Objavljeno u Nacionalu br. 664, 2008-08-04

Autor: Ivo Pukanić

Komentar tjedna

Sanaderu, zaustavi teror 'susjeda' u Hrvatskoj!

Ivo PukanićIvo PukanićDa Ivo Sanader u hrvatskoj povijesti ostane zapamćen kao veliki političar, mora učiniti dvije stvari. Prvu je već gotovo realizirao - ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju. Druga zadaća izgleda manje važna i lakše izvediva, ali je zapravo zahtjevnija i teže ostvariva. Riječ je o donošenju i provedbi zakona koji bi štitili one koji žele nešto graditi. Kad kažem graditi, mislim graditi u sklopu urbanističkih planova i u skladu sa zakonom. Prijekori iz EU upućeni Hrvatskoj da u njoj vlada protupoduzetnička klima potpuno su opravdani.

Nažalost, sustav vrijednosti u Hrvatskoj sasvim je poremećen. Kod nas svakog poduzetnika koji ima viziju i dovoljno hrabrosti da investira novac u nešto, za što smatra da će i njemu i zajednici donijeti korist, treba sasjeći u korijenu. Ako u tome ne uspiju, na svakom koraku zagorčavaju mu život. Zagorčavanje života svakomu tko gradi ne odnosi se samo na poduzetnike, nego i na obične građane koji žele sebi i svojoj obitelji omogućiti bolji život gradnjom kuće ili nečeg sličnog. Uvijek se nađe neki pametan, zavidan susjed koji izmisli stotinu besmislenih razloga zašto se nešto ne može graditi. I čim napiše primjedbu općini, a potom i ministarstvu Marine Matulović - Dropulić, počinje noćna mora za svakog investitora. “Teroru susjeda” tada više nema kraja. Ako ukloni tu groznu društvenu klimu, Sanader će definitivno biti upisan krupnim slovima u povijest hrvatske politike.

Time će ubrzati pozitivne, poduzetničke procese i normalnim ljudima olakšati život, sačuvati mnoge obitelji od bankrota - i ono najvažije - počet će mijenjati svijest prosječnog Hrvata kojem je jal takoreći urođena osobina. Jedan moj prijatelj kaže: “Sve možeš promijeniti, samo svijest ne.” Ja se s njim ne slažem. Kod jalnih Hrvata i to je moguće, i to na vrlo jednostavan način - samo ga udariš po džepu i ubrzo će mu se ta osobina zauvijek izgubiti iz duha. Što se tiče građenja, to je vrlo lako provesti. Treba samo kopirati pametnije i iskusnije od nas, kakva je npr. Njemačka, na koju se svaka naša vlast rado poziva. U Njemačkoj, kao i u Hrvatskoj, svaki susjed ili bilo tko interesno vezan uz neku gradnju zakonski ima pravo dati primjedbu na realizaciju spornog projekta. Pitanje je zašto u Njemačkoj ima sto puta manje primjedaba nego u Hrvatskoj. Odgovor je vrlo jednostavan - tko želi uputiti primjedbu na gradnju i time zaustaviti ili usporiti njenu realizaciju, mora uz argumentirano napisanu prijavu državi platiti i određeni polog, ovisno o veličini investicije. Tako se obuzdavaju zavist i zloba “susjeda” i reduciraju na podnošljivu razinu. Ako si siguran u svoje argumente, nije ti problem plaitti jer znaš da će ti se novac vratiti, a ako želiš biti zloban bez argumenata, to te košta. Tvoj novac tada ide onomu kome si bez ikakva razloga zaustavio gradnju i nanio štetu. Neka to uvedu Sanader i Marina Matulović - Dropulić u Hrvatsku i nacija će ih slaviti, jer će time najviše napraviti za njeno ozdravljenje i sprečavanje korupcije u građevinarstvu.

Ovo pišem povodom početka Horvatinčićeve gradnje na Cvjetnom trgu. Pita li netko poduzetnika Horvatičića i njegovu obitelj koliko su novca izgubili u ove dvije godine koliko traje natezanje oko Cvjetnog trga u Zagrebu? Sve inspekcije i kontrole pokazale su da Horvatinčić ima pravo graditi. I tko će mu nadoknaditi štetu? I sada bi imao problema s početkom građenja, no dežurne bundžije trenutačno su na moru, na zasluženom odmoru od profesionalnog zagorčavanja života Tomi Horvatinčiću. Sličnih primjera ima koliko hoćete. Osvrnite se oko sebe i vidjet ćete ih na stotine. Jedan moj znanac kupio je vrlo skupo zemljište u Zagrebu. Građevinska parcela postoji na tom mjestu oduvijek, a službeno je stavljena u karte kada je 60-ih godina Zagreb prvi put fotografiran iz zraka za potrebe katastra. Preko arhitekta znanac je podnio zahtjev za građevinsku dozvolu. Nakon osam mjeseci rješavanja predmeta na općinskom nivou, susjedima je poslana sva dokumentacija o gradnji kako bi iznijeli eventualne primjedbe. Predvođeni najjalnijim susjedom, potpisali su se na njegove primjedbe i tražili zaustavljanje projekta.

Nakon nekoliko mjeseci razmatranja njihove žalbe općina je odbila sve njihove primjedbe kao neargumentirane i izdala građevinsku dozvolu. U zakonskom roku od 15 dana susjedi su se opet pobunili i obratili se ministarstvu Marine Matulović - Dropulić. Argumenti su bili glupi kao i prvi put. Moj znanac nazvao je glavnog bundžiju i pitao ga zašto je tako nepravedan - a ovaj mu je mrtav-hladan odgovorio da i dalje sa svog balkona želi imati pogled na zelenilo i da mu je odvjetnik rekao da imaju neke šanse da zaustave cijeli projekt. Uobičajno je da se cijeli postupak u Ministarstvu vodi dvije godine. Ali ni tada, kad se dobije čuveni “zeleni pečat”, nije kraj investitorovoj noćnoj mori. Može početi graditi, ali susjedi se i dalje mogu žaliti Upravnom sudu. I kad je zgrada podignuta, Upravni sud, na kojem susjed eventualno ima neku vezu, može odlučiti da je izgradnja protupravna. Investitor nakon svih muka mora rušiti svoju zgradu, a susjed može likovati. U Dubrovniku je drugi znanac prošao svu tu torturu i završio investiciju od 10 mlijuna eura.

Platio je sve pristojbe i komunalije, da bi sada, kad se treba priključiti, susjedi zabranili priključenje jer se navodno koristi njihovo zemljište. A iz svih knjiga vidljvo je da je to gradsko zemljište. Dok se riješi žalba susjeda, investitoru će proći još jedna uzaludna godina. Treći je pak kupio u Zagrebu stare kuće na kojima će graditi novo naselje. Unutra mu se uselilo nekoliko lažnih PTSP-ovaca, uz jednu romsku obitelj i tri klošara. Na koji ih način investitor može izbaciti iz tih kuća? Policiji ne pada ni nakraj pameti da išta poduzme, kako u medijima ne bi dospjela na zao glas da deložira sirotinju, a ako se angažira zaštitarska kuća da ih izbaci, investitora će policija strpati u zatvor. Čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da se od očaja baci u Savu. S kamenom od 50 kila privezanim za noge, naravno. Stoga, dragi premijeru i draga ministrice, oslobodite ovu zemlju napasti frustriranih, zlih i iskompleksiranih “susjeda”. Ako žele biti zli i zavidni, neka to skupo plate. Bez toga zemlja neće napredovati. Hrvate samo treba odlučno udariti po džepu i odmah se opamete. Apeliranje na svijest i savjest unaprijed je jalov posao.

Teror bez kraja

Poduzetnika Tomu Horvatinčića i njegovu obitelj nitko ne pita koliko su novca izgubili u dvije godine natezanja oko Cvjetnog trga i tko će im nadoknaditi štetu

Vezane vijesti

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

"Ono što ubojica nije uspio učiniti metkom 9. travnja u 23.51, to tvoji kolege sada pokušavaju ispraviti svojim pisanjem. Većina njih natječe… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika