Zoran FerićU Kliničkoj bolnici Dubrava dogodio se zabrinjavajući kuriozitet: devet liječnika s neurokirurgije potpisalo je peticiju kojom traže smjenu svog šefa dr. Anđelka Vrce. To još nismo čuli u struci koju bije glas da je poslovično solidarna kad treba kolegu obraniti od napada “izvana”. U javnosti postoji mit o liječničkoj zavjeri šutnje koja se ispriječi u čim treba dokazati liječničku pogrešku. Smatram to donekle opravdanim u uvjetima u kojima se nekoga tko radi tako težak i odgovoran posao može tužiti za svaku sitnicu. Liječničke pogreške događaju se i događat će se, jer svaki je organizam drugačiji, ljudi nisu strojevi.

Poslije 24 sata dežurstva čovjek više ne reagira onako brzo i trezveno kao kad je odmoran. Javna je tajna da su liječnici kod nas preopterećeni, potplaćeni i nerijetko se o cijeloj struci nepravedno govori kao da su svi korumpirani i skloni sitno ušićariti od pacijenata. Takvih općenitih prosudbi trebalo bi se kloniti, iako ta priča o korumpiranosti itekako ima svoje razloge. U nedavnoj anketi o korumpiranosti 20 posto građana izjavilo je da je dalo mito liječniku. Visok postotak nedvojbeno, ali ni to nije razlog da se čitava struka, pogotovo tako teška i humana, pribija na stup srama.
Nipošto nije lako prije svake operacije, prije svakog invazivnog zahvata ili pretrage pomisliti: “A što ako ne prođe sve u redu, što ako pogriješim?”

---

To je zato što se u tom specifičnom poslu pogriješi tako lako, a posljedice su tako teške. Te teške posljedice trpe pacijent, njegova okolina, ali i sam liječnik i njegovi najbliži. Ne mogu ni zamisliti da radim posao pri kojemu mi u svakom trenutku, recimo na svakom satu u razredu, prijeti gubitak posla, ugleda i karijere. I to karijere za koju se potrebno tako dugo školovati. Sve su to razlozi zbog kojih moramo biti vrlo oprezni kad kao laici, pogotovo javno, procjenjujemo liječničke pogreške ili kritiziramo famoznu zavjeru šutnje. Kao da je čitava struka nekakva velika mafijaška organizacija. Međutim, kad liječnika optuži 9 od 11 kolega, stvar treba najozbiljnije ispitati. Po svoj prilici postoje opravdani razlozi zbog kojih se tih devet ljudi odlučilo na tako nepopularan potez, ne obazirući se na to nepisano pravilo o zaštiti kolege. To više što su optužbe tako teške. Radi se o optužbama za nesavjesno liječenje i sudskim procesima koji se vode protiv dr. Vrce zbog nesavjesnog liječenja.

Ravnatelj bolnice peticiju je dobio krajem svibnja i tvrdi da su odmah reagirali. Danas je 31. srpnja, a kako se može vidjeti iz novina, stvar još nije riješena. Ravnatelj kaže da je vodstvo bolnice razmotrilo peticiju, ali da nije našlo dovoljno razloga za smjenu, a ni dokaze za ono što se u peticiji tvrdi. Liječnička komora potvrdila je da se protiv dr. Vrce vodi sudski postupak. Je li tu netko lud? Šefa odjela optužilo je devet kolega, što se, koliko mi se čini, dosad još nije dogodilo ovako javno, protiv njega se vodi postupak zato što nije prepoznao krvarenje u mozgu, a vodstvo bolnice kaže da nije našlo dovoljno razloga za smjenu. Ako jedan mrtav čovjek i prosvjed devetorice liječnika nisu dovoljni razlozi za smjenu šefa odjela, što onda jest? Deset, dvadeset, trideset mrtvih ljudi? Da je dr. Vrce napravio jednu ozbiljnu grešku, da mu se dogodilo nešto što se događa u karijeri gotovo svakom liječniku, teško je povjerovati da bi protiv njega tako teške optužbe iznijelo čak devet kolega.

Devet je broj koji ovdje nikako ne možemo ignorirati. Čak i da nema nesavjesnog liječenja, ni sumnjivih smrtnih slučajeva, a da je protiv šefa odjela više od osamdeset posto liječnika s tog odjela, ravnatelj i uprava bolnice trebali bi smijeniti takvoga šefa. Naprosto zato što takav čovjek ne može upravljati odjelom, zato što po svoj prilici nema sposobnosti koje su potrebne da bi upravljao ljudima i da stvori na odjelu atmosferu pogodnu za rad. Da se kojim slučajem ne radi o bolnici, da se, primjerice, radi o nekom poduzeću i da se nesposobnost šefa odrazi na poslovne rezultate, takav šef odletio bi iste sekunde. Nikakva peticija ne bi bila potrebna. Ovom aferom postavlja se i pitanje kako se izabiru ljudi koji će voditi pojedine odjele. Šefovi odjela u tako delikatnoj struci kakva je liječnička trebali bi doista zadovoljavati ne samo stručne, nego i ljudske kriterije, jer o atmosferi na odjelu, o organizaciji i međuljudskim odnosima direktno ovise ljudski životi. Već u ovoj fazi, dok sve istrage još nisu dovršene, može se s dosta sigurnosti reći da ova afera prijeti da postane jedan od naših većih zdravstvenih skandala i da stane uz bok lažnom kirurgu u Vinogradskoj, korumpiranom dr. Šimiću ili liječniku kojemu je

Žalosno je što se na jednu tako ozbiljnu stvar kao što je peticija devetero liječnika reagira tek nakon dva mjeseca. Zamislimo, recimo, situaciju na sudu, pri čemu protiv optuženoga svjedoči devet svjedoka, ili osamdeset posto onih koji su upućeni u problem. Takva bi persona bila osuđena brže nego siroti kapetan Laptalo u Patrasu. U ovom slučaju, izgleda, uprava bolnice ponijela se prema liječnicima kao da su iz prve ruke svjedočili o tome kako su ih oteli izvanzemaljci i operirali im mozak. Tu stvarno netko treba na operaciju mozga.