Hapšenje Radovana Karadžića imat će dramatične posljedice na razvoj političkih prilika u Srbiji, jer će dati značajan politički zamah prozapadnim snagama u vladi Srbije.

Posljednjih je mjeseci Srbija živjela u velikoj neizvjesnosti jer nakon parlamentarnih izbora nije bilo sasvim jasno tko će sastaviti novu vladu. U prvom trenutku činilo se da će to biti desna koalicija na čelu sa Srpskom radikalnom strankom, u koju će ući i Demokratska stranka Srbije donedavnog premijera Vojislava Koštunice. No, pod pritiskom srbijanskih tajkuna i zapadnih sila ipak je stvorena prozapadna vlada koju predvodi Demokratska stranka predsjednika Borisa Tadića, ali u koju je ušla na opće iznenađenje i Socijalistička partija Srbije što ju je svojedobno osnovao Slobodan Milošević, a koju sada vodi pragmatični Ivica Dačić.

Vlada je oformljena, ali ona nije osobito stabilna, što se vidi i po tome što između Tadića i Dačića još nije postignut konačan dogovor i o stvaranju isto takve koalicije za upravljanje Beogradom, ali i po tome što ova koalicija u Narodnoj skupštini Srbije imao tako tijesnu većinu da je radikalna opozicija proceduralnim opstrukcijama može potpuno blokirati u bilo kakvim inicijativama, zbog čega je naprasno prekinut i odgođen rad skupštine. Situacija je toliko nesigurna da su neki beogradski analitičari čak počeli predviđati da će se vlada raspasti i prije nego što je počela djelovati, te da nikako neće u ovoj situaciji uspjeti provoditi prozapadnu politiku, u koju spada i tzv. puna suradnja s Haaškim sudom što podrazumijeva i hapšenje i slanje u Haag posljednje trojice srpskih haaških bjegunaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Čula su se predviđanja i da će suradnja s Haaškim sudom sada zapeti i stoga što je upravo Miloševićev učenik Dačić imenovan za srbijanskog potpredsjednika vlade i ministra unutrašnjih poslova, a poznato je da je Dačić veliki protivnik suradnje Srbije s Haaškim sudom, pa je upravo on najviše napadao Demokratsku stranku, kad je njen premijer Zoran Đinđić svojevremeno dao uhititi Slobodana Miloševića i ekspedirao ga u Haag. Zato je vrlo simptomatično što je u prvom priopćenju nakon uhićenja Karadžića srbijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo da ono nije sudjelovalo u tom hapšenju, što znači da se Dačić ograđuje od toga, te opravdava pred svojim pristalicama da on osobno s hapšenjem Karadžića nema veze, istodobno – čini se - dajući do znanja da on kao član vlade ipak prihvaća što se dogodilo.

Ovo uhićenje Radovana Karadžića sigurno će u Srbiji izazvati brojne reakcije i polemike, a možda i prosvjede protiv vlasti, ali je to istodobno veliki politički dobitak za Tadića, Demokratsku stranku i njene saveznike, koji će sada dobiti još jaču podršku sa Zapada za svoju politiku, dok je to veliki udarac za radikale i srbijanske nacionaliste. Uz to, to je veliki udarac za one nacionalističke strukture u srbijanskih sigurnosnim službama, preostale iz Miloševićevog doba, koje su sigurno pomagale Karadžiću i Mladiću da se skrivaju, u najmanju ruku time što su blokirali svaku akciju potrage za njima. Očito je da je ovu akciju provodio novostvoreni tajni tim Tadiću vjernih obavještajaca, možda čak stvoren i od vojnih kadrova, koji je djelovao odvojeno od starih struktura, pa je zato i imao uspjeha. Pri tome nije nevažno da je upravo prije nekoliko dana na čelo srbijanske tajne službe BIA došao novi mladi rukovodilac, te zamijenio dosadašnjeg direktora Radu Bulatovića, vjernog donedavnom premijeru Vojislavu Koštunici.

Riječ je o događaju koji će imati i značajnih političkih posljedica po Bosnu i Hercegovinu. U Republici Srpskoj bit će mnogo onih koji će žaliti zbog uhićenja, ali predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik s ovim može biti zadovoljan, jer on nije bio Karadžićev pulen, nego protivnik. Nakon ovog hapšenja on će sada moći nastaviti voditi svoju nacionalističku politiku bez političkog tereta koji je i za njega predstavljao zločinac Karadžić u bijegu. Hapšenje će posebno pozdraviti Bošnjaci, jer će sada u Haagu moći početi suđenje Karadžiću, koje bi trebalo dokazati da je nad njima ipak izvršen genocid, a ako tako to suđenje završi, to će imati korisne političke posljedice po budućnost cijele Bosne i Hercegovine.