Objavljeno u Nacionalu br. 662, 2008-07-22

Autor: Berislav Jelinić

LNG na Jadranu

Afrički plin do EU preko Krka

Terminal za ukapljeni plin, kojim će uz međunarodni konzorcij gospodariti Ina, HEP i Plinacro, gradit će se kraj Omišlja na otoku Krku, jer se ta luka pokazala najprihvatljivijom zbog prirodnih karakteristika

Dina - Petrokemija na Krku imat će koristi od gradnje LNG terminala na KrkuDina - Petrokemija na Krku imat će koristi od gradnje LNG terminala na KrkuTerminal za proizvodnju ukapljenog plina LNG po svemu sudeći gradit će se u Omišlju na otoku Krku, imat će višestruke pozitivne učinke na hrvatsko gospodarstvo, a od njega bi u slučaju odabira te lokacije posebno mogla profitirati i tvrtka Dioki i njen većinski vlasnik Robert Ježić. Takav epilog višegodišnjeg natezanja oko realizacije tog projekta postao je posve izvjestan prije nekoliko dana, kada je povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva objavilo rezultate istraživanja o najpogodnijoj lokaciji budućeg terminala za ukapljeni plin, prema kojem u obzir dolazi još i Ubac u Raškom zaljevu u Istri, iako s nešto manje izgleda zbog nepovoljnijih prirodnih karakteristika zaljeva.

Povjerenstvo ministarstva zapravo je potvrdilo prethodnu odluku vladina povjerenstva, kojim je predsjedao potpredsjednik Vlade Damir Polančec, a koje je izabralo Omišalj i Ubac temeljem stručne analize tvrtke Ekonerg.

Rezultati te analize izazvali su tada proteste istarskih županijskih vlasti. Župan Ivan Jakovčić ustvrdio je da je analiza namještena s ciljem da se sagradi LNG terminal u Omišlju. Jakovčić nije rekao tko je analizu namjestio i za čiji interes, a najvjerojatnije je to učinio kako bi napravio dodatni pritisak da se za gradnju LNG terminala ipak odabere lokacija u Plominu, koji je u napravljenoj analizi odbačen zbog prestrme obale i preplitkog mora u zaljevu. Za Istru, rekao je Jakovčić, lokacija u Raškom zaljevu nije prihvatljiva.

Projekt gradnje terminala za ukapljeni plin energetski je vrlo značajan za Hrvatsku, ali i za cijelu srednju Europu. U njemu s hrvatske strane sudjeluju Ina, HEP i Plinacro, dok su od stranih kompanija uključeni Total, EON, RWE Transgas, OMV i Geoplin. Nakon što bi se terminal izgradio smanjila bi se Hrvatska ovisnost o Rusiji i njenoj energetskoj politici. Predviđa se da bi nakon realizacije u sljedećih 20 godina omogućio zaradu od čak 40 milijardi eura. Uz to, Hrvatska bi postala jaka energetska sila u regiji, što je jedan od preduvjeta da postane i regionalni lider, posebice u kontektstu sve većeg značenja i utjecaja energenata na svjetske političke odnose.

LNG terminali zapravo su skladišta u kojima se prirodni plin pohranjuje na temperaturi od minus 162 Celzijeva stupnja. On se ne skladišti pod tlakom, a LNG nije eksplozivan. Iako je u spremnicima akumulirana velika količina energije, ona se ne može osloboditi dovoljno naglo da proizvede tlak dovoljan za eksploziju. U najgorem scenariju moguće je samozapaljenje prilikom istjecanja, i to pod uvjetom da je koncentracija plina u zraku od 5 do 15 posto. Naime, ako ga je u zraku manje od pet posto, onda ga je premalo za zapaljenje, a ima li ga više od 15 posto, tada ne može gorjeti zbog prevelike gustoće. Spremnici LNG-a imaju dvostruku stijenku, zapravo spremnik u spremniku, pri čemu onaj vanjski u slučaju propuštanjaPovjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša, na čijem je čelu Marina Matulović Dropulić, službeno jepotvrdilo prošli tjedan da su Omišalj i Ubac u užem krugu izbora lokacije za LNG terminalPovjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša, na čijem je čelu Marina Matulović Dropulić, službeno jepotvrdilo prošli tjedan da su Omišalj i Ubac u užem krugu izbora lokacije za LNG terminal može zadržati cjelokupni sadržaj unutarnjeg. Oko spremnika je i zaštitni plašt u obliku armirano-betonske ljuske debljine 60 cm. U povijesti korištenja LNG terminala nije došlo do nesreće na spremnicima s dvostrukom stijenkom. Danas postoji više od 40 terminala i više od 240 skladišta LNG-a. Dva postrojenja, u Belgiji i Velikoj Britaniji, samo su 500 metara udaljena od stambenih naselja.

Procjenjuje se da su zalihe prirodnog plina dostatne za sljedećih 200 godina. Način transporta tog plina, koji se ukapljuje i transportira brodovima cijeloj je Europi vrlo prihvatljiv kao alternativa ruskom, kaspijskom i iranskom prirodnom plinu koji se dostavlja plinovodima. Glavni izvori su u Maleziji, Indoneziji, Kataru, Alžiru, Australiji, Nigeriji, Trinidadu, Omanu i Egiptu. Ukapljeni plin se od izvora do LNG terminala prevozi LNG carrierima. Oni se grade uz maksimalne sigurnosne standarde i imaju dvostruke oplate. Takvi visokotehnološki brodovi grade se uglavnom u zapadnoj Europi uz posebne licencije. U povijesti prijevoza plina takvim brodovima nije se dogodila ni jedna nesreća.


Kako su domaći izvori plina Hrvatskoj nedovoljni, Hrvatska plin mora uvoziti, a LNG se čini najboljim rješenjem, ne samo za Hrvatsku nego i Europu. Budući da u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj nije izgrađen ni jedan veliki energetski objekt, izgradnja LNG terminala u Hrvatskoj bi potaknula industrijski razvoj. Otvorila bi se nova radna mjesta, a Hrvatsku izgradnja terminala vrijednog najmanje milijardu eura ne bi koštala ništa, jer bi troškove snosili članovi konzorcija, koji će terminalom upravljati. Hrvatska bi u tom projektu trebala imati 25 posto i mogućnost utjecaja na donošenje ključnih odluka. Kapacitet LNG terminala bio bi 6 milijardi m3 godišnje. Hrvatska godišnje troši 2,5-3 milijarde m3 godišnje, što znači da bi dobar dio išao u izvoz.

Odredi li se Omišalj kao lokacija za izgradnju tog terminala, u složene pregovore oko realizacije projekta uključit će se i tvrtka Dioki. Moguće je da će tražiti udio u konzorciju.

Dioki je osnovan 1995., a u sastav tvrtke ušli su Ina-Oki, Dina - Petrokemija Omišalj i postrojenje za proizvodnju etilena Ina-Naftaplina. Tvrtka je privatizirana 2004., a većinski vlasnik postao je Dioki Holding AG sa sjedištem u Švicarskoj, koji kontrolira Robert Ježić. Dioki je danas jedini proizvođač petrokemikalija i polimera u Hrvatskoj, zapošljava oko 900 radnika, a 90 posto svoje proizvodnje izvozi, od čega 70 posto u zemlje Europske Unije. Dioki izvozi plastične mase u vrijednosti od oko 200 milijuna eura godišnje i četvrti je hrvatski izvoznik. Tvrtka do konca 2009. namjerava udvostručiti svoju proizvodnju.

To ponajprije namjeravaju učiniti aktiviranjem svojih postrojenja na Omišlju, koji danas rade smanjenim kapacitetom, a jedan dio uopće ne radi. U slučaju izgradnje LNG terminala na Omišlju, ta bi postrojenja zamijenila postojeće gorivo plinom, što bi im značajno pojeftinilo proizvodnju. Osim toga, Dioki bi dobio i hladnu energiju za hlađenje postrojenja. LNG u sebi ima 5-10 posto etana, koji se koristi kao sirovina za proizvodnju etilena u petrokemijskoj industriji. U Diokiju smatraju da je moguća esktrakcija etana iz LNG-a prilika koju hrvatsko gospodarstvo ne bi smjelo propustiti.

Plin se od izvora do LNGterminala prevozi specijalnimbrodovima, LNG carrierima,u kojima se ukapljuje na 162 Celzijeva stupnjaPlin se od izvora do LNGterminala prevozi specijalnimbrodovima, LNG carrierima,u kojima se ukapljuje na 162 Celzijeva stupnjaU tom slučaju proizvodnja plastičnih masa hrvatske petrokemije dosegnula bi respektabilnih 600 tisuća tona godišnje, s procijenjenom dobiti od oko 100 milijuna eura godišnje. Uz sve to, u Diokiju navode da LNG terminal i petrokemija imaju energetsku, ekonomsku, tehnološku i ekološku sinergiju. Diokijeva lokacija u Omišlju ovako planiran projekt mogla bi ostvariti iz više razloga: ima predviđenu lokaciju, svu potrebnu infrastrukturu uključujući i luku, ima znanje i iskustvo za rad u petrokemijskoj industriji, a sinergija s terminalom poništava njegov negativan ekološki utjecaj koji bi se očitavao u hlađenju mora. U Diokiju tvrde da bi takvo postrojenje omogućilo dobivanje prirodnog plina za proizvođače, pomoglo iskoristiti LNG kao sirovinu za petrokemiju, pomoglo postići fleksibilnost dobave, smanjilo kapitalne i operativne troškove, te vrijeme potrebno za povrat investicije. Navode da bi se niži troškovi i velike energetske uštede mogli postići isključivo u integriranom sustavu.

Sve to donijelo bi koristi cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu, ali i Diokiju, koji je u privatnom vlasništvu. Ni Robert Ježić, ni uprava Diokija, u ovom trenutku nisu bili raspoloženi komentirati razvoj situacije vezan uz konačni odabir lokacije za izgradnju LNG terminala, najvjerojatnije zato jer se boje da njihova moguća poslovna korist ne bi kod nekoga izazvala zavist, što bi moglo dovesti do novog otezanja u realizaciji projekta. Moguće je da bi se u tom kontekstu mogle promatrati i nedavne izjave Ivana Jakovčića, koji je ustvrdio da se priča oko realizacije tog projekta namješta Omišlju.

Međutim, postoje činjenice koje nedvojbeno idu u prilog izgradnji LNG terminala upravo u Omišlju. Europska regulativa određuje da se terminali za LNG uz sve ostale mjere zaštite smještaju u sklopu petrokemijskih i naftnih postrojenja, čime se postiže sinergijski učinak lokacije. U Europi je 9 terminala za LNG izgrađeno uz petrokemijska postrojenja - 4 u Španjolskoj, 2 u Italiji, 2 u Francuskoj i jedno u Velikoj Britaniji.

Uz Dinu nema hlađenja moraRobert Ježić, vlasnik DINA petrokemije u OmišljuRobert Ježić, vlasnik DINA petrokemije u OmišljuPetar Popović, izvršni direktor DINA-Petrokemije, postrojenja Dioki grupe pored kojeg bi se trebao sagraditi LNG terminal, kaže da će LNG postrojenje u sinergijskoj integraciji s petrokemijskim kompleksom poništiti njegov utjecaj na okoliš, odnosno, eventualno hlađenje mora kao što je slučaj u Plominu. “Planiranom dogradnjom postrojenja, DINA će preuzimati rashladnu energiju terminala te, umjesto ispuštanja u more, koristiti je kao energiju potrebnu za hlađenje vlastitih proizvodnih procesa. U isto vrijeme otpadna toplina petrokemijskih procesa vratit će se u terminal radi uplinjavanja ukapljenog plina”, kaže Petar Popović.

Petar Popović kaže da u 30 godina postojanja to postrojenje nije prouzročilo ekološki ili po život opasni incident za stanovnike Omišlja. “DINA je građena po tehnologiji svjetskog petrokemijskog diva DOW Chemicala od kojeg su preuzeti i kasnije stalno nadograđivani postupci sigurnosti za svaku radnju ili aktivnost koja se poduzima u proizvodnji petrokemikalija, energenata ili skladištenju kemikalija. Veliko iskustvo u radu s raznim vrstama opasnih tvari kao i dokazana uspješnost u vođenju i nadzoru tehnološki vrlo zahtjevnih procesa, osigurava adekvatan ekološki i sigurnosno stručan pristup implementaciji novih tehnologija koje zahtijeva izgradnja i rad terminala za LNG”, kaže Petar Popović.

Vezane vijesti

Prosvjed radnika Diokija

Prosvjed radnika Diokija

Stožer za obranu Diokija u Zagrebu organizira prosvjed radnika te tvrtke "budući da rješenje problema za radnike Diokija nije pronađeno do kraja… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika