu poštivali crkvenu sugestiju o potpunoj zabrani rada.

Četvrto, i najvažnije, donosi se Zakon o suzbijanju diskriminacije. Prije ili poslije, ovakav pravni propis jednostavno je morao biti izglasan. Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj puno je kvalitetnije nego 90-ih, ali i dalje su brojni slučajevi diskriminacije i nasilja nad pripadnicima nacionalnih, vjerskih i seksualnih manjina. To odudara od EU, gdje je zaštita od raznih oblika diskriminacije jedan od temelja zajedničke politike. Pa i kad Sabor potvrdi Zakon o suzbijanju diskriminacije, neki standardi u Hrvatskoj i dalje će ostati na puno nižoj razini od europske. Sve članice EU, osim Poljske, priznaju homoseksualne brakove ili imaju institut registriranog partnerstva, koji istospolnim parovima jamči nasljedna i socijalno-zdravstvena prava. Budući da je benigni prijedlog koji zabranjuje diskriminaciju izazvao tolike kritike, bit će zanimljive reakcije kad ova ili iduća hrvatska vlada predložiti zakon o registriranom partnerstvu.

Postoji i unutarnjopolitički razlog zbog kojeg Sanader treba ustrajati na donošenju ovog zakona. HDZ se prilično uspješno transformira u stranku centra, pri čemu Sanader uspijeva zadržati i glasove desno orijentiranih birača. Sanader zna da mu HSS nije relevantna konkurencija na državnoj razini i sad može provoditi reforme, a da bitno ne dovede u pitanje rejting HDZ-a. To su osnovni razlozi zbog kojih je odlučio podržati Jadranku Kosor, čije ministarstvo stoji iza zakonskog prijedloga, unatoč snažnom nezadovoljstvu Katoličke crkve, ali i velikog dijela HDZ-a.

Naravno, na Kaptolu na to gledaju posve drukčije, a to su za Nacional potvrdili i visoki crkveni dužnosnici. “Jadranka Kosor ne govori istinu jer nam je obećala da neće biti moguće da homoseksualci usvajaju djecu, te da se u tekstu neće spominjati spolni i rodni identitet. I duh ovog zakona je loš i, kad se sve uzme u obzir, ima dovoljno razloga da se osjećamo prevarenima. U HDZ-u kao da zaboravljaju da su konzervativna stranka i da su zahvaljujući tome na izborima i 1990. i 2003. i 2007. imali značajnu podršku Crkve“, rekao je jedan od njih prošle subote za Nacional.

Dragan Primorac, ministar znanosti, jednostavno je rekao da dodatni sat vjeronauka u školama nije dobra ideja, i na tome je stala inicijativa CrkveTaj pripadnik najužeg kruga Bozanićevih suradnika nije usamljen u svom mišljenju. Jadranka Kosor ovih dana doživljava nezapamćene kritike katoličkog klera. Teško se sjetiti kad je neka državna dužnosnica opisivana kao prevarantica, uz prisjećanje na njezino članstvo u Savezu komunista, a radikalniji svećenici izvlače i podatak o dva propala braka. U Crkvi su ljuti i zato što misle da se HDZ ne drži prešutnog dogovora o zaobilaženju spornih točaka. Tako su Bozanić i ostali biskupi prestali inzistirati na zabrani pobačaja, jer su svjesni da taj zahtjev nema potporu ni politike ni velike većine građana. S druge strane, mislili su da će vladajuća stranka, kao i u prijašnjim slučajevima, ipak popustiti pred njihovim pritiscima. Kad je to propalo, još uvijek ne napadaju direktno Sanadera, nego krivnju prebacuju na Jadranku Kosor.

Slične ocjene iznose i utjecajni članovi HDZ-a. Među njima vlada konfuzija jer ih je još u svibnju Andrija Hebrang uvjeravao da će sporne odredbe biti uklonjene, a sada trebaju dati svoj glas za nešto čemu se intimno protive. Uostalom, prije prvog čitanja među hadezeovcima je u saboru cirkulirala SMS poruka, čiji sadržaj nedvosmisleno pokazuje što misle o nekakvom spolnom i rodnom identitetu: “Hitno! Nazovi glavnoga tajnika HDZ-a i Klub zastupnika HDZ-a, da se spriječi usvajanje Zakona o suzbijanje diskriminacije. Ako se usvoji zakon, bilo bi čak kažnjivo imati krive predodžbe o drugim ljudima. Ovo je način kako bi se Crkva mogla progoniti zbog njezinog nauka. Proslijedi dalje.”

Član vodstva vladajuće stranke, uz molbu za diskreciju, također nije skrivao neslaganje s donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije: “Ne vidim zašto ulazimo u sukob s Katoličkom crkvom, kad je ona naš najvažniji saveznik. Ako ništa drugo, barem smo mogli pričekati nekoliko mjeseci i donijeti zakon kad se stišaju strasti.”

A Zakon o suzbijanju diskriminacije uopće ne omogućuje ono o čemu govore u Crkvi i desnom krilu HDZ-a. Ni u jednom jedinom članku nema ni naznake da se homoseksualnim parovima daje pravo da sklapaju brakove, a kamoli da posvajaju djecu.

Ništa manje važno - Zakon o suzbijanju diskriminacije snažno štiti i autonomiju vjerskih zajednica u Hrvatskoj. U članku 9, koji se odnosi na iznimke od zabrane diskriminacije, navodi se i da se diskriminacijom ne smatra “stavljanje u nepovoljan položaj pri zasnivanju radnog odnosa ili uključenja u članstvo od strane crkve... ako tako zahtijevaju vjerska doktrina, odnosno uvjerenja ili ciljevi organizacije“.

Kad se već Crkva toliko bavi homoseksualcima, ovdje joj Sanaderova vlada dopušta izuzeće. Crkva će i ubuduće imatiSuzana Jašić, predsjednica GONG-a, za koju u crkvenim krugovima tvrde da je sudjelovala u pisanju zakona s Jadrankom Kosor pravo ne prihvatiti ili izbaciti svoje članove za koje se utvrdi da su homoseksualci. Također će i nadalje smjeti odbijati žene koje žele postati svećenice. Ostale institucije za takvo će ponašanje biti novčano kažnjene, dok će se vjerskim institucijama ono tolerirati. Bio je to kompromis koji je Sanader ponudio svojim kritičarima, ali, po svemu sudeći, nedovoljan.

Antidiskriminacijski zakon ne ugrožava postojeća prava Crkve, ali svakako slabi njen javni utjecaj. HDZ i Sanader će sljedećih mjeseci pokušati prevladati krizu u odnosima s Kaptolom, u idućoj kampanji ponovno skrenuti udesno, ali ovaj zakon prekida vezu koja između Države i Crkve traje još od 1990. Sanader nije pretjerano sklon riskantnim potezima, ali ovaj put može računati na dvostruku podršku: iz Bruxellesa, gdje će ovaj zakon nesumnjivo podržati, ali i u Hrvatskom saboru, gdje će, po svemu sudeći, za suzbijanje diskriminacije glasovati većina stranaka, od Vladinih koalicijskih partnera HSLS-a i SDSS-a do opozicije predvođene SDP-om i HNS-om. Riječ je o dokumentu koji civilizira Hrvatsku, o čemu vrijedi postići međustranački konsenzus.