Zrinka PavlićHEPI BRZDEJ, DIJR ŽELJKO10 do 8, NovaTV, ponedjeljak, 19.50
Kad je Hrga u ponedjeljak zamahnula mikrofonom pred nosom Željka Keruma i stala računati koliko dotični dnevno sprži na benzin, nikako mi nije bilo jasno zašto ga je odlučila intervjuirati. Kakva li je to važna vijest vezana uz njega? Povisio je plaće? Vozio autoputom ispod dvjesto? Ošišao se? Rođendan mu je? Posljednju sam pomisao odagnala, sama sebe uvjeravajući da više ne živimo u državi u kojoj se za rođendane istaknutih građana organiziraju javne priredbe i posebni televizijski nastupi. No Hrga me u sljedećih desetak minuta demantirala - Keruma je fakat ugostila zato što je na splitskoj rivi organizirao rođendansku feštu za stotinjak tisuća najbližih prijatelja. Nije, doduše, bila riječ o njegovu osobnom rođendanu - slavio je osamnaestu godišnjicu firme. No ni oni istaknuti pojedinci čije smo rođendane slavili javnim priredbama u nekim drugim državama nisu tim masovkama slavili baš onaj dan na koji su se rodili, nego značajne datume koji su ih učinili čovjekom pri vrhu tribine. Analogija, dakle, i dalje stoji, samo s nekoliko preinaka nužnih za tranziciju iz balkanskog socijalizma u kamenjarski kapitalizam. Ne osobito elokventnom sugovorniku Hrga je u takvom ozračju i uz uvlakački smiješak uredno dopuštala da nimalo suptilno izbjegava odgovore na njezina pitanja (Ona: “Koliko zarađujete?”; on: “Ima izvješća. Ne mogu ja to ne znat. Podaci su to. Pokazuju se. To je takoreći krvna slika. Kako ne bih znao. Ih.”) te da opisuje svoju osebujnu političku platformu pri najavljenoj kandidaturi za splitskog gradonačelnika. Ni do kraja intervjua nije postalo jasno zašto bi to ikome osim slabo plaćenim blagajnicama bilo imalo zanimljivo, al nam je barem Hrga popila kavicu na “najskupljoj jahti u Hrvatskoj”.
Ocjena: koga briga (0)

PONOS VRDOLJAKOVIHDuga mračna noć, HTV1,  nedjelja, 20.10
Kada sam prvi put pogledala ratno-slavonski spektakl o ideološkoj ispravnosti i svestranim umjetničkim vještinama obitelji Vrdoljak, bilo je to po službenoj dužnosti tijekom premijernog prikazivanja u zagrebačkim kinima. Film mi je bio toliko zanimljiv da sam imala dojam da je projekcija počela u osam, a završila u ponoć sljedeće Nove godine te da me u međuvremenu načeo starački artritis. Ne moram zato posebno objašnjavati razloge zašto mi pri prvom prikazivanju serijske varijante nije padalo ni na kraj pameti pogledati ni minute. Zadnjih sam, međutim, nedjelja, u nedostatku zanimljivijeg televizijskog sadržaja i zbog ove kolumne - dakle, i opet po službenoj dužnosti - pogledala djeliće par epizoda i došla do jednog neočekivanog zaključka. “Duga mračna noć” zapravo je idejna prethodnica “Ponosa Ratkajevih”. I u jednom i u drugom imaš mladog, naočitog sina iz dobrostojeće obitelji, koji konje jaše, knjige čita i stremi idealima, i u jednom i u drugom imaš foru s mladenačkom očaranošću komunizmom i zrelim razočaranjem revolucionarnom praksom, i u jednom i u drugom imaš dramu sa spašavanjem prijatelja na Bleiburgu, a bogme i u jednom i u drugom imaš nesretnih ljubavi, vanbračne djece i sličnih previranja na izvoz. Samo su lokacije nešto drukčije. I “Ratkajevi” naizgled kraće traju.
Ocjena: zijev (1)

MISLAV HEADROOMMagazin, HTV1, četvrtak, 21.10
Već se dugo nisam sjetila Maxa Headrooma, lika iz televizijske serije koja se prikazivala sredinom osamdesetih, a govorila je o kompjuterski generiranom televizijskom reporteru za kojeg se više uopće ne sjećam što je radio, ali se neočekivano pojavljivao na raznim dijelovima raznih televizijskih ekrana, zbijao pošalice koje su samo njemu bile smiješne i radio čudne face, uzrokovane zastojima u digitalnom prijenosu podataka. Ovog sam ga se četvrtka sjetila zahvaljujući Mislavu Bagi, koji je prilikom razgovora s predsjednikom biskupske konferencije o donošenju novog zakona protiv diskriminacije čas iskakao u kvadratiću s lijeve strane ekrana, čas u kvadratiću s desne, čas preko cijele površine, čas iznad snimke gay povorke u Zagrebu, a čas kraj Sanadera na misi. Pritom je svojoj već skoro patentiranoj faci duha iz japanskih horora dodao i još nekoliko novina: Tuđman-krivina usnicom, netko-je-prdnuo nabiranje nosa i promućkaj-prije-upotrebe kompulzivno kimanje glavom. Da slika televizijskog voditelja koji uopće ne shvaća svoje gledatelje bude potpuna, dodao je i verbalnu vratolomiju koju vjerojatno jedino on smatra provokativnom, a svi drugi uvredljivom: “Mislite li, biskupe, da će sada Cigani, homoseksualci i Srbi biti u povlaštenom položaju”? Premda si zapravo ne mogu zamisliti da bi Max Headroom izgovorio takvo što, Bago mu se tom izjavom približio u smislu postizanja istog stupnja osjetljivosti i suosjećanja kakav obično ostvaruju kompjuterski generirani likovi. Ili, drugim riječima - uz zagovornike diskriminiranih manjina koji se izražavaju ko Mislav Bago, kome treba predsjednik biskupske konferencije.
Ocjena: programirajte novog (1)

DVANAESTICAOznake primjerenosti sadržaja, HTV1 i HTV2, večernji termini
Silno me zanimaju dvije stvari. Prvo, način na koji su sročena upozorenja o primjerenosti sadržaja. Kako to, recimo, serija “Sestre” može FIZIČKI naštetiti osobi mlađoj od 12 godina? Odgrist će joj nos? Premlatit je ko vola u kupusu? Skuhat joj pokvarenu drogu? Nije mi doduše jasno ni kako bi takva serija mogla moralno i mentalno naškoditi dvanaestogodišnjaku, ali u tu mi se raspravu ne upušta, barem ne ovom prilikom. Drugo, zašto je dizajn brojčanih oznaka primjerenosti sadržaja prepušten shizofreničnom daltonistu, koji pritom još uopće nema ukusa? Još jedan pokušaj HTV-a da se potpuno riješi gledatelja?
Ocjena: nije za osobe s dioptrijom manjom od (-30)