Kada vaš avion dotakne pistu u Kabulskoj zračnoj luci shvatite da sve ono sto ste pročitali o ovoj zemlji i da sve ono što ste mislili da znate možete zaboraviti.

Planine! Okružuju vas sa svih strana ogromne planine, suhe i žute. I zrak je žut. Od prašine. Teško dišete i jedva gledate zbog vjetra koji vam tu prašinu tjera u usta nos i oči, a ipak gledate. Pitate se kakvi ljudi su se mogli naseliti ovdje. I onda opet gledate planine. Toliko su impresivne i drugačije. Shvaćate da na tim planinama apsolutno ništa ne raste.

Pa cime se ovi ljudi hrane, pitate se. Uskoro dobijate odgovor. Na parkiralištu ispred aerodroma je prava gužva. Taksisti vas vuku za rukav i nagovaraju vas da izaberete baš njihovo vozilo za put u grad. Oko njih trgovinice mješovitom robom i restorani.

U prvi mah ne može prepoznati kakvu vrstu hrane ti restorani nude. Na jednoj od radnjica stoji nakrivo pričvršćeni znak s natpisom : FIST FAAD: HIMBARGERS. Na drugoj radnji piše: NAJEEB BOLANI. U uglu parkirališta parkirana su kolica a oko njih su poredane četiri crvene plastične stolice. I tu se nešto kuha. Nakon kraćeg istraživanja saznati ćete da je “FIST FAAD” zapravo “FAST FOOD” te da su misteriozni HIMBARGERS zapravo hamburgeri.

Najeeb vam nece uciniti ono sto njegovo ime sugerira. Taj gospodin pravi ukusne trokutiće tijesta punjene krumpirom, jogurtom ili prašom, bolanije. Shvaćate i da se Najeeb zapravo čita Nadjib. Čovjek koji gura svoj pokretni restoran nudi kuhane leblebije, ashak i kabuli palaw.

Kako se krećete od aerodrome prema gradu, uz put ćete vidjeti i male zelenare i mesare. U zelenarama se nudi isključivo sezonsko voće. Sve ono što nije zrelo u to doba godine možete kupiti samo u skupim samoposlugama za strance ili u mesarskoj ulici i to ne uvijek

Afganistan je najpoznatiji po lubenicama i dinjama koje se uzgajaju po cijeloj zemlji. Veliki, sočni i slatki plodovi su jeftini i dostupni svima.

Jedan od popularnih proizvoda sa juga zemlje, posebno iz Kandahara, je nar, kojeg na dariju zovu anar. Takodjer jako sladak i pristupačan. Jeftine su još i jabuke, trešnje, rajčice i zelene ljute papričice koje serviraju uz svako jelo.

Sve ostalo voće i povrće je jako skupo. Kilogram višnji platit ćete 3 dolara. I to ako se cjenkate. Špinat gotovo da i ne jedu, a ni krumpir nije baš popularan. Najpopularnija je riža. Barem za jedan obrok dnevno morate pojesti čuveni Kabuli palaw ili po naški kabulski pilav.

Svi vole kabulski pilav zbog toga što se u hrpi riže sakrivene ispod tankog sloja ribane mrkve i grožđica krije sočan komad ovčjeg mesa.

Meso se kupuje u mesarama. radnjicama ili stolovima u kvartu. Najbolje je otići u mesarsku ulicu jer je tamo promet velik, pa je i meso nešto svježije. Frižideri ne postoje. Kada se zakolje ovca, halal meso se objesi na kuku ispred radnje . Da bi meso bilo halal, životinja se mora zaklati po vjerskim pravilima.

Dakle, vratimo se ovci koja visi sa kuke. Životinja se obično objesi ispred radnje I iznad otvorene kanalizacije, tako da krv ne kapa po cesti. Meso visi tako od ranih jutarnjih sati pa sve dok se ne proda. Kada se temperature u tijeku dana povise, ose i muhe počinju napadati izloženo meso, stvarajući oko njega zeleni omotač.

Ako poželite to meso kupiti, hrabri mesar će rukom otjerati muhe sa onog dijela mesa koji mu pokažete, spretno otkinuti komad i baciti ga na vagu.
Vaša je obaveza da se uvjerite kako na mesu nema osa i muha. Naime, mesari rijetko otjeraju sve napasnike tako da bi komad na vagi bio malo teži te da vam mogu zaračunati više. Nakon razdoblja vegetarijanstva, kada smo se hranili isključivo lubenicama, napokon smo se odvažili kupiti meso. I nije nam bilo ništa! Štoviše, i ovčetina i govedina su jako ukusne.

Vratimo se sada kabulskom pilavu. Kao salatu uz ovo jelo, pored pomenutih zelenih i jako ljutih papričica, servirat će vam i svježu nanu, korijandar i male limune.