Objavljeno u Nacionalu br. 666, 2008-08-19

Autor: Dean Šoša

Video

Otac i sin u rasapu obitelji

'Romulus, moj otac' prikazuje slojevit odnos oca i sina, rumunjskih doseljenika u zabit Australije, nakon odlaska majke nimfomanke

Eric Bana u filmu 'Romulus, moj otac'Eric Bana u filmu 'Romulus, moj otac'U jednom novinskom razgovoru, čuveni slovenski filozof Slavoj Žižek izjavio je kako se nada da roditeljima ne duguje ništa i da nije potrošio ni sekunde na žalovanje nakon njihove smrti. Žižekov tri godine stariji i neusporedivo manje poznati australski kolega Raimond Gaita posve je drukčiji čovjek, o čemu svjedoči hvaljeni film “Romulus, moj otac”, utemeljen na njegovoj biografskoj knjizi. Naime, “Romulus, moj otac” prikazuje slojevit i vrlo bliski odnos koji je Gaita kao dječak razvio sa svojim ocem, rumunjskim imigrantom u Australiji. Raimond (Kodi Smit-McPhee) i njegov otac Romulus (Eric Bana) živjeli su teškim životom u australskoj provincijskoj zabiti. Kovač i seljak Romulus nastojao je pružiti Raimondu normalno djetinjstvo, nakon što ih je napustila dječakova psihološki nestabilna majka Christina (Franka Potente), također imigrantica, ali Njemica.

Vječiti optimist Romulus toliko je bio posvećen djetetu da je pozvao Christinu da im se pridruži u kućanstvu, čak i nakon što je ona počela živjeti s Mitruom (Russell Dykstra), bratom njegova najboljeg prijatelja Hore (Marton Csokas). Nimfomanka Christina uništila je vrijednog i poštenog Mitrua jednako kao što je uništavala Romulusa, dovevši ga jednom davno i na rub samoubojstva, no to je dio pretpovijesti likova o kojoj nam redatelj Richard Roxburgh ne govori mnogo.

Roxburgh je dokaz za tezu da se nisu samo hollywoodski glumci pomamili za redateljskim stolcima. Ugledni australski karakterni glumac, junak odlične političke satire “Djeca revolucije”, epizodist u nekoliko blockbustera poput “Družbe pravih gentlemena” i druge “Nemoguće misije”, Dracula u “Van Helsingu” i Sherlock Holmes u “Baskervilleskom psu”, odlučio je u 45. godini privremeno promijeniti zanimanje, ekraniziravši Gaitine memoare. “Romulus, moj otac” stiže u videoteke s reputacijom jednog od najhvaljenijih australskih filmova posljednjih godina, nominiranog za čak 16 nagrada Australskog filmskog instituta i nagrađenog s 4, uz ostale za najbolji film i najbolju mušku glavnu (Bana) i epizodnu ulogu (Csokas).

Kako to često biva, velika očekivanja koja smo imali od “Romulusa” nisu se pokazala posve utemeljenima, no Roxburghov film sadrži kudikamo više vrlina negoli mana. Predvidljivo, udarni adut “glumčeva” redateljskog prvijenca su glumci, ponajprije Eric Bana, a zatim Marton Csokas, također čest epizodist u prestižnim produkcijama poput “Gospodara prstenova” i “Bourneove nadmoći” te daroviti dječak Kodi Smith-McPee. Bana je odličan i još jednom pokazuje da je sposoban za izrazito širok spektar uloga (mitski heroj u “Troji”, superheroj u “Hulku”, kriminalac u “Chopperu”, običan čovjek u neobičnoj situaciji u “Münchenu”), dodajući dosadašnjim uspjesima izvrsnu ulogu upornog i poštenog radnika i savjesnog oca.

Osim vrhunskim glumačkim ostvarenjima, Roxburghov film se može pohvaliti izvrsnom kamerom Geoffreyja Simpsona (“Oscar i Lucinda”, “Sjaj”). Predivni Simpsonovi kadrovi australske pustare uspjelo se prožimaju s karakterima glavnih junaka. Nažalost, dramaturgija filma nije na istoj razini s glumom i kamerom. Richard Roxburgh opredijelio se u “Romulusu” za svojevrsni dramski minimalizam, ne dajući previše podataka o likovima, mjestu i vremenu radnje, ne želeći robovati konvencijama sličnih filmova o odrastanju u zanimljivom povijesnom razdoblju. Šteta, jer koliko god njegovo razlomljeno pričanje priče bilo vizualno i glumački efektno, “Romulusu” očajnički nedostaje malo više dramaturškog “safta”, pokoja informacija o pretpovijesti junaka i njihovih odnosa, otvorenost priče prema malo širem prostornom i vremenskom kontekstu. Jednako kao što na kraju filma nedostaje natpis o sudbini Raimondove sestrice.

Današnji redatelji često se opredjeljuju za dramaturški minimalizam. U filmovima autora poput Akija Kaurismäkija i Jima Jarmuscha “manje” obično znači “više”, no u Roxburghovu “Romulusu” “manje” je doista “manje”. No i bez toga, “Romulus, moj otac” vrijedno je filmsko ostvarenje dostojno barem jednoga gledanja, osobito ako se veselite rijetkim susretima s uvijek zanimljivom australskom kulturom i kinematografijom.

Vezane vijesti

Video: Deset najgledanijih videa na YouTubeu

Video: Deset najgledanijih videa na YouTubeu

YouTube je izdao listu Top 10 najjgledanijih video uradaka na kojoj prvo mjesto drži Rebecca Black i njezin video spot za pjesmu 'Friday'. Razne… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika