Članica hrvatske streljačke reprezentacije i streljačica streljačkog kluba Lokomotiva Snježana Pejčić, 26-godišnja Riječanka, prva je Hrvatica koja je na Olimpijskim igrama u Pekingu osvojila medalju, a do prije nekoliko dana bila je gotovo nepoznata široj javnosti iako iza sebe već ima ostvarenih uspjeha. Ipak, prva dobitnica medalje u Pekingu do svoje je pobjede došla skromnošću i vježbanjem u unajmljenom neadekvatnom prostoru jedne riječke zgrade.

Snježana Pejčić kći je Davorke i Jovice Pejčića, koji žive vrlo skromno u Rijeci. Ima 19-godišnjeg brata Davora koji se također od malih nogu bavio borilačkim sportovima, ali nije se odlučio aktivno baviti sportom, nego radi kao mehaničar u privatnoj tvrtki. Brat živi s roditeljima, a Snježana živi sama u stanu. Zanimljivo je da Snježana radi kao trgovkinja u dućanu, a nakon posla bavi se streljaštvom. Majka joj je vlasnica dućana pa joj to olakšava situaciju oko napornih treninga.

Karijeru streljačice započela je još kao osnovnoškolka. Kada je imala 13 godina, profesor tjelesnog odgoja je, umjesto klasičnog sata u sportskoj dvorani, poveo razred u streljanu i time Snježanu i ostale učenike upoznao s tim sportom. Na nagovor prijateljice počela se baviti streljaštvom. Prijateljica je nakon tri mjeseca odustala, a u Snježani se javila ljubav prema streljaštvu. Danas trenira u streljačkom klubu Lokomotiva, koji je smješten u unajmljenom prostoru jedne riječke zgrade, a Snježana ima minimalne, gotovo nikakve i sramotne uvjete za treniranje.

“Kako se sada osjećam, zaista vam ne mogu opisati. To je bio moj san i san mi se ostvario. Drago mi je jer sam uspjela do ove medalje doći isključivo svojim napornim radom i naravno uz podršku obitelji i trenera”, rekla je Snježana Pejčić i dodala kako joj je najviše drago zbog roditelja koji su više euforični od nje same.
Prije početka Olimpijade nitko je nije spominjao među sportašima koji bi mogli osvojiti medalju. “Stručnjaci za prognoze nisu me stavljali ni blizu postolja. Nije bilo medijske pozornosti ni pritiska, što je u konačnici dobro.”

Streljaštvo je sport u kojem nije važna fizička pripremljenost sportaša. Snježana Pejčić rekla je da je važno imati mirnu ruku. “Nikada nisam mjerila puls, ali osjetila sam srce u grlu...” Nosi naočale i ima dioptriju minus jedan, no to joj ne smeta da ostvari vrhunske rezultate u tom sportu. “Kada pucam, jedno mi je oko pokriveno, a na drugom nosim leću. U streljaštvu naočale nisu problem i nisu rijetkost.”

Posljednjih godinu dana posvetila se pripremama za Olimpijske igre, tako da je živjela isključivo od stipendije. “Zvuči bolje nego što jest. Živim od stipendija, ali streljaštvo inače nije sport od kojeg se živi. Nadam se da će se to sada promijeniti”, zaključila je Snježana Pejčić.