Tjedana dana od početka ruske vojne infiltracije na gruzijski teritorij, Gruzija je od Međunarodnog suda pravde zatražila mjere radi zaštite svojih državljana od rasne diskriminacije. Kako prenose agencije, na zahtjev za uvođenje zaštitnih mjera, sud bi trebao brzo odgovoriti, ali bi se odluka o optužbama za etničko čišćenje mogla razmatrati nekoliko mjeseci. Optužbe za etničko čišćenje jedan je od elementarnih političkih povoda koji se u retorici obiju strana može čuti od početka rusko-gruzijskog sukoba, te Južne Osetije kao žarišta međusobnih optužbi.

Dok je s jedne strane Gruzija pozivala zapadne sile na reakciju zbog ruske prijetnje po etničke zajednice u Južnoj Osetiji, Rusija je pak kao elementaran razlog bombarderskih kampanja navodila gotovo istovjetan povod, naravno, u ovom slučaju usmjeren prema Gruziji. Dok se pregovori pokušavaju pomaknuti s mrtve točke, a ruski tenkovi i dalje ostaju na pripravnim pozicijama, od zapadnih sila, napose najvećih gruzijskih saveznika, predsjednika Georga Busha, očekuje se odgovor, konkretniji od dosadašnjih verbalnih osuda 'ruskog čina' koji se dogodio uslijed trajanja Olimpijskih igara, i to oko 50 kilometara od Sočija, u kojem će se 2014. godine održati Zimske olimpijske igre.

U slučaju Gruzije i Južne Osetije-Rusija, kako ističu analitičari, očigledno preko konkretne prezentacije vojne sile, nastoji revitalizirati oštar stav prema širenju zapadnih vojno-političkih organizacija (prvenstveno NATO-a) na područje tradicionalno rezervirano za sovjetsku, odnosno rusku dominaciju. Stav koji je još od kraja Jeljcinova razdoblja zbog ekonomske inferiornosti i kraha gospodarstva bio 'limitiran' na diplomatske kanale, koji su u većini slučajeva završavali ustupcima po zadovoljstvo Zapada. Posljednje u nizu neizravnih upozorenja, odaslao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, koji je istaknuo kako svijet može zaboraviti na gruzijsku suverenost. Službeni Washington, ocijenio je ovu izjavu 'prkosom', koji neće imati utjecaja na američku politiku.

Ovaj je slučaj nenadano postao posljednji izazov predsjedniku Georgu Bushu prije završetka mandata, a epilog priče oko Gruzije, kako je prošlog tjedna ustvrdio Richard Hooldbrooke, mogao bi postati njegov zaključni vanjskopolitički neuspjeh, ukoliko ne dođe do konkretnijeg odgovora na ruske vojne upade u susjednu zemlju, koja predstavlja jedan od elementarnih uporišta podrške zapadnoj politici u rečenom okruženju.

S druge pak strane, ruski dužnosnici već duže vrijeme, u naletu rapidnog ekonomskog prosperiteta koji je obilježio Putinovo razdoblje, SAD i dalje optužuju da 'proširenjem' na istok Europe nastoje održati unipolarnu interesnu poziciju, te stoga onemogućiti afirmaciju Rusije u obnavljanju utjecaja i strateške važnosti na međunarodnoj političkoj pozornici. Za sada su kao konkretniji odgovori najavljene određene sankcije, poput suspenzije Vijeća NATO – Rusija, bojkota Zimskih olimpijskih igara u Sočiju na jugu Rusije 2014. ili blokade ulaska Rusije u Svjetsku trgovinsku organizaciju.