Na prvi pogled, stvar je vrlo jednostavna. Ako otmete zrakoplov, a bomba koju ste ostavili ubije policajca, nema tog suda koji vas neće osuditi na dugogodišnju kaznu. Zvonko Bušić i suradnici davne 1976. napravili su upravo ta dva zločina i potom desetljećima ležali u najgorim američkim zatvorima. To što su avion oteli kako bi se svijet zainteresirao za rješavanje hrvatskog pitanja u tadašnjoj Jugoslaviji nije pretjerano zanimalo ni sud, a još manje vodeće svjetske medije. Tadašnjem bipolarnom svijetu trebala je stabilna Jugoslavija, a ne nekakvi teroristi-amateri, koji misle da se iz aviona na 9000 metara visine mogu bacati leci.

Zanimljivo je da posljednjih dana i hrvatski mediji Bušića dočekuju isključivo kao terorista. Ponekad čak i sa žaljenjem jer je nakon 32 godine pušten na slobodu, a "kriv je za smrt newyorškog policajca". Kao da je masovni ubojica ili prijevremeno oslobođeni pedofil. Takvi zaboravljaju kontekst otmica, koja je, nedv ojbeno, rezultirala nepotrebnom ljudskom žrtvom.

Osim toga, ako se želi biti principijelan, treba priznati da je svijet prepun nekadašnjih terorista koji su u međuvremenu promovirani u mirotvorce. Gerry Adams, vodeći sjevernoirski političar, u prošlosti je bio pripadnik IRA-e, čiji su pripadnici odgovorni za smrt približno 3500 ljudi. Joschka Fischer, bivši šef njemačke diplomacije, 1968. se tukao s policijom, a Yasser Arafat godinama je vodio Palestinsku oslobodilačku organizaciju, odgovornu za smrt stotina izraelskih civila. Na drugoj strani, Ehud Barak je kao komandos, u akcijama u inozemstvu, osobno likvidirao najmanje 50 ljudi, među kojima i nedužnih prolaznika. Epilog: Adams i Fischer vodeći su europski političari, Barak je bio premijer Izraela, a Arafat je dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Bušić nije u toj kategoriji, niti će ikada biti. U svjetskim, pa i hrvatskim okvirima, on je marginalac, lik koji je svima smetao, i nitko od njega nije imao nikakvu korist. Amerikanci su ga držali pune 32 godine, makar se sto puta pokajao, makar su oteti putnici redom svjedočili kako ih nitko nije maltretirao, i makar su otmičari upozorili američke pirotehničare da se na aerodromu nalazi bomba. Da nije bilo 11. rujna 2001. i takozvanog "rata protiv terorizma", Bušić bi vjerojatno bio pušten puno prije. Ovako je na neki način plaćao dugove Mohameda Atte i ostalih koji su se zabili u World Trade Center. Ali, gledano s pozitivne strane, barem nije poslan u Guantanamo, zatvor u kojem se na najlegalniji način krše ljudska prava više nego igdje drugdje na ovom svijetu.

Sve u svemu, Bušić je u Hrvatskoj, i to je dobro. Trideset i dvije godine je plaćao zbog gluposti iz 1976. Ako postoje zločin i kazna, taj bivši zaneseni terorist svoje je grijehe oprao.

Ili kako pjeva Leonard Cohen: "Mama, ako čuješ da sam jadno skončao, znaj da sam pola kriv sam, a pola me ponijela atmosfera."