Iznuđena šutnja-Klisović tvrdi da bi on i prije prozvao Vrcu, ali je osam godina morao šutjeti zbog namještenog seksualnog skandalaKliničku bolnicu Dubrava potresa veliki skandal otkako je u medije procurila peticija liječnika Odjela za neurologiju koji su u svibnju zahtijevali smjenu svog šefa profesora doktora Anđelka Vrce zbog brojnih medicinskih pogrešaka. Nakon toga pojavila se informacija da liječnici optužuju svog šefa i za smrt nekoliko pacijenata, no većina potpisnika peticije ogradila se od takvih optužbi te su tvrdili da Vrcu optužuju zbog organizacijskih problema. Optužbe za smrt plasirao je jedan od potpisnika peticije, doktor Željko Klisović, a cijeli slučaj predmet je i policijske istrage. Ravnatelj KB Dubrava Milan Kujundžić odbio je smijeniti doktora Vrcu kvalificirajući taj skandal kao “osobni sukob”. Situacija je kulminirala 1. kolovoza kad je Klisović nenajavljen upao na press konferenciju koju je sazvao ravnatelj bolnice i pred novinarima prozvao Vrcu zbog krivnje za smrt dvoje pacijenata i nekoliko pogrešnih dijagnoza. Između Klisovića i Vrce već dulje vrijeme postoji sukob na osobnoj razini jer je Klisović uvjeren da mu je Vrca podmetnuo optužbe za bludne radnje nad 14-godišnjom pacijenticom, od kojih ga je, međutim, sud oslobodio u travnju ove godine.

Doktor Željko Klisović prozvao je doktora Anđelka Vrcu za pogrešnu dijagnozu koja je rezultirala smrću dvojice pacijenata, Antuna Lenića i Nikole Katalinića, te pogrešne dijagnoze i liječenja trojice pacijenata, Josipa Pečarića, Ruže Kolić i Helene Klaić od kojih su dvoje kao posljedicu imali tešku invalidnost. Antun Lenić preminuo je u srpnju 2005. od posljedica moždanog krvarenja koje nije na vrijeme dijagnosticirano. Nikola Katalinić umro je u prosincu 2005. također zbog krvarenja u mozgu, iako je prvotno s dijagnozom migrene poslan na kućno liječenje. Helenu Klaić Vrca je poslao na magnetnu rezonanciju vratne kralježnice, iako se žalila na bolove u lumbalnom dijelu, a danas je pred invalidskom mirovinom. Josip Pečarić završio je u Dubravi zbog problema s uhom, a nakon vađenja likvora Vrca je propustio ustanoviti postojanje multiple skleroze. Ruži Kolić u Dubravi je dijagnosticirana bolest krvnih žila mozga, a na KBC-u Zagreb ustavljeno je da boluje od tumora u mozgu.

Klisović je dao intervju nekoliko sati nakon press konferencije i u njemu obrazložio razloge svog istupanja i opisao probleme koje je imao s doktorom Vrcom od njegova dolaska na mjesto šefa odjela Neurologije prije 12 godina.

NACIONAL: Zašto ste nepozvani upali na press konferenciju?
- Zato što sam znao da na toj presici neće biti činjenice nego poluistine, a poluistine su puno gore nego laži. Zato sam došao i rekao istinu. Jer vidim koliko su ljudi jadni. Ti si neurolog, vidio si da je netko ubio čovjeka, i šutiš. Kako možeš prijeći preko toga? Strašno sam razočaran drugim kolegama.

NACIONAL: Tko je inicirao peticiju protiv doktora Vrce?
- Doktorica Paladino. Ona je jednog jutra rekla da više ne može ovako i da moramo potpisima tražiti da se on makne s mjesta šefa neurologije. Prije mene, na probleme u organizaciji upozoravali su dr. Radić i dr. Trontl, koji su na kraju otišli zbog neizdržive situacije. Neki su ljudi pričali da se Vrca mene strašno boji. Ne znam zašto, ali ja sam čovjek koji ne da na sebe. Prvo, on mene ne može neurološki nadmašiti niti se usudi nešto tvrditi jer zna da ja, ako sam nešto rekao, imam argumente za to. On moje dijagnoze nije osporavao uglavnom zato što su moje dijagnoze točne, a ja sam njegove osporavao zato što su njegove netočne. To je bilo sve.

NACIONAL: Zašto ste baš sada odlučili progovoriti?
- Razbjesnilo me što je moj ravnatelj za medije izjavio da je Vrca upao u gnijezdo bivših oficira JNA i da mu je u startu biloPotpisnici peticije ogradili su se od optužbi na račun Vrce, a Klisović tvrdi da ih je na to natjerao ravnatelj jako teško. A ti bivši oficiri JNA su dr. Trontl, koji je među prvima iz bolnice otišao u ZNG, dr. Radić koji je 90-ih svim Srbima, iako je i sam Srbin, tvrdio da Milošević nije u pravu i da Hrvatska treba biti samostalna, i ja koji sam na svoju nesreću morao ostati u toj bolnici, ali sam se odmah javio Jerku Vukasu, prvom šefu Službe za zaštitu ustavnog poretka. Ja sam bio u tenskovskoj koloni koja je krenula na Sloveniju, bio sam načelnik saniteta kod Rašete na Plitivicama, bio sam načelnik saniteta kod Čeleketića u Okučanima, bio sam časnik za vezu Stani Brovetu, i sve podatke sam uredno prosljeđivao Jerku Vukasu, cijelo vrijeme. Moja suradnja sa Službom za zaštitu ustavnog poretka dovela je do predaje vojarne Borongaj, a ti koji me prozivaju - moj šef je tada bio u Stockholmu, a profesor Kujundžić je bio u bolnici Sveti Duh, u podrumu na sigurnom, s velikim crvenim križem na krovu. I onda mene prozivaju da sam jugounitarist. U Stockholmu su bili pravi Hrvati, a mi smo gnijezdo oficira JNA. Na to nisam mogao odšutjeti i neću. Zašto bih? Najlakše je pljunuti na nekoga kad vam stručno kaže da ne znate, onda mu stavite nešto. On je "bivši", iz nekog bivšeg sistema, a oni kao da su se rodili 1990., a sve partijski sekretari.

NACIONAL: Kako to da ste vi kao liječnik postali oficir?
- Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Zagrebu, s prosjekom 4,4 otišao sam u vojsku jer su jedino oni na taj prosjek odmah davali specijalizaciju. Moji pradjedovi su bili oficiri u austrougarskoj vojsci, a djed je najprije bio na strani partizana, a onda ustaški bojnik, pa sam i ja volio vojsku i oružje. Nije mi bilo loše u vojsci, no kad sam završio staž, ukinut je taj zakon. Ipak sam relativno brzo dobio specijalizaciju i onda radio u vojsci kao načelnik saniteta, što je također medicinski posao. U Dubravu sam došao 1990. kad sam već imao završen i postdiplomski i specijalizaciju iz neuropsihijatrije.

NACIONAL: Kad je u Dubravu stigao dr. Vrca i kad su počeli vaši međusobni problemi?
- Vrca je došao 1996. po čisto političkoj liniji, s Instituta za medicinska istraživanja koji s praktičnom neurologijom nema nikakve veze. On je uveo sistem rada koji je za nas nepodnošljiv. To su bili najprije dugotrajni jutarnji sastanci, pa dugotrajne jutarnje vizite. On nije imao pojma ni o čemu, mi smo njega morali besplatno educirati, ali na štetu pacijenata i radnog vremena. Ja nemam skupi sat zato što volim skupe satove, nego zato da drugima pokažem koliko cijenim vrijeme. Mi smo svi zajedno bili na tim vizitama i onda bi doktor Vrca referirao od jednog do drugog pacijenta, ispričao bi jednu priču, ali kad biste vi tu priču išli provjeriti, to je bila sasvim druga priča. On naprosto nije imao gdje naučiti, jer nije imao kontinuitet.

NACIONAL: Kad su počeli problemi između vas i Vrce?
- Odmah, jer nije znao posao. To je bila 1996., nakon Oluje, i svaki dan bi mi netko govorio: “Ti si oficir, ti si izdajica.” Stalno ti to netko napominje, a ti šutiš i gledaš jer se osjećaš manje vrijednim. Prošla je godina dana i ja sam se počeo buniti, nisam to više mogao podnositi. A izgleda da je on tada i nekim drugim ljudima išao na živce jer mu je u tom razdoblju odletio automobil u zrak. On se tada ponašao prilično autoritavivno, ali bez pokrića. On je nevjerojatno elokventan i vrlo uvjerljiv, ali to je samo priča. Strašno je kad hoćete ponoviti neurološki nalaz koji on vama interpretira. To je ništa, to ne postoji. Njegova socijalna inteligencija je dosta dobra, no njegova praktična medicina je katastrofalna. Čak sam pričao s njegovim kolegama iz gimnazije, oni su bili strašno iznenađeni kad je otišao studirati medicinu, očekivali su da će studirati fiziku ili nešto što je izvan komunikacije s ljudima, jer on ljude nikad nije razumio, on nije znao razgovarati s ljudima, što je i sad dokazao, on izbacuje ljude iz ordinacije kad mu nešto prigovore.

NACIONAL: Zašto su mu digli automobil u zrak?
- Pričalo se da je bio u nekim komisijama za PTSP, da je vršio pritisak na neke ljude koji su imali zadatak da revidiraju te nalaze invaliditeta, i on je od njih tražio da tim ljudima smanjuju invaliditet. On bi donio 20 povijesti bolesti na reviziju, i rekao bi: "Sad ovome smanji 20, a ovome 30 posto." Neki su to radili, a neki nisu. Očito je on ono što neki nisu htjeli morao napraviti sam, a ljudi su dosta osjetljivi, znate, to su bile te godine.

Peticije neurologa KB Dubrava u kojima se prvo iznose optužbe za nestručnost šefa Odjela za neurologiju Anđelka Vrce, a poslije se tvrdnje ublažavaju te ga prozivaju samo zbog loših organizacijskih sposobnosti NACIONAL: Kako se razvijao vaš odnos?
- Ja sam njega malo provocirao, a on je meni smjestio jednu jako ružnu priču. U jednom dežurstvu imao sam intervenciju kod pacijentice koja uopće nije bila moja. Ja o toj pacijentici ništa nisam znao, ja tu pacijenticu ni prije ni poslije nisam vidio, a nije ni smjela biti na našem odjelu jer je imala 14 godina. S tom pacijenticom sam samo porazgovarao i pregledao joj jezik i zjenice zbog eventualnih simptoma, nisam je čak ni skidao ni išta dalje pregledavao. I onda sam čuo da se priča da sam nekog obljubio, a nisam imao ni pojma o kojoj pacijentici je riječ. Poslije se ispostavilo da je ta pacijentica i inače imala halucinacije. Njezin otac je na sudu rekao da me nije on prijavio i da su novinari došli do njega jer ih je poslala glavna sestra. A glavna sestra radi što šef naredi. Znači, čekalo se da Vrca dođe sa skijanja, onda je on sestri rekao da se to sve dogodi. Provjeravali su sve moje mlađe pacijentice. Poslije su mi mnoge od njih rekle da su ih zvali i nudili svašta samo da nešto kažu protiv mene. To je bila velika afera i trebalo mi je osam godina da se od toga operem, do travnja ove godine kad sam oslobođen optužbe. A to mi je on namjestio. Znam da mi je on to namjestio, samo da šutim. I morao sam šutjeti cijelo to vrijeme.

NACIONAL: Što je u tih osam godina bilo s drugim pacijentima dr. Vrce, je li bilo još pogrešnih dijagnoza?
- Ja sam bio toliko zaokupljen tim svojim problemima da nisam mogao paziti na to što on radi. Tek u posljednjih nekoliko mjeseci počeo sam više obraćati pažnju na njegove pacijente jer sam neke od njih nastavio voditi. Kad on više ne bi znao što će s nekim pacijentom, dao bi ga nekom od nas neurologa i rekao: “Neka se malo promijeni ruka, pa će biti drukčije.” I ja sam vidio velike pogreške i nisam to više mogao trpjeti nego sam to rekao.

NACIONAL: Kome ste to rekli?
- Prvo sam rekao njemu. Pa sam onda rekao svim drugim kolegama, pa sam onda rekao pacijentima u čemu je problem. Jer imao sam problem s pacijentom. Što je meni prelilo čašu, ne smrt pacijenta, jer mrtav pacijent više ne govori, nego teška invalidnost pacijenta. Kad sam dobio pacijenta Josipa Pečarića kojeg je dr. Vrca poslao na operaciju bez razloga. Znači, pacijent je operiran, imao je prije operacije lijevostranu hemiparezu, a nakon operacije i lijevostranu i desnostranu hemiparezu.

NACIONAL: Tko ga je operirao?
- Operirali su ga u Draškovićevoj. Ali nemojte kriviti kirurge. Kirurzi su ti koji su pročitali otpusno pismo. Neurokirurg ne mora znati kakav je nalaz likvora. K meni je došao čovjek i ja sam mu rekao: “Vi imate multiplu.” On kaže: “Dobro, kako mi možete reći da imam multiplu, ništa mi niste napravili novo?” Ja kažem da nisam ni trebao napraviti novo kad vidim iz starog nalaza da je to multipla. Uglavnom, bila je riječ o nalazu likvora koji je nedvojbeno ukazivao da je riječ o demijelinizirajućoj bolesti, koja se ne tretira operativno. Pacijent je rekao: “Ja ću se ubiti.” Rekao sam mu: “Nemojte se ubiti.” Danima nisam spavao jer nisam znao što će taj pacijent napraviti, nisam znao na koji će se način sve to skupa odvijati. Nisam želio nikakvu aferu u kojoj bih ja bio sukrivac za tuđu pogrešku.

NACIONAL: Što vam je rekao dr. Vrca kad ste ga prvi put upozorili na grešku?
- Rekao sam mu to na sastanku, a on je poslije tog sastanka držao slike tog pacijenta, Antuna Lenića, i objašnjavao studentima da je to krvarenje nastalo baš nekoliko sekundi nakon što je on njega otpremio. Nisam to mogao izdržati i rekao sam: “Gledajte, profesore, on je imao krvarenje prvi put kad je došao k vama.” “Mislite?”, pitao je on. “Ne mislim, siguran sam”, odgovorio sam. I na tome je završilo. Pacijent bi bio spašen da je pravodobno napravljena intervencija. A dr. Vrca nije vidio krvarenje jer nije napravio CT. A po kliničkoj slici nije mogao to zaključiti jer nije sposoban to zaključiti. Imate pacijenta koji kaže da ima jaku glavobolju, da povraća, koči mu se vrat kad ga pregledavate. Čim sam vidio kakva je klinička slika, tražio sam CT jer sam znao što će biti, a to je i bilo. Ali on nije jer je smatrao da je to migrena. Ja sam prema snahi tog čovjeka bio dosta neugodan, počeo sam vikati na nju zašto ga prije nije dovela. Ona me mirno saslušala i rekla: “Ja sam 10 godina bila viša medicinska sestra i svog svekra sam u prethodna dva dana dva puta dovodila k vašem šefu. Danas smo čuli da ste vi dežurni, a rekli su nam da vi dobro znate neurologiju pa smo ga zato danas doveli.” Što više da kažem? Savjetovao sam toj obitelji da napravi prijavu, ali nisu imali novca za odvjetnika.

NACIONAL: Je li bilo još slučajeva dr. Vrce koji su završili smrtnim ishodom?
- Poznat mi je i slučaj Marije Bartolović koju je Vrca liječio 2007. od metastaze tumora pluća, a zapravo se radilo o moždanom udaru, nakon čega je pacijentica umrla. Zar je bitno i da li je dovoljno da čovjek ubije samo dvoje ili troje ljudi ili mora ubiti 10 ljudi da bi odgovorao. Ja mislim da je dovoljno da netko ubije dvoje ljude da odgovara. Ako netko tako često griješi na takvim prizemnim dijagnozama, onda je jednostavno statistika protiv njega.

NACIONAL: Koliko ste vi u karijeri imali smrtnih slučajeva?
Sigurno mogu reći da je broj smrtnih slučajeva kod mojih pacijenata puno manji od prosjeka mog odjela, možda i upola manji.

NACIONAL: Koliki je prosjek?
- Ne bi bilo medicinski i statistički ispravno da o tome govorim. Ali to je vrlo jednostavno. Uzmite broj pacijenata koji su naKarlo I Barica Zmiša tvrde da je on danas živ samo zahvaljujući njezinoj upornosti, jer kad su se zbog pogoršanog stanja vratili u bolnicu, rečeno im je da na CT moraju čekati nekoliko mjeseci pa su ga napravili privatno i na vrijeme su mu ustanovljeni hematomi, inače bi danas bio mrtav našoj neurologiji hospitalizirani i broj umrlih. Iako tu ima i puno zamki, pitanje je da li je neki bolesnik koji je bio na našem odjelu zbog svog pogoršanja stanja prebačen na intenzivnu internu pa ondje umro.

NACIONAL: Pretendirate li vi na mjesto šefa odjela neurologije?
- Ne. No od nas koji smo na tom odjelu nitko nije po volji ravnatelju. Ja jer se protivim cijeloj priči, a ne bih ni želio biti šef jer ne znam biti šef onome čega nisam vlasnik. Dr. Vuletić, koji je najstariji i i najiskusniji neurolog, koji je bio šef neurologije i prije rata, također ne odgovara našem ravnatelju. A nakon što sam doznao da je dr. Vuletić izmanipulirao izjavu doktora Ćosevskog i lažirao njegov pristanak za potpis na novoj peticiji, Vuletić je za mene mrtav čovjek. Uglavnom, doktor Kujundžić sad mora donijeti odluku da li će šef neurologije biti doktorica Košocki ili doktorica Vučak. To je to.