Osmoškolac Stanković

U sat vremena emisije 'Nedjeljom u dva' o pretučenom novinaru Dušanu Miljušu nismo saznali ništa novo, Stanković ga nije predstavio, pitao o poslu, nije ušao u dijalog i saznao novu vijest, nego je redao pitanja kao da piše osmoškolski leksikon. A to je, ruku na srce, malo dosadno

Zrinka PavlićPETICA ZA HRABROST, ALI NE STANKOVIĆUNedjeljom u dva, HTV1, nedjelja, 14.00
Miljušev nastup u “Nedjeljom u dva” definitivno je bio važan televizijski događaj, ali Stanković me svojim (začepite nos, ide eufemizam) osebujnim stilom intervjuiranja i ovaj put doveo u situaciju da fakat ne znam što bih rekla. Naime, s jedne mi je strane, naravno, žao Miljuša, mislim da je ono što mu se dogodilo jezivo i bez ostatka poštujem hrabrost koja je potrebna da nakon toga u javnosti nastupa ovako kako nastupa, ali s druge strane, koliko god razumjela Stankovićevu solidarnost prema kolegi i s njim dijelila poštovanje prema nastradalom čovjeku, ipak mi je više od pola emisije izgledalo kao da mu postavlja točno ona pitanja koja bi si i Miljuš sam izabrao kad bi si zakupio sat vremena na nekoj televiziji da javnosti priopći sve ono što mu je glede vlastitog posla i trenutačnog položaja na duši. Ne kažem da mu Stanković UOPĆE nije smio postavljati takva pitanja, naravno da jest, čovjek u poziciji kakva je Miljuševa definitivno ima pravo na medijski prostor u kojem će odaslati poruke na željenu adresu. Ne kažem ni da ga je zbog bilo čega trebao napasti ili ga zbog nečega ozbiljno kritizirati - a to prije svega ne kažem jer o Miljušu ne znam ništa osim svega onoga što smo svi imali prilike saznati iz medija u zadnjih mjesec dana. No upravo je u tome problem, u sat vremena Stankovićeve emisije mi o Miljušu zapravo nismo saznali ništa novo ni podrobnije od onoga što smo ionako znali, samo smo mu bolje upoznali boju glasa, naučili par statističko-seminarskih činjenica o organiziranom kriminalu i odslušali tih nekoliko poruka koje je htio odaslati u javnost. A kad pred sobom imaš novinara čija je specijalnost istraživanje i novinsko raskrinkavanje loših momaka, nekako mi se čini prirodnim da se ipak barem pet minuta emisije potroši na postavljanje tu i tamo kojeg konkretnijeg pitanja o prirodi tog posla, situacijama u koje ga dovodi i kontaktima kakve mora ostvarivati zbog njegova obavljanja. Ili možda od sugovornika pokušati saznati kakvu NOVU informaciju, malo ga detaljnije predstaviti publici i s njim ući u kakav-takav dijalog, a ne samo redati pitanja, kao da pišeš osmoškolski leksikon. Jer, ruku na srce, to je malo dosadno.
Ocjena: nije loše, al’ nije ni dobro (-3)

BISERI NOVINARSKE ČASTI I LATINSKIH PREFIKSADnevnik NoveTV, NovaTV, utorak, 19.15
Premda i ja dijelim mišljenje sve čeljadi od Macelja do Podunavlja o slovenskim vinjetama, ipak me iznenadilo kad je novinarka u prilogu Dnevnika NoveTV stala detaljno opisivati što treba učiniti ne bi li se sporna etiketa odlijepila s vjetrobrana i potom nezakonito posudila prijateljima, znancima i rodbini. Guba. Nisam ni znala da izvjestiteljima Novina Dnevnika u opisu radnog mjesta stoji držanje instrukcija iz kršenja zakona u inozemstvu. Što je sljedeće? Džeparenje po Beču za početnike? Kako unijeti bengalku na stadion u pet lakih koraka? Vodič za švercere kobasica iz Mađarske i Kineza u Italiju? Nekoliko minuta nakon tog bisera novinarske časti nastupa Saša Kopljar i osvaja ovotjednu nagradu za lupetanje bez prepona (i smisla) govoreći o susretu dike nam Jandrokovića i top-američke sekretarice Condoleezze Rice. “Bilateralna suradnja dviju zemalja ocijenjena je vrlo dobrom”, reče Sale i ja se momentalno razveselim. Em smo si s Amerikancima na džesi-miki-kućostara, em je Sale od svih odnosa koje među sobom mogu gajiti dvije zemlje odabrao bilateralne. S trilateralnima bismo se vjerojatno malo teže nosili.
Ocjena: multilateralna jedinica
KRAJ PUTIĆA TV-EKIPA STOJI, CIJELE DANE AUTE BROJIDnevnik, HTV1, subota, 19.30
Najviše volim kad izbije turistička sezona, a HTV-ovi dnevničari o tome počnu izvještavati isto kao što su u ratu izvještavali o granatama: “Danas je preko graničnog prijelaza Macelj prešlo petsto tisuća automobila, od kojih dvjesto tisuća osamsto dvadeset s više od dva putnika, a naši su hrabri turistički radnici uzvratili s dva milijuna devetsto četrdeset i dva kreveta u tristo pedeset i četiri tisuće osamsto dvajspet smještajnih objekata i dvjesto devedeset dvije trajektne linije koje prometuju svakih dvanaest i pol sekundi s pedeset osam pristaništa diljem obale”. Dođe mi da opalim čelom u ekran, zazovem svetog Kalkulatorija i blaženu Exceliju da im oduzmu prepisane podatke te si jednim preciznim gromom u tristo pedeset i deveti milimetar katodne cijevi vlastitog televizora prikratim muke od dosade. Subotnji Dnevnik bio je školski primjer takvog izvještavanja. Na ekranu slika osunčanih valova i usijanih automobilskih krovova, a preko nje novinarov glas u uspavljujućoj mantri bezbrojnih znamenki koje nitko normalan ne može popamtiti, ali bi ih zato u eter mogao izgovoriti svaki malo bolje uzgojeni kakadu.
Ocjena: ajme majko (-1)

POPRATNI POGROMIzbor Miss i Mistera Hrvatske 2008., HTV2, nedjelja, 21.00
Ako je itko pomislio da će najnoviji izbor za miss/mistera Hrvatske možda biti manje dosadan i ljigav nego prethodni, mora da se nakon nedjeljnog prijenosa sam sebi ispričavao u ogledalu. Lako za pobjednike - lente i krune uvijek osvoji netko tko je lijep, a diskusije o tome je li baš zbilja i skroz-naskroz do gaća najljepši su mi totalno debilne. Lijep je i bok. To je dovoljno. No ono što svakom normalnom čovjeku svaki put kod takvih izbora pokvari eventualni užitak promatranja defilea Hrvatica i Hrvata mladih ter lijepih jest - popratni program. Ne znam što mi je bilo gore: Fodor koji misli da će ispasti nadrealno duhovit samo zato što će sklepati par bizarnih riječi i imaginaran naziv selendre u jednu rečenicu ili Mila i Jacques, koji se pri izvedbi pjesama iz Briljantina nisu bili u stanju dogovoriti s orkestrom kada koji takt počinje, a kada završava. Jedino su poboljšanje doživjeli članovi žirija, koji se ovaj put nisu obukli kao glave pet obitelji na sastanku u New Jerseyju (crna odijela i preuske kragne), nego kao američki turisti u Grčkoj (falili su im samo fotići na grudi junačkoj).
Ocjena: tko mi je kriv što gledam takve gluposti (0)

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više