Milan Bandić sasvim sigurno nije idealan zagrebački gradonačelnik. Važniji su mu stadioni od vrtića i škola, gradski novac troši bez nadzora i na kojekakve projekte, zapošljava i bogato nagrađuje ljude kao što su Nenad Ivanković, Miroslav Rožić ili Mislav Žagar, koji bi zbog svega što su govorili i činili morali nestati iz javnoga života, a vrlo su osnovana sumnje, najblaže rečeno, da neki njegovi intimusi godinama namještaju gradske poslove i izvlače golemu dobit. Onaj tko vodi Zagreb za takvu situaciju mora biti barem moralno odgovoran.

Ali kad se govori o Bandiću, treba biti objektivan. Pod njegovim vodstvom u Zagrebu su ostvareni brojni infrastrukturni projekti, ovo je sve više grad kapitala i biznisa, što je pozitivno. Jedni će reći kako se gradi stihijski, a drugi da je to cijena rasta i urbanizacije. Ali tako je posvuda, od Moskve do Londona i Rima ne postoji gradonačelnik kojeg protivnici ne kritiziraju i objašnjavaju da bi bilo koji pikzibner bolje radio taj posao. Premda svakodnevno upravljanje sustavom od 800.000 ljudi, kojima treba osigurati normalan prijevoz, struju, vodu, trgovine, kina, mjesta za izlaske, ceste bez previše rupa, to baš i nije kao otići u ured i odraditi svojih osam sati, a onda se vratiti kući i gledati televiziju.

Voljeli ga ili ne, politička je realnost da Bandić od 2000. redovito pobjeđuje na izborima u Zagrebu. Koliko god su veliki utjecaj na njegove pobjede imali Ivica Račan i Zoran Milanović, ipak je Bandić nosio SDP-ove izborne liste, i da su birači htjeli, glasali bi za druge stranke. Tvrditi da za njega glasaju isključivo došljaci i neobrazovani, podjednako je šovinistički kao kad su 90-ih "državotvorni" mediji objavljivali da za SDP glasaju Srbi i Jugoslaveni. Takvo kvazielitističko razmišljanje Bandiću nije nanijelo nikakvu štetu, a samo je osramotilo one koji iznose takve stavove.

Nešto slično pokušava se progurati i kroz pismo 27 javnih osoba, u kojem se od Milanovića traži da smijeni Bandića. Loš i nemušt tekst, među čijim su potpisnicima i sudski osuđivane osobe, medijski manipulator s dobrim vezama u stranim obavještajnim službama i profesor koji je spreman komentirati sve i svašta. No to je sporedno u ovoj priči. Bitno je da se radi o zahtjevu na tragu "antibirokratske revolucije" - "u ime naroda tražimo Bandićevu smjenu jer ne volimo kako on radi".

Kad bi trebalo smisliti deset načina napada na zagrebačkog gradonačelnika, ovaj bi bio najgori.

Niti se to radi javnim pismima, niti s ovim potpisnicima, a niti bi realiziranje njihovih zahtjeva pomoglo SDP-u. Sasvim suprotno, Milanovićev pokušaj smjene Milana Bandića koristio bi samo Ivi Sanaderu. Sva istraživanja pokazuju da SDP u Zagrebu ima najveću potporu, a zadržavanje vlasti u glavnom gradu temeljni je Milanovićev cilj na lokalnim izborima dogodine u svibnja. Kudikamo najveće šanse za uspjeh ima upravo aktualni gradonačelnik, a Milanović dotad mora otkriti formulu koju je godinama primjenjivao Račan: kako kontrolirati Bandića, a usput i obraniti Zagreb.