Kada bi se u Hrvatskoj uvele, izravno i nezravno korist od vinjeta u prvoj bi godini iznosila 560 milijuna eura, stoji u zaključcima studije Instituta prometa i veza, koja analizira kolika je zapravo isplativost uvođenja ovog sustava. Time su dobiveni potpuno drugačiji rezultati od zaključaka analize naručene od strane Hrvatskih autocesta (HAC), koja je po objavi bila predstavljena kao "dokument koji se prvi put ozbiljno bavi vinjetama u Hrvatskoj".

Naime, kako piše Poslovni dnevnik, HAC je tada zaključio kako bismo na vinjetama izgubili 800 milijuna kuna prihoda što bi onemogućilo vraćanje dugova za gradnju i da bi bilo potrebno otpustiti 600 od tisuću radnika koji rade na poslovima naplate. Međutim, posljednja studija nije prva koja pokazuje suprostavljene rezultate, jer je sam HAC naručio i platio dvije studije koje su pokazale opravdanim uvođenje vinjeta, a na njima su, među ostalima, radili i ljudi iz HAC-a.

"HAC-ove analize su samo šminka kojom se žele prikriti pravi razlozi neuvođenja vinjeta kao mnogo boljeg modela naplate koji koriste i ostale zemlje. Vinjete padaju zbog sitnih interesa proizvođača opreme, zapošljavanja na naplatnim kućicama i cijene gradnje. Zbog kilograma mesa ubija se vola. Da su nas poslušali i uveli vinjete još 2006., sada bi uštedjeli 50 milijuna eura na gradnji novih dionica.

Od nas su naručili dvije studije koje su pokazale opravdanost vinjeta i platili ih između 300 i 400 tisuća kuna, a i treći dokument koji nisu naručili dostavljen im je, a na njemu su radili ljudi iz HAC-a", kazao je u izjavi za Poslovni dnevnik profesor Ivan Dadić s Instituta prometa i veza, koji je autor i suautor studija. Prema posljednjoj studiji, koja predviđa uvođenje vinjeta do 2015., kada bi se u EU trebao uvesti jedinstveni satelitski sustav naplate, predviđanja Ministarstva i HAC-a pokazali su se pogrešnima.

Naime, ukupni prihod od prodanih vinjeta je procijenjen na 2,23 milijarde kuna godišnje što je jednako procjeni naplate cestarine. Vinjete ne bi utjecale ni na mogućnost vraćanja kredita jer ih ionako vraća Vlada iz državnog proračuna, a ne HAC. Kao drugi aspekt uštede HAC-u, spominje se i smanjenje broja radnika. 'Sustav nije nepogodan za više koncesionara nego upravo suprotno, jer bi se jednostavnim postavljanjem brojača prometa mogli raspodijeliti prihodi. Za tiskanje i distribuciju ne bi bilo potrebno više od 60 milijuna kuna.

Da se prije stalo sa izgradnjom "dvostrukih" mostova i naplatnih platoa, moglo se izgraditi dvostruko više čvorova za silaz s autoceste. Navodi se da su direktne i indirektne koristi brojne. Promet bi se ubrzao i samo na tome bi vozači uštedjeli 276 milijuna kuna. Na autocestama bi porastao promet 20 posto jer se ne bi koristile lokalne ceste, što bi smanjilo i trošak održavanja. Neizgradnjom naplatnih kućica bi se ostvarile uštede i oslobodio novac za nove čvorove, što bi pridonijelo razvoju lokalnih sredina. Rasle bi cijene zemljišta i potaknuo bi se razvoj privrede.', stoji u studiji.