JAVIER BARDEM kao Agustin Rejas u filmu 'Revolucija i strast'Pažljiviji čitatelji ove rubrike vjerojatno su primijetili da tu rijetko predstavljamo reizdanja. Svakih nekoliko godina u videotekama ili na kioscima ponovno se pojavljuju “Kumovi” i brojni drugi hitovi i klasici kojima se nema potrebe stalno vraćati jer su filmofilima ionako odlično poznati. DVD izdanje redateljskog prvijenca Johna Malkovicha “Revolucija i strast” (The Dancer Upstairs) također je reizdanje (film je objavljen 2004. pod naslovom “Ples ubojica”), no njegov je slučaj ipak malčice drugačiji. Malkovichev prvijenac prošao je svojedobno toliko nezapaženo kroz naše videoteke, a kako je i na televiziji prikazan u noćnom terminu, može se reći da je film mnogima još uvijek nepoznanica. Šteta, jer riječ je o odličnom ostvarenju kojim se Malkovich predstavio kao iznimno zreo autor. Nažalost, iako je američka i europska recepcija filma bila kudikamo bolja od hrvatske, “Revolucija i strast” je do danas ostalo jedino Malkovichevo redateljsko djelce.
“Revolucija i strast” je ekranizacija romana “The Dancer Upstairs” britanskog novinara i pisca Nicholasa Shakespearea, o stvarnim događajima koji su potresali Peru 1980-ih i početkom 1990-ih godina, i tamošnjem čuvenom revolucionaru Abimaelu Guzmánu, znanom kao “predsjednik Gonzalo”.

Malkovich je u osnovnim crtama slijedio istinitu priču, promijenivši lokaciju (neimenovana latinoamerička diktatura), imena (Gonzalo se, primjerice, zove Ezekiel) i neke motive i odnose. Reći u čemu se priča razlikuje od istine značilo bi gledateljima pokvariti užitak gledanja filma koji je drama, no povremeno napetošću nadmašuje bilo koji recentni triler. Recimo samo da je u centru priče policajac, nekadašnji odvjetnik, koji pokušava ostati pošten u nimalo poštenoj državi čiji je predsjednik silovatelj i diktator. Istražujući tragove o terorističkoj organizaciji kojom rukovodi tajanstveni Ezekiel, policajac i inače mirni obiteljski čovjek, zagleda se u instruktoricu baleta svoje kćeri, ne znajući ni sam što bi zapravo želio. Zato Malkovich dobro zna što hoće. Od prve sekvence noćne vožnje automobilom uz glazbu Nine Simone, pa sve do finala, “Revolucija i strast” je režirana s toliko znanja i strasti da vam se čini kako bi film mogli gledati danima.

U Malkovichevu filmu nema loše postavljenog ni suvišnog kadra. Malkovicheva gluma posljednjih je godina često maniristička i prvoloptaška, no zato kao redatelj imponira kreativnošću i inovativnošću.

Pomaknemo li se s razine kadrova i sekvenci na filmsku cjelinu, stvari stoje još bolje. “Revolucija i strast” je narativno siguran i dramaturški iznimno uspio film u kojem se problematiziraju brojne ideje, no nikada na račun priče i karaktera, prema čijim manama Malkovich pokazuje razumijevanje karakteristično za najveće autore. Kao i u svim najboljim filmovima (i romanima) istrage, Malkovichev istražitelj ne traga samo za teroristima, nego i smislom vlastite egzistencije, u svijetu o kojem nema nikakvih iluzija. Nadahnut “Opsadnim stanjem” Coste-Gavrasa, kojem daje posvetu prikazavši insert u svome filmu, Malkovich odlazi možda i dalje od uzora. Njegova poražavajuća slika totalitarizma još je uvjerljivija jer je ostvarena suptilno, kroz priču i likove, a ne direktno prezentirana gledatelju kao politički manifest. Malkovich doživljava politiku vrlo realno, a od većine autora tzv. “političkog filma” razlikuje se po tome što su mu odvratne obje strane koje prikazuje i što ipak vjeruje kako pošteni pojedinac može napraviti razliku. “Poštenog pojedinca” Agustina Rejasa igra ovogodišnji oskarovac Javier Bardem (“Nema zemlje za starce”). Najvrednije dvije stvari u “Revoluciji i strasti” su iznimno slojevit Bardemov lik i čudesna Bardemova interpretacija. Da je Bardem veliki glumac, zna se odavno, no možda nije pretjerano reći kako je u Malkovichevu filmu odigrao dosad najbolju ulogu. Bardem je savršen, primjerice i u “Život je more”, no ipak je “lakše” glumiti nepokretnog invalida ili sotonskog neuništivog ubojicu (“Nema zemlje za starce”) nego običnog čovjeka, kakav je njegov policijski kapetan Rejas.

Dajući mu ulogu običnog i smirenog obiteljskog čovjeka, Malkovich je Bardema prisilio na glumački minimalizam i podigranost, a rezultat je toliko energičan nastup da nam se čini kako će glumac iskočiti iz vlastite kože, kao recimo kad legendarni Cary Grant igra smušenog profesora u Hawksovu remek-djelu “Velike vatrene lopte”. Valja reći i to da je novo izdanje “Revolucije i strasti” bolje opremljeno dodatnim prilozima. Od staroga bi, eventualno, trebalo sačuvati omotnicu, jer je prijevod naslova “Ples ubojica” ipak kudikamo uspjeliji od eksploatacijske kovanice “Revolucija i strast”.