Mladen Bodalec, pjevač popularnog zagrebačkog novovalnog benda Prljavo kazalište, govori o najnovijem albumu sa čijim snimanjem planiraju početi ovih dana. To je trinaesti studijski album jednog od najdugovječnijih hrvatskih bendova, a nosi naziv istoimenog singla "Tajno ime" koji je izašao prije tri mjeseca kao najava albumu. Glazbena karijera jednog od najutjecajnijih novovalnih zagrebačkih bendova počela je još u doba bivše Jugoslavije, kada su na zanimljiv način progovorili o aktualnoj političkoj situaciji. Njihovi su prvi albumi, izdani još u doba bivše Jugoslavije, u socijalističkom režimu izazvali sablazan i bojkot državnih medija. Trilogijom Ruža Hrvatska, Lupi petama i Moj dom je Hrvatska, opjevali su tadašnje težnje hrvatskog naroda za samostalnošću, te opisali strahote rata, kojeg se Bodalec i dan danas boji. Prljavci potječu iz radničkih obitelji nekad sirotinjske zagrebačke četvrti Dubrava, a njihove socijalno-angažirane pjesme i danas najveću inspiraciju nalaze u malom čovjeku. Njihovi su koncerti na središnjem gradskom trgu okupili i po nekoliko stotina tisuća slušatelja, albumi su dostizali rekordne naklade, a mnoge njihove stare hitove pjevaju i djeca koja se još nisu rodila u doba njihova nastanka. Nekad mladi buntovnici, danas su roditelji i razmišljaju o penziji koja se polako ali sigurno približava. Sadašnju postavu grupe čine Jasenko Houra (gitara, vokal), Mladen Bodalec (vokal), Tihomir Fileš (bubnjevi), Jurica Leikauf (klavijature), Mario Zidar (gitara) i Dubravko Vorih (bas gitara).

NACIONAL: Već se dugo priča o vašem najnovijem albumu "Tajna veza", čiji je prednastupni istoimeni singl izašao prije tri mjeseca. Bend slavi i trideset godina postojanja, a iza vas je popriličan broj albuma. Kako se osjećate uoči ulaska u studio i početka snimanja novog albuma?
Mislim da će sve ispasti dobro. Za sada smo spremili 15 pjesama, među kojima je i singl "Tajna veza", i pjesme su zaista sjajne. Atmosfera je tijekom vježbanja u našoj prostorijici u Dubravi bila odlična i nadam se da ćemo uspjeti barem dio te energije unijeti u snimanje. Iza nas je 30 godina radnog staža, ovo će nam biti trinaesti studijski album i dosadašnje je iskustvo pokazalo kako studio zna odigrati otežavajuću ulogu. Ne uspijemo uvijek prenijeti energiju iz vježbaone ili sa koncerata u studio. Trudit ćemo se da se žestina koju bend ima na širim nastupima, zbog čega je svih ovih godina opstao na sceni, osjeti u pjesmama. U svakom slučaju, pred nama je radno ljeto, a u studio ulazimo sa istom postavom kao na prošlom albumu.

NACIONAL: Tada vam se pridružio gitarist Mario Zidar.Tako je. Tri desetljeća smo već na sceni, rijetko koji bend toliko preživi, a čak i na svjetskoj sceni je rijetkost da kroz toliki niz godina članovi benda ostanu nepromijenjeni. Ljudi imaju svoje snove, ambicije i težnje, a putevi im se nekad raziđu. Kroz godine smo mijenjali ljude, a ova se postava konsolidirala, dobro funkcioniramo kao cjelina i mislim kako je to ispravna postava za snimanje novog albuma i proslavu tridesete obljetnice. Bend se razvija, svaki član unese nešto novo, no unatoč svemu, zadržali smo prepoznatljiv rukopis koji će se osjetiti i na ovom albumu.

NACIONAL: Rukopis Prljavog kazališta u velikoj je mjeri rukopis Jasenka Houre koji potpisuje tekstove i glazbu. Kreće li se i ovaj album u tim okvirima?
Album je svijet kakvim ga Jasenko Houra, kao autor svih naših pjesama, vidi tijekom 2008. godine, nakon 30 godina na glazbenoj sceni. U tim se okvirima sve kreće. Jasenko je tijekom uvježbavanja predložio dvadesetak pjesama. On je autor, no nitko tu nije sputan i svatko može realizirati svoje zamisli. Tijekom vježbanja s bendom pjesme su se iskristalizirale, izbrusile, dobile konačan oblik. Na albumu radimo već godinu dana, a neke smo pjesme uvježbavali 6 mjeseci, da bi ih naposlijetku promijenili. Jedna pjesma može zvučati na tisuću načina, možda je jedan ispravan, možda njih desetak. Jasenko, kao autor pjesama, odlučuje je li mu neka izvedba 'zazvučala' i hoćemo li ju snimiti. Pola materijala su brze pjesme, no donosimo i nekoliko laganih pjesama po kojima je Prljavo kazalište prepoznatljivo. Takve su pjesme duboko u nama i mi ih kao bend i kao pojedinci volimo slušati i izvoditi. No, na albumu će se naći i neke 'zafrkantske' pjesme, primjerice El klinjo od koje puno očekujemo. No, za razliku od mladih neafirmiranih bendova, godine koje su iza nas i svi odsvirani hitovi daju nam određeno pozitivno zaleđe i prednost. Za razliku od mlađih kolega koji tek stupaju na scenu pa moraju neprestano privlačiti pozornost i imati hitove s kojima će izaći kako bi se probili, nama nije potreban album niti hit da bismo svirali. Lupi petama, Heroj ulice, Kiše jesenje, Ne zovi mama doktora, Mi plešemo- iz svakodnevnog kontakta s publikom vidim kako će te pjesme biti još dugo u srcima publike.

NACIONAL: Neki su od spomenutih hitova doživjeli i obrade. Mladi bend Cappricorns je vašim starim pjesmama dao moderan prizvuk, a njihov se album već trebao naći u prodaji. Da li vam se sviđaju te obrade?
Moram priznati da su pjesme obrađene na zanimljiv način. Ne znam kako da opišem taj stil, zvuk je sličan Chemical brothersima. Sve u svemu, zanimljiv projekt za koji vjerujem kako će biti privlačan mlađoj publici. Sviđa mi se kako zvuči, primjerice, pjesma Kiše jesenje odsvirana na moderniji način. Jedan smo koncert odsvirali zajedno, ja sam pjevao. Bilo je dosta interesantno. Album je trebao izaći prije šest mjeseci, no dogovorili smo da se to odgodi do izlaska našeg albuma. Drago mi je da su naše pjesme inspirativne mlađoj generaciji.

NACIONAL: Zanimljivo je kako na vašim koncertima i mlađa publika poznaje tekstove starih hitova iako su neki nastali i prije njihova rođenja.I ja sam fasciniran kad primijetim takvo što. Svirali smo u Đakovu nedavno, na Đakovačkim vezovima. Koncert je poslušalo oko 4000 ljudi i bilo je očito da je dobar dio publike rođen nakon što su pjesme nastale, no svejedno su pjevali sa nama. Naše su pjesme nadživjele svoje vrijeme i ta spoznaja budi poseban ushit u čovjeku. No, i stara je publika i dalje željna naših pjesama i, kao što sam već rekao, album nam ne treba da bismo se probili. Radimo ga zbog sebe, kako bi se nastavili razvijati, i radi publike. Uvjek se trudimo uvesti nešto novo i podići kvalitetu glazbe koju stvaramo i izvodimo. Najnoviji će album biti remasteriran u New Yorku u studiju slavnog Georgea Marina koji je surađivao sa Jimmyjem Pageom iz popularnih Led Zeppelina. George Marin je u svom studiu remasterirao pjesmu "Tajna veza" koju ste već mogli čuti. Na taj način pokušavamo zvuk benda podići na viši nivo.

NACIONAL: Poznati ste i po održavanju koncerata na ponešto neobićnim lokacijama, istaknula bi koncert na zagrebačkoj tržnici Dolac. Hoće li i proslava obljetnice donijeti neko iznenađenje po tom pitanju?
Kazalište se uvijek trudilo pomicati stvari prema naprijed, i radi sebe i radi konkurencije koja nam je uvijek bila za petama. Sve bitne koncerte i obljetnice svirali smo na mjestima na kojima se nitko prije ili poslije nas nije sjetio svirati. Koncert na Dolcu bio je pravi spektakl. Tada nas je došlo poslušati 70 000 ljudi, previše da bi svi vidjeli i čuli. Iako je koncert održan stotinjak metara od središnjeg trga, cijeli je trg bio prepun ljudi koji se nisu uspjeli probiti do pozornice. Dvadesetu smo obljetnicu proslavili svečanim koncertom u prepunoj dvorani KD Vatroslav Lisinski. Koncertom je ravnao pokojni maestro Igor Huljević, u pratnji simfonijskog orkestra HRT-a koji je naše pjesme odjenuo u ozbiljno ruho. Uz taj nas koncert veže puno lijepih sjećanja i čovjeku je teško povjerovati da je od tada prošlo deset godina. Nadamo se kako ćemo tridesetu obljetnicu proslaviti na maksimirskom stadionu, ili onom u Kranjčevićevoj ulici. Tko zna, možda čak i u Areni koja se tek gradi, no konačnu će odluku donijeti menadžment benda kada završimo sa snimanjem. Spomenuo bih i koncert ispred zagrebačke katedrale koji je održan u okviru humanitarne kampanje hrvatskog Caritasa "Za 1000 radosti". Koncert je održan kao izraz zahvalnosti povodom uspjeha akcije kojom se kroz donacije željelo pomoći najsiromašnijim hrvatskim obiteljima.

NACIONAL: Bend je sudjelovao u brojnim humanitarnim akcijama i kroz vaše se pjesme uvijek provlači i socijalna nota. Progovarate li i ovim albumom o problemima obićnog čovjeka?
Jasenko se od prve ploče u svojim tekstovima kloni banalnosti. Senzibilan je za svijet oko nas, a socijalne su teme svima iz benda bliske. Pjevajući u ime malog, običnog čovjeka pokušavamo ukazati na probleme koji nas okružuju i tište. Na neki način, to je pokušaj da, u mjeri u kojoj možemo, promjenimo svijet. Nekome to može zvučati kao lažna solidarnost, no smatramo da, kao što političari ne smiju prestati piti gemište sa narodom, tako i mi trebamo ostati u kontaktu sa okruženjem iz kojeg smo potekli. Godine su protekle, puno toga se promijenilo od naših početaka. Potječemo iz radničkih obitelji, danas i sami imamo djecu i osnovali smo obitelji, no i dalje živimo život koji smo živjeli kada smo kročili na scenu. Naravno, razlika je ako dolaziš na probu biciklom ili autom od 150 kubika, no, ne mislim kako čovjek mora nositi poderane traperice i imati masnu kosu i 30 naušnica kako bi bio roker. U srži Prljavog kazališta nikada nije bio građanski komformizam i svojim smo pjesmama to pokazali. Na interesantan smo način progovorili o svijetu oko nas, iznijeli smo kritiku vremena u kojem smo živjeli. Pjevali smo o obespravljenima, o nepravdama, o korumpiranim političarima, zatim o težnji hrvatskog naroda za neovisnošću i samostalnošću. Stari režim je zamijenjen demokracijom, pa danas čovjek barem ima slobodu misliti što želi. Danas vas nitko neće kazniti ukoliko ste lijevije ili desnije političke orijentacije. Nekada su vas mogli kazniti i zbog najobićnijeg vica. Demokracija je donijela višestranačje i selekciju kroz izbore, pa političari moraju na neki način zadovoljiti većinu koja ih je podržala. No neke se stvari nisu promijenile. Postoji izreka kako se ljudi ne dokopaju politike kako bi dijelili sudbinu naroda, već da bi ju izbjegli. To su vječne teme i mi i dalje crpimo inspiraciju s tog izvora. U mlađim smo danima ipak bili buntovniji, no danas su druga vremena, a što više promatram nove klince, sve mi je jasnije kako pripadam 'staroj školi'.

NACIONAL: Kako to mislite?
Klinci kao da nemaju cilj. Ovo je doba ubrzanih promjena i ogromnog tehnološkog napretka. Primjerice, u doba kad sam ja rastao, Dubrava je imala samo tri telefonske govornice. Danas svaka prosječna obitelj posjeduje tri mobitela. Socijalni milje iz kojeg smo iznikli tjerao nas je da ostvarimo svoje ciljeve. Neimaština nas je tjerala da se borimo i bili smo spremni gristi beton i željezo kako bi ostvarili svoje snove. Današnja djeca nemaju taj špurijus, njima je sve servirano pa ih ne tjera jednaka želja za uspjehom. Nekad smo išli kod susjeda gledati crno-bijeli tv, dok današnji klinci imaju set kamera, set mobitela, set digitalnih fotića. Puno se vrijednosti time urušilo, današnju djecu interesiraju druge stvari, najčešće one koje im servira jedan od bezbroj televizijskih kanala. Drugačija su i druženja. Sve je češća komunikacija putem interneta i slično. Meni je ipak draže 'zakartati' belu s dobrim društvom. Također, bojim se da je kod današnje mladeži premalo razvijena kritička misao koja je kod nas bila izrazito naglašena. Svijet većine današnjih klinaca uglavnom se vrti oko kladionice i koeficijenata klađenja. Dio problema smo pokušali prikazati kroz pjesmu El klinjo. "..što to pušiš El klinjo, jel' to marihuana? Gdje to sadiš El klinjo, na balkonu tvog stana? Šta je novo El klinjo, na kog danas se kladiš? Blago mami i tati, tako mlad, a već radiš..." Interesantna pjesma, to su neke crtice, skice, kojima smo pokušali na simpatičan način uprijeti prstom u neke od problema. I sam sam otac dvoje djece i nije mi svejedno u kakvom svijetu rastu. Pokušavam na njih prenijeti vrijednosti koje treba njegovati. Na prvo mjesto stavljam obrazovanje, jako mi je stalo da ne ostanu nepismeni.

NACIONAL: I sami ste skoro odustali od pravnog fakulteta kada je vaša pjevačka karijera uzela maha. Ipak, diplomirali ste i danas radite kao odvjetnik.
Paralelno se bavim pravom i glazbom. Diplomirao sam prije deset godina. U Prljavo kazalište sam došao kao apsolvent pravnog fakulteta. Taj fakultet nije lagan, uložio sam golem trud i utrošio puno vremena u studiranje i polaganje ispita i bilo je logično da ću i diplomirati. Pjevačka karijera mi je oduzela puno vremena i energije, no od prava nisam nikada digao ruke. U jednom se trenutku dogodilo da bend nije toliko nastupao kao prije i tada sam stigao razmisliti i skoncentrirati se na fakultet da zaokružim to poglavlje svog života. Mi smo 89' i 90' održali po 130 koncerata godišnje, što je značilo da tijekom godine ne provedete niti 100 dana kod kuće. Sada održimo sedamdesetak koncerata. Osnovali smo obitelji i nismo snažni kao nekada. Rekord mi je u 30 dana održanih 29 koncerata. Danas ne bi potpisao takav ugovor niti da me plaćaju suhim zlatom. Mick Jagger jedini na svjetskoj sceni može izdržati takav tempo. On nam je svima uzor, no istovremeno je i incident, ta energija je jedva pojmljiva. Također, ne vidim nikog mlađeg tko bi se mogao mjeriti s njegovom energičnošću. Od kada smo osnovali obitelj, počeli smo razmišljati o starosti. Pošto se smanjio broj nastupa, imao sam dosta slobodnih dana i odlučio sam položiti preostala tri ispita i diplomirati. Koncerti se uglavnom održavaju u noćnom terminu vikendom, tako da i danas imam dovoljno vremena da se posvetim odvjetničkom poslu.

NACIONAL: Kako vaše stranke i kolege odvjetnici reagiraju kada se pojavite u sudnici?
Ima svakavih anegdota. Posebno mi je bio simpatičan jedan kolega sudac općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je došao poslušati nastup Prljavog kazališta na Đakovačkim vezovima. Taj me sudac nikada nije vidio u sudnici i nakon koncerta mi je rekao "ukoliko u sudnici nastupaš sa makar pola energije sa scene, dobro je".