OPASAN DOGOVOR Ivo Sanader i Ferenc Gyurcsány, hrvatski i mađarski premijer, javno su se založili za zamjenu dionica Ine i MOL-a, kojom bi Mađari stekli dodatnih 19 posto hrvatske naftne kompanijeVlada neće žuriti sa zamjenom dionica Ine i MOL-a, hrvatske i mađarske naftne kompanije, za koji su se prije mjesec dana javno založili hrvatski i mađarski premijeri Ivo Sanader i Ferenc Gyurcsány, a lako je moguće da do te zamjene neće ni doći, doznao je Nacional od izvora bliskog vrhu Vlade. Prema njegovim tvrdnjama, Vlada zasad ne razmišlja o javnoj ponudi za prodaju 19 posto dionica Ine u državnom vlasništvu, ali je odluka o tome moguća ako se ispune određeni preduvjeti. Postoje dva moguća scenarija prema kojima zamjene dionica neće biti. U prvom bi austrijski OMV dao bolju ponudu za dionice Ine od mađarskog MOL-a, a u drugom bi MOL dao kvalitetniju ponudu, ali daljnji tijek pregovora Vlade i MOL-a ne bi uspješno završio. Ako OMV da kvalitetniju ponudu od MOL-a, Vlada će se, po svemu sudeći, odlučiti za javnu ponudu 19 posto dionica Ine.

Ali čak ako OMV za dionice Ine i da kvalitetniju ponudu od MOL-a, to ne znači da će ih OMV automatski i kupiti - hrvatski zakoni nalažu da Vlada tada donese odluku o javnoj ponudi za prodaju dionica, potvrdio je za Nacional izvor blizak vrhu Vlade. Damir Polančec, potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, nije za Nacional htio komentirati novonastalu situaciju, koja se dodatno zakomplicirala prošlog tjedna, nakon što je OMV povukao ponudu za preuzimanje MOL-a. On je za Nacional o tome izjavio: “Na temelju dioničarskog ugovora iz 2003. nemam mogućnosti ni prava komentirati tijek javne ponude. Na Vladi je da pričeka kraj javne ponude, a potom ćemo odlučiti.”

Sve to upućuje na to da su u samom vrhu Vlade shvatili da bi aranžman zamjene dionica Ine i MOL-a, hrvatske i mađarske naftne kompanije, za koji su se prije mjesec dana javno založili hrvatski i mađarski premijeri Sanader i Gyurcsány, mogao imati dalekosežne negativne posljedice za hrvatsku Vladu i hrvatsko gospodarstvo. Tako misle i poslovni krugovi.

“Vlada bi trebala promijeniti pristup nastavku privatizacije Ine. Premijer bi za dobrobit hrvatskog tržišta kapitala trebao sazvati sjednicu Vlade i donijeti odluku o javnoj ponudi za 19 posto dionica Ine, kako bi pokrenuo transparentnu privatizaciju preostalog dijela državnog udjela u Ini”, izjavio je za Nacional upućeni poslovni izvor koji je utjecao i utjecat će na zbivanja na regionalnom naftnom tržištu. Ako se Vlada odluči za takav model nastavka privatizacije Ine, taj će proces trajati oko šest mjeseci. Tada bi već trebalo biti jasno tko će ubuduće vladati MOL-om, koji je strateški partner hrvatske vlade u Ini. To je za vladu važno jer će tada biti i svjesna posljedica te privatizacije, koja je za hrvatsku i strateški važna. Smatra se da bi bilo pogrešno zamijeniti dionice Ine i MOL-a i zato što bi u ovom trenutku to značilo izručiti Inu praktično nepoznatom kupcu.

ČELNICI INE I MOL-a Tomislav Dragičević i Zsolt Hernádi, u vrijeme kad su Mađari na javnom natječaju kupili 25 posto dionica IneDa hrvatska vlada mora ozbiljno razmisliti o javnoj ponudi dionica Ine, za Nacional je izjavio i bivši SDP-ov premijerski kandidat Ljubo Jurčić: “Vlada je zrela za takvu odluku i ona bi trebala biti donesena, osim ako se nisu upleli nečiji privatni interesi. Odluka o zamjeni dionica, osobito kad su stvoreni svi preduvjeti za izlazak Ine na tržište, bila bi povratak dogovornoj ekonomiji i dalekosežno štetna. Vlada nema valjanih razloga za najavljenu zamjenu dionica i ta bi odluka otvorila niz pitanja. Teško bi mogla opravdati zašto vlasnički ulazi u vlasništvo MOL-a u kojem nema nikakav utjecaj, niti ima ovlast brokera, ili špekulanta koji bi poslije zarađivao na unosnijoj preprodaji dionica MOL-a.” Sve su to samo neki argumenti protiv odluke o zamjeni dionica, a novi su se pojavili prošlog tjedna.

O transakciji najavljene zamjene dionica Ine i MOL-a proteklih mjesec dana puno se govorilo, ali je ponovo dospjela u središte pozornosti nakon dramatičnog obrata koji je na regionalnom naftnom tržištu sredinom prošlog tjedna izazvao OMV. Ta je kompanija objavila da odustaje od namjere da preuzme mađarski MOL. Austrijanci su tu odluku obrazložili time što se s njom nije složila Europska komisija, koja smatra da bi to spajanje imalo štetne posljedice za krajnje korisnike naftnih derivata.

OMV i MOL već se dugo bore za vodeću regionalnu poziciju na naftnom tržištu, a OMV je tu poziciju htio steći preuzimanjem MOL-a, u kojem već ima 20 posto dionica. Sve donedavna smatralo se da bi ta borba mogla pozitivno utjecati na hrvatsko tržište kapitala, ali se situacija bitno promijenila nakon odluke OMV-a da povuče ponudu za preuzimanje MOL-a. Procjenjuje se da će MOL nakon te odluke imati pune ruke posla da se obrani od onoga komu će OMV prodati svoj paket dionica u MOL-u. OMV je najavio da bi prodaju svog udjela u MOL-u mogao početi za dva mjeseca. Interes za te dionice bit će na međunarodnom tržištu velik, a procjenjuje se da će se u tu transakciju uključiti Lukoil, Gazprom, a vjerojatno i neke kazahstanske i grčke naftne kompanije. OMV te dionice može prodati bilo komu, a onaj tko ih preuzme trebao bi steći i velik utjecaj na poslovanje Ine. Hrvatska vlada zbog preostalog svog vlasničkog udjela taj utjecaj još uvijek ima, ali ako se ostvare najave o skoroj zamjeni dionica Ine i MOL-a, taj će utjecaj nestati. Ako Vlada na taj način Inu isporuči MOL-u, više nikako ne bi mogla odlučivati o Ini. To bi činili drugi, a Hrvatska bi bila samo neutjecajni promatrač velike tržišne borbe za MOL, koja je praktično tek na početku.

Zbog ovakvog razvoja situacije, ali i nekih drugih razloga, MOL je pod velikim pritiskom i procjenjuje se da neće moći isplatiti maksimalnu cijenu za dionice Ine. MOL je suvlasnik Ine s 25 posto plus jednom dionicom i strateški je partner hrvatske vlade, koja u Ini ima još 44,84 posto dionica. Fondu hrvatskih branitelja pripada 7 posto, a preostalih 23,16 posto dionica u slobodnoj je prodaji. MOL je 14. srpnja preko odvjetničkog društva Žurić i partneri obavijestio Hanfu da će objaviti dobrovoljnu javnu ponudu za preuzimanje dionica Ine, za sve dionice koje nisu u vlasništvu MOL-a i vlasništvu hrvatske države. To je učinio zato što je odlučio javno objaviti da je stekao i više od 25 posto plus jedne dionice Ine, jer ga na to obvezuju hrvatski propisi. MOL je već prije počeo kupovati dionice Ine, ali to nije činila ta tvrtka, nego druge u njeno ime i čuvale dionice za MOL. MOL je te dionice kupovao po visokim cijenama, da spriječi OMV u pokušaju da preko tržišno dostupnih dionica Ine ostvari prevlast u Ini.

Od 14. srpnja MOL-u teče rok od 30 dana za objavljivanje ponude za sve dionice Ine. Međutim, samo nekoliko dana prije isteka tog roka dodatno ih je uzdrmao OMV, povlačenjem ponude za preuzimanje dionica MOL-a. Dionice MOL-a nakon toga su pale na samo 18.000 forinti po dionici. Koliko je to jak udarac za MOL, najbolje pokazuje to što je MOL, kako bi se obranio od OMV-ova preuzimanja, svoje trezorske dionice svojedobno kupovao i po 29.000 forinti po dionici. U takvom ozračju teško je očekivati da bi MOL mogao zadovoljiti očekivanja Fonda hrvatskih branitelja, koji za svojih 7 posto dionica Ine očekuju 4000 kuna po dionici i potpuno im je svejedno komu će ih prodati. MOL-u su te dionice potrebne zato što trenutačno ima 25 posto dionica. Ako mu država proda daljnjih 19 posto, što mora učiniti da se uskladi s propisima Europske Unije prema kojima država ne smije posjedovati više od četvrtine vlasništva u privatiziranim tvrtkama, Mađari bi imali 44 posto dionica. Prema tome, samo uz braniteljskih 7 posto dionica postali bi većinski vlasnici i ostvarili potpunu kontrolu nad Inom. Ni za OMV, ni za MOL kupnja Vladinih dionica ne znači puno ako uz njih ne kupe i dionice Fonda branitelja. Zato su čelnici tog fonda mogu diktirati cijenu i uvjete prodaje, iako prodaju znatno manji udio nego Vlada.

Međutim, nakon prošlotjednih zbivanja očekuje se da bi uskoro oko 35 posto MOL-a moglo biti na prodaju, što ne ide u prilog konkurentnosti te kompanije u borbi za Inu. Posebno ne u svjetlu činjenice da branitelji ne žele razmišljati o prodaji za manje od 4000 kuna po dionici.

DAMIR POLANČEC kaže da će Vlada odlučiti o 19 posto Ininih dionica nakon isteka MOL-ove javne ponude, ako je uopće i budeSve je to u prilog OMV-u. OMV trenutačno može, ali ne mora davati protuponudu onomu što će MOL ponuditi za ostatak dionica Ine. Jer nakon što MOL dostavi Hanfi svoju stvarnu ponudu i pruži bankovno jamstvo da je sposoban otkupiti sve preostale dionice Ine po ponuđenoj cijeni, ta ponuda traje 28 dana. U tijeku te ponude OMV, ili bilo tko drugi zainteresiran za preuzimanje Ine, može podnijeti konkurentsku ponudu. Tada bi se na tržištu mogla razviti borba poput one Actavisa i Barra za Plivu. Ta borba ne smije trajati dulje od 60 dana. Međutim, ako Vlada i MOL zamijene dionice u sklopu aranžmana koji su najavili hrvatski i mađarski premijer, onima koji su zainteresirani za dominaciju nad MOL-om bilo bi svakako u interesu da MOL preuzme Inu po što nižoj cijeni. Tada bi protuponude mogle izostati. Sve je to rizično za hrvatsku vladu, ali i za hrvatske branitelje, o čijim interesima Vlada također mora razmišljati.

OMV, na koji se računalo da bi mogao dovesti do tržišnog nadmetanja i posredno do porasta cijene dionice Ine, može sada komotnije gledati na privatizaciju Ine. Ako uspije preuzeti i Vladin i braniteljski udjel u Ini, OMV još uvijek ne može postati većinski vlasnik, ali može postati najveći pojedinačni dioničar. OMV teoretski može kupiti Inu od Hrvatske, ali i od onoga tko će poslije preuzeti MOL, ako se tako dogovore. U svakom slučaju, ako MOL bude preuzela neka velika svjetska naftna kompanija kojoj bi OMV prodao svojih 20 posto dionica u MOL-u, OMV će im tu prodaju moći uvjetovati time da od njih preuzme Inu.

Sve te okolnosti hrvatska vlada treba shvatiti kao upozorenje i poduzeti sve što može da najbolje zaštiti svoje interese, donošenjem mjera koje će joj osigurati da Inu proda što skuplje.