Srećko JurdanaPrema izvješću Ravnateljstva policije, objavljenom ovih dana, prometna situacija u Hrvatskoj poboljšala se: broj poginulih na cestama u prvih šest mjeseci ove godine veći je za četiri i pol posto nego lani - tristo jedan mrtav - no ukupno povećanje broja pogibija prati desetpostotno smanjenje broja nesreća, što se tretira kao statistički pozitivno. Permanentan statistički optimizam policije - po kojem je situacija uvijek bolja, iako je lošija - kod nenaviknutoga promatrača može izazvati cerebralni inzult, ali to je specifičan fenomen kojem lijeka nema. Uglavnom, policija se vadi na statistiku, a Milan Bandić na frazu “neka pravna država radi svoj posao”. Kod njega je ona jedini komentar intenzivnih istraga koje se već mjesecima provode u pojedinim službama njegovoga poglavarstva, odnosno holdinga.

Zbog izdavanja dozvole Horvatinčiću da počne radove na Cvjetnom trgu nazvali su ga u zelenim krugovima korupcionašem koji na račun zagrebačkoga identiteta štiti interese građevinskih predatora, što je pouzdano točno, iako za navedeni opis lika i djela gospodina Bandića Cvjetni trg ne mora biti idealan argument. Podzemna garaža može dobro leći na tom prostoru čija je neposredna okolina zatrpana automobilima. I tako dalje. No ako je riječ o Zagrebačkom holdingu, dojam je da Ivo Sanader preko svojih represivnih ekstenzija tamo podvrgava Bandića i njegovog Mazarina - Slobodana Ljubičića - specijalnoj vrsti psihodisciplinskoga tretmana. U javnost se već mjesecima puštaju leptiri o “nepravilnostima u holdingu”, bez nekakvoga konkretnog efekta, koji je izostao čak i u slučaju premlaćivanja Igora Rađenovića (gdje su uhvaćeni neposredni počinitelji, ali s naručiocima se nešto oteže).

Čini se da i Zoran Milanović preko svojih ljudi u medijima nastoji dramatizirati situaciju oko Bandića i aktivnosti u holdingu kako bi oslabio njegov položaj u SDP-u, a u perspektivi možda i kreirao platformu za njegovo smjenjivanje. Milanovićeva operacija taktički je prilično nejasna, kao i njezini ciljevi, no Sanaderu u svakom slučaju više odgovara slabi i ucijenjeni Bandić na položaju gradonačelnika, negoli na položaju osumnjičenika pred istražnim sucem. Za represiju nikad nije kasno, a čovjek koji je podvrgnut prijetnji u međuvremenu će učiniti sve što je potrebno da do represije uopće ne dođe. Na jednoj strani, Sanader je zadovoljan činjenicom da afere oko Bandića kontinuirano kompromitiraju SDP, i glavnu konkurentsku stranku drže u šahu oduzimajući joj argumente za kritiku korupcije u HDZ-u.

---

Na drugoj, jasno mu je da preko Bandića, koji je formalno u SDP-u, a stvarno pod njegovim nadzorom, u Zagrebu može ostvariti sve svoje planove efikasnije negoli preko nekoga iz vlastite okoline, manje verziranog u zagrebačkoj interesno-financijskoj infrastrukturi, čiji će se skandali svaljivati na grbaču HDZ-a. Stoga je za kandidata na zagrebačkim izborima preliminarno istaknuo Jasena Mesića, za koga jedva da je i sam čuo, i time poručio publici da je njegov stvarni kandidat popularni esdepeovac Bandić. Osim toga, SDP je u Zagrebu - pa makar i u Bandićevoj prezentaciji - generalno jači od HDZ-a, i za Sanadera nije loše igrati na dobitničku kartu koja je ujedno i njegov skriveni adut. No kandidati se, dakako, mogu i promijeniti. Pokaže li se gospodin Bandić nelojalan kriterijima koji ga drže na vlasti, Sanader može od njega odustati i nastupiti na izborima s nekim jakim hadezeovskim imenom, a Bandića ostaviti nezaštićenoga na vjetrometini policijskih istraga, koje bi se u tom slučaju mogle i intenzivirati.

Kako vidimo, aktualni položaj gospodina Bandića prilično je ranjiv: na jednoj strani po njemu udaraju medijske snage sklone Milanoviću, na drugoj ga prozivaju ljutiti građani i ekološke udruge, na trećoj - njegove glavne ljude sumnjiče zbog financijskih malverzacija, što i njega vuče u ponor. Štiti ga četvrta strana svijeta, tj. Ivo Sanader, ali samo do mjere koja odgovara njegovim interesima. Pokaže li se da konstrukcija oko Milana Bandića nezaustavljivo puca po svim sponama, i on bi mogao od njega odustati. Što će biti s Bandićem i njegovom karijerom izgubi li kojim slučajem zagrebačke izbore, o tome se trenutačno može samo spekulirati.

U skrivene Sanaderove kandidate promatrači ne ubrajaju samo gospodina Bandića, nego i Nadana Vidoševića, o kojem se dulje vrijeme spekulira da bi ga HDZ mogao istaknuti za predsjednika države. Šefa HGK-a i predsjednika uprave Kraša Sanader je nedavno na nekom skupu pozdravio kao “predsjedničkoga kandidata”, ne navodeći eksplicitno da će ga podržati HDZ, ali to se moglo doživjeti između redaka. Jasno je da se o tako važnoj funkciji Sanader u aktualnom trenutku ne želi nedvosmisleno izjašnjavati, ali čini se da je pozdrav “kandidatu Vidoševiću” bio njegov smišljeni geg. Debakl s Jadrankom Kosor na prethodnim izborima gospodinu Sanaderu nije, po pozadinskim informacijama sudeći, dovoljan razlog da od nje na narednim odustane. Predsjednički izbori uvijek su neka vrsta psihološkoga Krašograda, što se demonstrira i preko podatka da Jadranka Kosor za Sanadera ostaje magično biće u koje se ne dira, jer HDZ-u donosi sreću, bez obzira na to što položaj predsjednice ne može osvojiti ni u snu. Gđa Kosor je bod za protukandidate, ali poznato je da Sanader nagrađuje lojalnost, čime joj osigurava trajanje.

Mate Parlov; Simptomatika slučaja Olmert

Umro je Mate Parlov, boksačka legenda, prijatelj s mnogima, omiljena osoba u krugovima u kojima se kretao. Svojedobno je u poluteškoj kategoriji postigao apsolutno sve što je moguće, i kad je pokušao prijeći u tešku, pojavili su se problemi s težinom, a i padom motivacije. Tada se povukao u svoj pulski kafić. U njemu je početkom devedesetih navodno dočekao Gojka Šuška koji ga je zvao da se priključi Tuđmanu. Odbio je, i od svite naviknute na čašćavanja na rastanku zatražio da plati račun, demonstrirajući time svoj animozitet prema tadašnjoj hadezeovskoj politici. Bio je dosljedni humanist koji među ljudima nije pravio nacionalističke razlike.
* * *
Izraelskoga premijera Ehuda Olmerta smjenjuju s položaja, unatoč složenom međunarodnom statusu u kojem se država nalazi, zbog korupcijske istrage koju protiv njega provodi državno odvjetništvo. Kad Hrvatska dosegne taj stupanj zrelosti i samostalnosti pravosuđa, moći će za sebe tvrditi da je - matoševski rečeno - Europafähig.