GAZDA ZLATKO I NJEGOV PASTUH Zlatko Navojec na svom imanju s jednim od najkvalitetnijih sportskih konja u Hrvatskoj, pastuhom pasmine holstein Quidom“Priča s konjima nezaustavljivo ide naprijed. Prije nekoliko godina preponske konjske utrke iz gledališta je pratilo najviše nekoliko stotina ljudi, a ove sezone više od tisuću gledatelja bilo je na većini utrka. Najviši iznos koji bi netko prije par godina izdvojio za sportskog konja nije prelazio tisuću, dvije eura. Danas uzgajivači plaćaju po nekoliko desetaka tisuća eura za konje koji će se natjecati za njih, a neke od najimućnijih hrvatskih obitelji, poput obitelji Todorić ili braće Mamić, posjeduju skupocjene, vrhunske sportske konje”, priča Zlatko Navojec, otac glumaca Gorana i Bojana Navojca, vlasnik najveće ergele sportskih konja u Hrvatskoj, “Ergele Špar”. Uzgojem konja počeo se baviti još 2003. kad je kupio zemlju u selu Severin blizu Bjelovara, gdje je sada njegova ergela od trideset konja pasmine holstein. Jedini je uzgajivač te pasmine u Hrvatskoj s tako velikom ergelom i prvi je počeo uvoziti holsteine za rasplod.

BRAĆA BOJAN I GORAN NAVOJEC danas su uspješni glumci, iako se njihov otac Zlatko nadao da će jedanNjegovi konji pobjeđuju na natjecanjima i u susjednim i obližnjim zemljama, a jedna je njegova kobila na nedavnom natjecanju u Sofiji bila među prvih pet konja te je tako prošla jedan segment u kvalifikacijama za Prvenstvo Europe u preponskom jahanju. Uzgoj sportskih konja zahtjevan je i skup posao, ali pravim znalcima može donijeti velik novac. Sportski konj pasmine holstein, koja se u svijetu smatra jednom od najboljih sportskih pasmina, može koštati od 4000 do 3 milijuna eura. Pravi znalci, uzgajivači, kupuju ždrebad za koju procijene da će biti dobar sportski konj po određenoj cijeni. Do četvrte godine, kad je konj dovoljno star da se natječe, treniraju ga, ulažu u njega znanje i novac, a kad konj počne pobjeđivati na natjecanjima i naraste mu cijena, najčešće ga prodaju. Sportski konji koji nastupaju na Europskom prvenstvu ili Olimpijskim igrama mogu dosegnuti cijenu i veću od 3 milijuna eura. Pokaže li se pak da je konj takav, vlasnici ga nerado prodaju jer je, osim za pobjeđivanje na natjecanjima, važan i za rasplod, jer zbog njega raste cijena i njegovim potomcima.

ŠTALAR I GLAVNI JAHAČ 'ERGELE ŠPAR' SRĐAN GRMAŠKOSKI pripremaju za trening pastuha Atilu, potomka prvog konja pasmine holstein Amadeusa koji je 80-tih uvezen u HrvatskuIako o uzgoju konja mašta od djetinjstva, prvog konja Navojec je kupio tek prije sedam godina, ali ga je, prisjeća se, morao držati u štali kod prijatelja jer nije imao vlastitu. Za sebe kaže da je privatni poduzetnik od 1972. kad je otvorio automehaničarsku radionicu, koju je imao sve dok se početkom 90-ih nije počeo baviti trgovinom. Osnovao je 1992. poduzeće “Špar” i otvorio svoju prvu trgovinu prehrambenim proizvodima. Njegova tvrtka tada je imala samo pet zaposlenika, a danas ima 155 radnika u 27 trgovina u Bjelovarsko-bilogorskoj, Koprivničko-križevačkoj i Zagrebačkoj županiji. Bavi se i veleprodajom pa alkoholnim i bezalkoholnim pićima opskrbljuje većinu ugostitelja u svojoj i okolnim županijama. Prije pet godina Navojec je u selu Severin kupio 22 hektara zemlje. Ondje sada ima štale i osam pašnjaka, ograđenih tzv. električnim pastirima, ogradama pod niskim naponom, te vanjsko vježbalište s preponama i zatvoreno vježbalište za konje. Ima i drvenu kuću od 400-tinjak kvadrata, izgrađenu od preseljene posavske kuće, te ribnjak u kojem uzgaja šarane.

SA SUPRUGOM RAJKOM CVJETIČANIN ispred kuće u kojoj najčešće ugošćuje poslovne partnereNasuprot prostranoj terasi drvene kuće ograđeno je nekoliko hektara za jelene lopatare, srne, indijske jelene axis i nekoliko muflona, a dobije li dozvolu, na svoje će imanje dovesti i zebre. Budući da je primarno izgrađeno da se na njemu uzgajaju konji te da bude konjički klub, veći dio imanja podređen je toj svrsi. Tako gotovo 15 hektara otpada na uzgoj biljnih vrsta za prehranu konja, ali ni to mu nije dovoljno za prehranu cijele ergele. Sportski konj pojede pet kilograma zobi, 12 kilograma sijena i vitaminsko-mineralne dodatke svaki dan, tako da ni 50 tona zobi koje je za ovu sezonu proizveo na vlastitom imanju neće biti dovoljno za prehranu cijele ergele pa i sijeno mora otkupljivati.

Konji su, kaže Navojec, osjetljive i zahtjevne životinje, a za njihov uzgoj treba puno toga znati, jer svaka greška košta: “Konje kupujem u pokrajini Holstein u Njemačkoj. Jedino se ondje uzgajaju vrhunski genetski konji pasmine holstein. Znam s koliko novca raspolažem kad želim kupiti konja i čemu treba biti namijenjen konj kojega ću kupiti - za rasplod ili za sport. Odaberem konja koji odgovara onomu što tražim i nadam se da će nakon nekoliko godina u mojoj štali vrijediti više. Svaka pogrešna procjena košta. Događalo se da mi uzgajivač u Njemačkoj, od kojeg kupujem konja, prešuti neku ozljedu, a kad konja dovedeš kući, shvatiš da ne može skakati. Ako ga ne možeš vratiti, izgubio si uloženi novac. No od početka, otkad sam odlučio baviti se uzgojem konja, shvatio sam da ću, što brže učim, spasiti više novca.”

DRVENA KUĆA površine oko 400 kvadratnih metara, izgrađena od preseljene tradicionalne posavske kuće, ali moderno uređenaNavojec za sebe kaže da je podravsko-zagorski mješanac pa mu je u krvi da uvijek pokuša barem malo uštedjeti. Tako je pokušavao uštedjeti na podlozi za konjska vježbališta, ali nije uspio: “Podloga na kojoj konji vježbaju mješavina je kvarcnog i kremenog pijeska, koji mora imati određeni stupanj vlažnosti. U inozemstvu je to vrlo skupo. Kad bih želio uvesti mješavinu iz inozemstva za 5-10.000 kvadrata površine, platio bih pijesak oko 50 tisuća eura. Zato sam pokušao uštedjeti pa sam sam, od pijeska koji sam tražio po Hrvatskoj, pokušao pronaći pravi omjer kvalitete i količine za podlogu. Na kraju sam podlogu mijenjao tri puta i potrošio više nego da sam pijesak uvezao iz Njemačke.”

U poslovnim procjenama u vezi s konjima ipak je češće bio uspješan. Tako je jednu kobilu kupio za rasplod, a kad je uvidio da osjemenjivanje nije uspjelo, pokušao ju je istrenirati da bude sportski konj: “Baracuda je najmlađa kobila u mojoj štali. Nekoliko je centimetara manja od prosjeka pa nitko nije ni pomišljao da je trenira za sportskog konja. U Holsteinu sam je kupio za rasplod i dao je na parenje. Kad je došla u Hrvatsku, veterinar ju je pregledao i vidio na nije ostala ždrijebna. Kako se kobile oždrebljuju jedom godišnje, počeli smo je dresirati da bude sportski konj za natjecanja. Pokazala se odličnom. Ima fantastične rezultate i pobjeđuje. Ostala je malo manja, ali odličan je sportski konj, kobila s velikim srcem, poštena i pažljiva.”

Prije nekoliko godina spasio život jednom svom konju: “Ždrijebe od mjesec dana bilo je na ispaši u ograđenom prostoru, ali su je drugi konji probili pa su se potukli. U tom ritanju jedna je kobila udarila ždrijebe i pukla mu je ramena kost. U takvoj situaciji s konjem nemaš više što, možeš ga jedino uspavati. To su tako nemirne životinje da im kosti nakon lomljenja ne mogu zarasti bez obzira na imobilizaciju. No to je bio jedan od prvih konja koji je kod mene došao na svijet i bilo mi ga je žao pa sam nazvao prijatelja, liječnika za ljude, ortopeda, da mi pomogne. Svi veterinari su mi rekli da ga mogu samo uspavati. Njemu sam rekao da pokuša ono što radi ljudima. Montirao mu je šipku i zatvorio ranu. Nakon dva mjeseca kost je zarasla, a konj od ove godine skače na turnirima.”

GLAVNI JAHAČ S pastuhom Atilom u štali u kojoj su pod stalnim nadzorom smješteni konji kada nisu na treninguNavojec smatra da čovjek može imati gomilu novca, ali ne može biti uspješan uzgajivač bez puno znanja i ljubavi prema tim životinjama. Upravo zato nije ni svoje sinove pokušavao spriječiti da se bave glumom, iako se nadao da će pohađati druge fakultete. To je, veli, bio njihov izbor i njihova ljubav. “Danas jako cijenim njihov posao i ponosan sam na ono što rade, a posebno mi je drago što su toliko uspješni u svom zanimanju. Pomagao sam im, ali nisam im mogao savjetovati pa je njihov sadašnji uspjeh isključivo njihova zasluga. Nadao sam se da će Goran studirati medicinu, ali on je više volio glumu i otišao je na prijemni iz glume, pa je dogovor bio da, ako se ne upiše, ide na medicinu. No primljen je iz prve. S Bojanom je bilo nešto drukčije. On je išao na prijemni i na pravo i na dramsku akademiju. Na akademiji su ga odbili s obrazloženjem da im ne trebaju dva Navojca. Meni je to u tom trenutku bilo drago, a on je otišao na pravo. Nakon prve godine išao je ponovo na prijemi i upisao se. Sad sam ponosni otac dvojice uspješnih glumaca.”