Zrinka PavlićŠto je ljetna šema nama i što smo mi njojJedan od prvih znakova da na javnu nacionalnu dalekovidnicu stiže ljeto obično je to što u elitni večernji termin ispod nekog kamena za koji se cijeli svijet prethodnog rujna nadao da je dovoljno težak za osiguravanje vječnog počinka - ispuže serija “Čarolija”. Drugi je vikend-maltretiranje svim onim glazbenim festivalima diljem voljene nam kifle čije bi najveće hitove bilo sram svirati čak i najpijanije bendove na svadbama, treći to što glavne vijesti u informativnim emisijama postanu prebrojavanje turista u krevetima diljem Jadrana i stranih registracija diljem autocesta, a četvrti bratstvo i jedinstvo po Mislavu Bagi ilitiga ujedinjavanje svih mozaičnih i informativnih emisija znanih homo sapiensu HTV-ovske provenijencije - u “Magazin”.

Znakovito je i naglo uvođenje emisija poput “Razglednica iz Hrvatske” (zašto nam ih ne šalju iz ličkih zaselaka kad zamete snježina i vukovi požderu stoku sitnog zuba?), naglo angažiranje novinara iz svih mogućih redakcija u “Bojama turizma”, gdje se bave teškim istraživačkim novinarstvom sazdanim od putovanja po najfrekventnijim ljetnim odredištima, a valja, dakako, spomenuti i gomiletinu repriza. U slučaju stranih serija, najčešće je riječ o pokori zbog premijernog prikazivanja u najdebilnijem od svih mogućih termina (ili deset promjenjivih), a u slučaju domaćih o stopedesetdevetom uprizorenju Dudeka i Regice. Kada je riječ o dokumentarnom programu, reciklira se materijal snimljen protekle godine i za male pare upisuju plusići glede zakona o zastupljenosti domaćeg sadržaja u televizijskom programu.

No tako je svakog ljeta otkad je televizije u Hrvata i da je samo do toga, nikom ništa. Međutim, ove je godine veoma upadljivo da su HTV-ovci ljeniji nego inače. Osim Baginog koketiranja sa zabavnim sadržajima i kokteliziranjem s drugim redakcijama, redovnih informativnih emisija, klasičnog “Dobrog jutra” i prpošnih ljetnih panela, kao što je bio onaj u “Fokusu” koji je govorio o karcinomu, čini se da na HTV-u ove godine radi daleko manje ljudi nego inače. Ne kažem da mi fale (božemioprosti), ali nit su si dovukli suncobrane u studio i krenuli puštati ljetne hitove, kao što su prošle godine činili u emisiji čiji sam naslov zaboravila, ali znam da je imala nekakvog psihodeličnog delfina koji se stalno bacakao u pozadini, a bogami nisu niti opaučili po “Trideset u hladu” i sličnim ljetnopopodnevnim sjedeljkama u studiju.

Kao što već rekoh - ne patim za njima, a vjerujem da od nostalgije ne nariču ni svi ostali gledatelji koji popodneva pred televizorom provode ne bi li izbjegli melanomsko prženje zvizdana, ali nekako je neobično da su se baš ove godine tako naprasno poukidali. Naravno, sve to ne znači da nam i ove godine nije u ljetnoj shemi servirano ono bez čega bismo vjerojatno pomislili da živimo u nekoj drugoj zemlji, s nekom drugom javnom televizijom - neizdrživa dosada. Serviraju nam se klasici apaurinskog žanra, poput “Skice za portret”, “Narodne medicine” i snimki kazališnih predstava koje nitko nije htio gledati ni u kazalištu, a ne zaboravlja se da gledateljima netko mora ubiti i posljednju aktivnu moždanu stanicu dok domaći scenaristi sapunica bacaju telo na talase pa i ljeti dobivamo obilan fiks meksičkih sapunica.

Najbizarnije od svega je, međutim, to što je takav program HTV-a ustvari zabavniji i privlačniji od onoga koji dalekovidnica s punom forcom proizvodi dok joj djelatnici ne mogu plaziti po plažama jer im klinci moraju u školu. Uza sve “Čarolije”, skice, festivale i zlostavljanje vozača na naplatnim kućicama, barem čovjek može pogledati i pokoju epizodu zabavne američke/britanske/većneke humoristične serije, a u reprizi domaćeg programa pronađe se i koji biser tipa Mišakovih rubova znanosti i serijala s plovidbe Čigre oko svijeta.

Problem je jedino kada u takvu koliko-toliko podnošljivu ravnotežu između “the best of” repriza i zatupljivanja zagrobnom varijantom ljetne lepršavosti uleti kakav važan događaj. E, tu se HTV-ovci potpuno izgube. Više ne znaju bi li ustaljene reprizne termine i ustajale ljetne mozaične hibride pomaknuli dva sata ranije u terminu, pet dana kasnije u rasporedu, bi li ih jednostavno ukinuli ili prikazali svih osamnaest epizoda s petka na subotu nakon reklama za ovotjedna najjeftinija književna remek-djela na kiosku. Šteta što se profesionalno ne bave televizijom, vjerojatno bi im onda posao bio lakši.

Nova TV i RTL odlučili su se za nešto drukčiji pristup ljetnoj shemi. Na RTL-u, osim što nema nekoliko emisija tipa Big Brothera ili Koledžice, program je isti kao i usred ciče zime, što samo potvrđuje najnovija znanstvenička otkrića, koja govore da “Kunolovca” ne bi uništio ni kataklizmički komet, a kamoli sitnica poput nuklearne katastrofe te da je prekid cikličkog repriziranja “Dadilje” očito zabranjen međunarodnim pomorskim pravom. Nova je pak na godišnji poslala apsolutno sve autore emisija iz domaće produkcije (baš me zanima je li Valdec ovaj put otišao u Irak), ali zato piči po reprizama vlastite produkcije ko da je s HTV-om ovce čuvala i od nje naučila sve što bi gledatelji, samo da im je boljih kabelskih operatera, vrlo rado zaboravili u ljetnom naručju nekog sasvim drugog programa.

IspravakU prošlom broju Nacionala, komentirajući izvješćivanje domaćih televizija o uhićenju Radovana Karadžića, navela sam netočan podatak da je Nova TV prva u Hrvatskoj objavila radosnu vijest. Istina je, međutim, da je tu vijest prva dojavila RTL Televizija u 23.37, punih osam minuta prije Nove, koja ju je objavila u 23.45. Ovime se ispričavam zbog objavljivanja netočnog podatka, ali pri svim ostalim ocjenama i usporedbama Nove i HTV-a, kao i pri odabiru programa koje ću gledati, komentirati i uspoređivati - stojim i dalje.