Mislav Čavajda popularnost je stekao glumeći u prvoj hrvatskoj sapunici "Villa Maria". No, Čavajda se nije zaustavio na tome, sa svojih 28 godina iza sebe ima već velike dramske uloge. Glumio je Leonea u predstavi “Gospoda Glembajevi” u kojoj mu je partnerica bila između ostalih i Severina, dobio je pohvale za ulogu dr. Ivana plemenitog Križaneca u Krležinoj drami “U agoniji”, a nedavno je šokirao publiku u Splitu obukavši odijelo od sirovoga goveđeg mesa u predstavi Olivera Frljića “Bakhe” koja možda ne bi prouzročila toliko medijske pompe da samo dva sata prije premijere čelništvo Splitskog ljeta nije skinulo s repertoara. Predstava je vraćena, a Čavajda u ovom intervjuu objašnjava pozadinu cijelog slučaja.
EXTRA: Predstava “Bakhe” podigla je veliku buru. Što vi mislite da je razlog toga?
- Dogodilo se kazalište. Dogodila se predstava koju nismo htjeli prošaptati
nego. dapače, vrištati. Htjeli smo prije svega sebi, a onda i drugima postaviti
neka pitanja koja nisu nikakva novost, ali ih nosimo kao težak teret ili smo
ih, što je još gore, bacili pod tepih i pravimo se da ih nema. Dakle, kazalište
je ponovno ukazivalo, a mi kao da zaboravljamo da mu to i jest svrha.
EXTRA: Tko je po vama kriv što se to dogodilo? Kao glavnog krivca glumci su naveli intendanta splitskog HNK Milana Štrljića.
- Mislim da je preko medija dosta toga bilo jasno, tako da neću nikoga
imenovati. Od imena je puno bitnija funkcija u jednoj kazališnoj instituciji,
a ta funkcija je ovaj put, nedopustivo, odlučila iz nepromišljene političke
poslušnosti stati na put umjetnosti.
EXTRA: Između ostalog, u predstavi nosite odijelo od sirovoga goveđeg mesa koje je upravo vaša ideja. Volite li na taj način šokirati publiku?
- Da, ideja je moja. Koliko god nekima koji predstavu nisu pogledali nije prihvatljivo tako koristiti meso, ja toj ideji nisam pristupio nimalo trivijalno. Htio sam očistiti sebe od nekih stvari koje nas okružuju, a na koje ne mogu nikako pristati, i to na više razina.
Prva je više vezana uz same “Bakhe” i prikaz strahota koje su se činile, a može se, dakako, prenijeti i u vrijeme Domovinskog rata kada su se događala odvođenja, mučenja i ubijanja nedužnih ljudi na stravične načine. Druga predstavlja neko moje, glumačko meso koje je u zadnjih nekoliko godina neprekidnog, potpuno predanog rada uz veliki fizički i psihički pritisak počelo propadati. Htio sam se suočiti s time, i to opet na sceni, na neki način zatvoriti jedno poglavlje i odjenuti neki novi "kostim". Treći razlog je taj što upravo kroz svoj poziv želim pokazati neku kvalitetu, a to bitno zastrašuje samo činjenica o tome koliko mediji zapostavljaju kulturu i stvaraju javne ličnosti samo zato da bi bile javne ličnosti i da bi onda mogli kopati po njihovim privatnim životima. I to toliko da već tako puno znamo o njima da nam još samo preostaje izvrnuti ih naopako i proučiti njihovu anatomiju. Hvala, ja bih ipak volio biti poznat po svome radu.
EXTRA: U predstavi ispijete i litru vina u vrlo kratkom vremenu. Vino je, koliko čujem, pravo; jeste li pijani nakon predstave?
- Istina. To je opet višeznačno. U trenutku ispijanja vina u pozadini idu
audiozapisi vijesti o zločinima u Lori. Riječ je, dakle, o svijesti da nas
okružuju razne strahote, a mi to ipak odlučujemo zanemariti i popiti bocu
nekog dobrog vina. S druge strane, tu je glumac koji pokazuje koliko je
spreman ogoliti se za svoju publiku, jer nakon toga izvodi još 10 min
monologa u tom stanju. Tu smo za publiku, s publikom. Nije to muka, veća je
muka kad ti netko ne dopušta da prodreš do publike.
EXTRA: Jeste li već imali glumačkog iskustva s redateljem Oliverom Frljićem?
- Jesam. Prije pola godine radili smo isto tako jako zanimljivu, trostruku
predstavu "Didona i Eneja/Smrt u Veneciji" u Teatru &TD. Radeći s njim, vidio
sam kako su kanali kreativne komunikacije potpuno otvoreni i kako se stvara
jedan zajednički kreativni naboj. Tu smo se prepoznali i jako sam zahvalan na
tome.
EXTRA: Kako je moguće da je dopušteno da se predstava napravi, a da se onda dva sata prije premijere makne s repertoara? Zar je moguće da nitko od ljudi na vodećim funkcijama u kazalištu nije znao o čemu je riječ?
- Moguće je. Situacija u kojoj je redatelj pozvan na jedan festival, a da
pritom nitko iz vodstva Splitskog ljeta nije bio upoznat s njegovim radom, osim po
pričanju o tome da je riječ o mladom i izrazito talentiranom redatelju, što on - hvala
bogu - i jest, postavlja već neka pitanja o ozbiljnom pristupanju nekom
projektu. To se onda i nastavlja kroz sam rad na predstavi, od borbe za minimalne radne uvjete do toga da je jedan čitavi dio predstave morao biti izbačen zbog tehničke nemogućnosti, a ta je bila pronaći klapu ugradu Splitu. Uz sve to, predstavu smo ipak dovršili. Intendant je pogledao prvu generalnu probu u cijelosti, nije bilo reakcije. Reakcija je stigla nakon druge generalne probe, iako je potpuno legitimno pravo da se u predstavi do same premijere mijenjaju stvari, na kojoj su ubačeni zapisi Sanaderova govora na
rivi i o slučaju Lora. Nakon toga je uslijedila zabrana u pet točaka objašnjenja. Točke su se odnosile na sve ono što je intendant već vidio, međutim, one su bile toliko smiješne da je bilo očito da je riječ o političkoj cenzuri i ničemu drugom.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Extre