Iva FattoriniNa koji način glazba utječe na ljudski mozak i zdravlje te koje su društvene implikacije te interakcije? Zašto nam se neka glazba više sviđa od druge? Kako glazba utječe na još nerođenu djecu i njihov razvoj nakon rođenja? Kakve moždane aktivnosti nastaju prilikom bavljenja glazbom te jesu li mozgovi glazbenika drugačiji od mozgova ljudi koji se ne bave glazbom? Od kojih su bolesti mozga bolovali poznati svjetski skladatelji poput Roberta Schumanna, kako glazba može preventivno utjecati na suzbijanje bolesti i koji su negativni utjecaji glazbe na ljudski mozak? Sve su to bile teme međunarodnog simpozija pod nazivom “Glazba i mozak” održanog prošle subote u sklopu glazbenog festivala u Salzburgu u organizaciji i pod pokroviteljstvom Klinike Cleveland i Cleveland Orchestra, vodećih američkih institucija kad su u pitanju medicina i glazba.

Osim rezultata istraživanja neposrednih utjecaja glazbe na ljudski mozak, gdje je ustanovljeno da ljudi koji se intenzivno bave glazbom imaju više sive tvari u mozgu, na simpoziju su prezentirani i slučajevi pacijenata kod kojih su uspješno primijenjene terapijske metode glazbom, poput terapije intonacijom, ili slučaj bolesnika koji nakon moždanog udara ne može izgovoriti svoje ime, ali ga može otpjevati, kao i slučajevi pacijenata koji pokazuju bolje rezultate i brži oporavak ukoliko ponovno uče hodati uz glazbu.

To je bio prvi simpozij takve vrste održan tijekom prestižnog austrijskog festivala glazbe i drame koji u rodnom gradu Wolfganga Amadeusa Mozarta svake godine traje pet tjedana. Simpozij na kojem su izlagali ugledni liječnici, znanstvenici i profesori s područja medicine i glazbe iz Amerike, Austrije, Kanade, Velike Britanije i Njemačke održan je u novoj zgradi University Mozarteum u Salzburgu. Ideja o održavanju simpozija nastala je kao rezultat nove suradnje između Cleveland Orchestra i Centra za neurološku obnovu Klinike Cleveland, odnosno muzičkog direktora Franza Welsera-Mösta i direktora Centra, doktora Alija R. Rezaia, koji su se bavili pitanjem utjecaja glazbe na ljudski mozak i zdravlje.

Uz svoju ulogu muzičkog direktora Cleveland Orchestra, Franz Welser-Möst će 2010. paralelno preuzeti i mjesto generalnog muzičkog direktora Bečke državne opere, što dovoljno govori o njegovom autoritetu u svijetu klasične glazbe. Igrom slučaja simpozij je održan upravo na njegov rođendan. Zanimljiva je i činjenica da je Klinika Cleveland osnovana 1921., dok su Salzburg Festival, koji je osnovan 1877., ali je prije Prvog svjetskog rata prestao s radom, 1920. obnovili entuzijasti među kojima su bili i skladatelj Richard Strauss te glumac Max Reinhardt.

Robert J. Zatorre, Eckart Altenmüller, Michael Trimble i Kamal ChémaliSimpoziju je predsjedao direktor Centra za neurološku obnovu Klinike Cleveland, ugledni liječnik Ali R. Rezai, koji je svjetskoj javnosti najpoznatiji po ugradnji “pacemakera za mozak”. Kliniku Cleveland u Salzburgu je predstavljala i hrvatska liječnica Iva Fattorini koja je nedavno, nakon samo četiri godine rada u toj bolnici, postala direktorica novoosnovanog Instituta za umjetnost i medicinu.

Iva Fattorini rođena je Zagrepčanka koja je imala uspješnu karijeru dermatologinje u KBC-u Zagreb na Šalati, a u javnosti je poznata i kao kći Ivana Fattorinija, dugogodišnjeg ravnatelja Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj i poznate televizijske voditeljice Željke Fattorini. Dodatnu edukaciju iz dermatologije prošla je na Harvardu, a prije pet godina u Bostonu se udala za uglednog hrvatskog kardiokiruga Tomislava Mihaljevića. Njih su dvoje iz Bostona prije četiri godine zajedno došli u Kliniku Cleveland, a prije dvije godine dobili su i blizankinje. S Ivom Fattorini razgovarali smo o tome kako to da je baš ona došla na čelo Instituta za umjetnost i medicinu te čime će se sve taj institut baviti.

NACIONAL: Kako je došlo do organiziranja simpozija “Glazba i mozak” i zašto je za mjesto održavanja odabran upravo Salzburg festival?
- Na inicijativu Franza Welser-Mösta, glazbenog direktora Cleveland Orchestra i u suradnji s doktorom Ali R. Rezaiem, direktorom Centra za neuorološku obnovu Klinike Cleveland, potaknuto je pitanje na koji bi se način mogla razviti edukacija i istraživanje utjecaja glazbe na mozak. Najprije smo održali simpozij u Clevelandu, ali smo željeli djelovati i međunarodno. Smatrali smo da bi bilo odlično početi na Salzburškom festivalu koji je prestižan i jedinstven u svijetu. Cilj nam je uspostaviti i druge međunarodne suradnje i okupiti zajedno glazbenike, znanstvenike, filozofe, kako bismo jedni od drugih više naučili.

NACIONAL: Kako to da je pitanje o tome kako glazba može pomoći u liječenju tek sada aktualizirano, iako interes za to područje postoji već godinama?
- Pitanje postoji godinama, ali se sad stvorila veća koncentracija i kritična masa ljudi koji su zainteresirani za to pitanje i koji žele komunicirati i naučiti više. To se vidjelo i po pitanjima koja su upućena za diskusiju tijekom simpozija. Budućnost je u tom pitanju vrlo svijetla, spoznajemo kako glazba utječe na ljude i kako uspijeva pomoći pacijentima, pomaže unaprijediti njihove živote.

---

NACIONAL: Možete li navesti neke konkretne primjere terapija glazbom?
- Pacijenti koji su preboljeli moždani udar mogu naučiti govoriti kroz pjesmu. Na odjelu za palijativnu njegu zadnjih 14 godina glazbena terapija pomaže u oslobađanju od anksioznosti i depresije, a primjenjuje se i pri smanjivanju motorne aktivnosti. Kod Parkinsonove bolesti kombinacija fizikalne terapije i ritma muzike pomaže mozgu da koordinira bolje motoriku tijela. Pri rehabilitaciji djece postoje i glazbena i likovna terapija. Pacijenti koji moraju ići na dijalizu kompletiraju terapiju zahvaljući programu glazbene ili likovne terapije koja im skraćuje vrijeme. Planiramo započeti terapiju kreativnim pisanjem. U javnim prostorima puštamo relaksirajuću klasičnu glazbu, a naša glazbena terapeutkinja analizira različite vrste muzike koje bi najbolje slijedile ljudski bioritam jer našem oranizmu u različito doba dana paše različita muzika.

Iva Fattorini, Robert J. Zatorre, Franz Welser-Möst i Ali R. RezaiNACIONAL: U svibnju ste postali direktorica Instituta za umjetnost i medicinu u sklopu Klinike Cleveland. Jesu li takvi instituti uobičajeni u Americi?
- Koncept kao takav postoji. Mi nismo prva klinika koja je to napravila. Dapače, to je jedan novi pokret, rekla bih, u medicini, da se pacijentu pristupa što više holistički. Velike ustanove tipa Duke University, Mayo University ili University of New Mexico slične programe rade već 20, 30 godina. Ono po čemu se mi razlikujemo je to što je cijeli program stavljen na razinu najvažnijih kliničkih instituta. Klinika Cleveland ima 28 instituta i jedan jedini koji zapravo nije direktno klinički je Institut za umjetnost i medicinu, što je vrlo značajno s obzirom na veličinu Klinike Cleveland i njezinu usmjerenost na kliničku praksu i istraživanje. Moj suprug i ja smo na Klinici Cleveland tek četiri godine. Ondje postoje ljudi koji su još prije 30 godina, poput primjerice doktora Richarda J. Ledermana koji je neurolog, počeli raditi nešto slično ovome. No, tek je sada došao trenutak kad se pojavila kritična masa ljudi koji žele istu stvar, a događanja unutar Klinike Cleveland i suradnja s institucijama dosegla je taj nivo da je trebalo sve to objediniti. Isto tako, napretkom tehnologije se ustanovilo da se sada na drugi način može mjeriti aktivnost ljudskog tijela. Pacijent se uvijek stavlja na prvo mjesto i bitno je njegovo iskustvo za vrijeme boravka u bolnici, ne samo u smislu ishoda operacije, nego i toga kako se on osjeća tijekom boravka u bolnici.

NACIONAL: To je ono što ste rekli u svom izlaganju - zašto bolnica mora izgledati kao bolnica?
- Da, čovjek provede pet ili sedam dana, koliko je prosječno vrijeme ostanka u bolnici, a da apsolutno o ničem drugom ne razmišlja nego o bolesti. Dok ste u hotelu, imate na raspolaganju mnoštvo stvari i aktivnosti. A zašto bolnice uvijek moraju biti povezane s nečim neugodnim, zašto se čim uđete u bolnicu odmah morate osjećati bolesno? Bolnice bi trebale biti mjesto gdje se, kada uđete, počnete osjećati dobro i zdravo.

NACIONAL: Klinika Cleveland je među četiri najbolje klinike u Americi, ima vrlo visoku kvalitetu smještaja i po tom se pitanju zasigurno ne može usporediti s bolnicama u Hrvatskoj. Što ste ipak novo napravili da se pacijenti ne osjećaju kao da su u bolnici?
- Tek smo na početku i konkretne rezultate imat ćemo za godinu dana. Dosta se već napravilo spajanjem vizualne umjetnosti s bolničkim prostorom, znači stavljanjem umjetničkih slika i skulptura u bolnicu. To je počelo i prije mog dolaska. U sklopu bolnice, a sada našeg instituta, imamo ljude na čelu s kustosicom koji se isključivo bave kupnjom i prodajom umjetničkih djela za kliniku.

Kamal Chémali sa suprugom Anne (lijevo) i Verom BrandesNACIONAL: Što još osim toga planirate napraviti?
- Želimo dovesti umjetnost u bolnicu, dakle glazbu, ples i teatar, baviti se istraživanjem i povezati se sa zajednicom na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj osnovi. Ovaj simpozij u Salzburgu primjer je jedne takve internacionalne suradnje. U Klinici Cleveland planiramo nekoliko puta godišnje napraviti neki performans. Imamo jednu grupu koja radi integrirani ples, zovu se “Dancing wheels”, odnosno “Rasplesana kolica”, a vodi ju Mary Verdi-Fletcher, pacijentica Klinike Cleveland koja je bila teško bolesna, rođena je sa spinom bifidom, rascjepom kralježnice. Ta je žena cijeli svoj život posvetila plesu, iako je od rođenja u kolicima. Bila je i na transplantaciji bubrega, ali već mjesec dana nakon transplantacije je plesala. Kaže kako bez plesa vjerojatno ne bi preživjela. Prošla je 20 operacija. Puno znači za druge ljude kada čuju takva iskustva iz prve ruke, da postoje ljudi kojima bolest nije značila kraj nego početak nekih novih stvari. Jako je bitno za pacijente da osjete nadu i da znaju da za svaku bolest postoji rješenje. Možda nije lijek ili izlječenje, ali postoji način da se živi s tom bolešću. To je jedan vid edukacije i terapije za pacijente. Imamo i primjer neurologa i profesionalnog pijanista Kamala Chémalija, porijeklom iz Libanona. On već treću godinu organizira koncert za pacijente. Strastveni je ljubitelj muzike i već dugo radi na tome da pacijentima sugerira određenu muziku za određene bolesti. U lipnju smo prvi put imali i taj simpozij “Music and the Brain” u Clevelandu, koji je okupio jako puno muzičara, znanstvenika, liječnika. To je ustvari jedan pilot za nas jer nismo znali kako će ljudi reagirati. Klinika Cleveland upravo započinje i istraživanje o tome kako mozak i općenito cijelo ljudsko tijelo reagira na umjetnost.

NACIONAL: Neki liječnici za vrijeme operacije slušaju glazbu. Je li to slučaj i u Klinici Cleveland?
- To je individualno. Svaki kirurg radi ono što njemu najviše paše kako bi dobro obavio operaciju. Neki vole tišinu, neki vole rock, neki klasičnu glazbu. Muzika je samo jedan segment toga kako zapravo umjetnost utječe na ljudsko tijelo. Tu može isto tako biti i štetnih učinaka.

NACIONAL: Kako to da ste upravo vi odabrani za direktoricu tog instituta? Vaš medicinski put zapravo je vrlo neobičan jer ste specijalizirali dermatologiju..
- Neobičan za Hrvatsku. Ono što je divno u Americi je to što nema granica, a što se tiče karijere, nije nikakvo čudo da ljudi mijenjaju puteve. Ja sam dermatolog i počela sam raditi s internacionalnim programom za telemedicinu. Jedna od stvari koja je meni osobno bila bitna bilo je vidjeti imamo li terapije putem umjetnosti, imamo li glazbenu terapiju, umjetničku terapiju, organizirane posjete koncertima, muzejima. Vidjela sam da nemamo. I paralelno sa svojim razmišljanjima i shvaćanjem da postoji jedna velika rupa u tom sistemu, potreba da se to sve organizira, otkrila sam sve ove druge kolege koji su radili na tome. Nakon četiri godine u klinici bila sam spremna napraviti pomak u karijeri. Osobno, to je moja strast, uvijek sam se izražavala kroz crtanje. Kad sam se odlučivala za studij nisam znala hoću li na likovnu akademiju ili na medicinu.

NACIONAL: Jeste li se na medicinu upisali zbog oca?
- Ne zbog oca, nego zato što mislite da vam je nešto poznato pa vam se onda čini da ste sigurniji ako radite to što mislite da vam je poznato.

NACIONAL: Kad ste došli u Ameriku niste ni pomišljali da se bavite dermatologijom?
- Ne, ja kada donesem neku odluku u životu, više se ne okrećem. A odluku da se prestanem baviti dermatologijom sam donijela u trenutku kad sam odlučila otići u Ameriku. U Hrvatskoj sam s puno ljubavi i strasti radila to što sam radila, dovela jedan projekt do cilja i znala sam da neću ponavljati isto.

NACIONAL: Je li vam poznato koliko se u Hrvatskoj primjenjuju programi povezivanja umjetnosti i medicine, jeste li u kontaktu s hrvatskim kolegama?
- Ne znam jer sam ja relativno nova u tome. No, ako i postoji, mislim da ne postoji u organiziranom smislu. Ali ono što je poanta je da sigurno jako puno umjetnika to može i želi, samo se netko treba sjetiti i organizirati tako nešto i ponuditi bolnicama. To ne mora biti ni skupo. Uvijek je pitanje kako se to plaća, iz kojih budžeta. Ono što je u Americi drugačije nego u Europi je ‘fund raising’, filantropija. Ljudi koji su imućni, umjesto da plate porez imaju mogućnost dati donaciju za edukaciju, za znanost.

NACIONAL: U tih četiri godine koliko ste u Klinici Cleveland uspjeli ste prije dvije godine i roditi blizankinje. Koliko ste bili na porodiljnom?
- Osam tjedana sam bila na porodiljnom, ali sam uzela još četiri tjedna godišnjeg tako da ipak budem prva tri mjeseca s njima. Dojila sam devet mjeseci i mislim da bi žene trebalo više educirati o važnosti dojenja i o tome da postoji način da se, bez obzira što rade, mogu nastaviti hraniti djecu vlastitim mlijekom.

Znanstvena elitaO utjecaju glazbe na ljudski mozak i zdravlje u Salzburgu su govorili ugledni stručnjaci Eckart Altenmüller, direktor Instituta glazbene psihologije i profesor na Sveučilištu glazbe i drame u Hanoveru, Michael Trimble, profesor neurologije ponašanja s londonskog Neurološkog instituta, Robert J. Zatorre, profesor kognitivne neuroznanosti s Neurološkog instituta na McGill Sveučilištu u Montrealu, Michael Pauen, profesor filozofije s Humboldt-Universitäta iz Berlina, Michael H. Thaut, profesor glazbe i neuroznanosti sa Sveučilišta u Coloradu te vodeći stručnjaci iz Klinike Cleveland, neurolog Kamal Chémali, neurolog Richard J. Lederman i direktor Wellness instituta Michael F. Roizen.