Ivo PukanićSjedim s frendom Gabrielom Dielacherom u svom uredu u Vlaškoj, u neposrednoj blizini Jelačićeva trga. Središte glavnoga grada još je mirno jer se većina dobrostojećih Zagrepčana koji žive u centru odmara na moru. Prije nego što sam došao u ured, prošetao sam Trgom okupanim suncem. Promatram prolaznike i imam osjećaj da među ljudima vlada lagodna atmosfera bez pretjerane nervoze. Prepričavam svoje dojmove Gabrielu i uspoređujem ih s onim što sam vidio u Kini, iz koje sam se vratio prije nekoliko dana.

Nakon posjeta megalopolisima kao što su Peking, Šangaj i Hong Kong, Zagreb mi izgleda kao malo, pitomo, dobro uređeno selo, puno topline, kao stvoreno za ugodan život. Poslovično sumnjičavi Gabriel, jedan od najboljih ekonomskih i financijskih stručnjaka sa Zapada koji su ikada stupili nogom u Hrvatsku, odmahuje glavom na moj optimizam. Očito ne dijeli moje domoljubno oduševljenje nakon povratka iz dalekoga svijeta, kad zaboravljate sve ružne stvari i vidite samo ono lijepo u svojem gradu i zemlji. Pitam ga zašto se mršti dok ja opisujem spokoj koji me obuzeo kad sam se vratio u Hrvatsku. Nisam baš bio oduševljen kad mi je opisao situaciju u Austriji, za koju tvrdi da bi se vrlo brzo, kao i sve ostalo iz Austrije i Njemačke, mogla preseliti i u Hrvatsku.

Gabriel je prije godinu dana izgradio prekrasnu kuću u jednom od najljepših dijelova Štajerske. Oko njega žive obični ljudi, s običnim primanjima, koja u Austriji za radnike i službenike iznose oko 1200 do 1300 eura. Kao i u Hrvatskoj, većina ljudi gradila je kuće i kupovala stanove na kredit, no zbog rastuće krize i sveopće recesije, koja se iz SAD-a prebacila u Europu, počela je rasti inflacija, a automatski i bankarske kamate. Prosječne obitelji više ne mogu redovito vraćati kredite pomoću kojih su se skućile, kupile auto, školovale djecu. U banke se uvlači panika te one počinju na bubanj stavljati nekretnine nad kojima imaju hipoteke. Ljudi gube kuće, stanove, sele se u nešto manje ili ponovo postaju podstanari. Prodaja automobila u prvih sedam mjeseci pala je za 30 posto, mnogi su odustali od ljetovanja kako bi barem nešto uštedjeli za tešku predstojeću zimu. Sve je to, naravno, uzrokovano enormnim povećanjem cijena energenata i sav se taj novac skupio u rukama Rusije i ostalih zemalja proizvođača nafte i plina, koje plivaju u ekstraprofitima i milijardama dolara, za koje je najveći problem - kako ih i kamo investirati. Tu cijenu počela je plaćati Europa, a za koji mjesec to će početi plaćati i Hrvatska. Ima li načina da se izbjegne kriza koja prijeti stotinama tisuća obitelji u Hrvatskoj?

Već sada, zbog povećanja bankarskih kamata s pet na sedam posto, mnogi u Hrvatskoj ne mogu vraćati stambene kredite. Iako na prvi pogled to izgleda malo, to je 40-postotno povećanje cijene novca. U vrlo uskim bankarskim i političkim krugovima jako se dobro zna da pojedine banke u Hrvatskoj već sad imaju po pet tisuća hipotekarnih stanova, koje će trebati staviti na bubanj i istjerati njihove vlasnike zbog nevraćanja kredita. Zbog inflacije i povećanja kamata u mnogim obiteljima događaju se teške drame, koje bi vrlo brzo, kao što se predviđa i u Austriji i Njemačkoj, mogle otjerati ljude u štrajkove i javne prosvjede zbog teškog socijalnog stanja srednjeg sloja stanovništva. A to HDZ-ovoj vladi ne treba, osobito zato što Sanader još uvijek ima dovoljno vremena da preventivno djeluje i spriječi da taj negativni val teško pogodi Hrvatsku. To mu ne treba ni zbog predstojećih lokalnih izbora, na kojima HDZ ima šansu da i na lokalnoj razini potuče svoje obezglavljene suparnike s ljevice. Što bi Sanader trebao učniti da spasi Hrvatsku od socijalnih nemira i tu situaciju iskoristi u svoju političku korist?

Kako su u dosadašnjih osam mjeseci Šuker i njegovo Ministarstvo financija zbog cijene benzina znatno premašili plan skupljanja poreza, Sanader ima dovoljno prostora za brze i efektne poteze, koji bi pomogli običnom čovjeku da preživi, a bankama da ne odu u probleme. A ako su banke u problemima, i država je u problemimam, jer ona velikim dijelom jamči za bankarske uloge štediša. Trenutačno su u Austriji i Njemačkoj vode velike rasprave o smanjenju PDV-a na hranu. Sanader je danas dovoljno snažan da učini taj korak bez velikih rasprava i istoga trenutka pokupit će sve simpatije u zemlji. Na taj način smanjit će cijenu prosječne potrošačke košarice i samim tim smanjiti inflaciju. Sljedeći korak u jačanju prosječne hrvatske obitelji Sanaderu bi moralo biti povećanje poreznih olakšica na plaće, odnosno smanjenje poreza na dohodak. Tim dvjema mjerama trenutno može pomoći običnom čovjeku, preventivno djelovati i spriječiti tektonske poremećaje, kojima bi se veselili samo Sanaderovi politički protivnici.

Hrvatska država, odnosno HDZ-ova vlast, ima vremena za mudre, preventivne poteze, i to u sljedećih mjesec dana, umjesto da spašava što se spasiti da usred zime. Tada će već za mnoge građane Hrvatske, za mnoge obitelji, biti prekasno. Od tog udarca trebat će im desetak godina da se oporave. Takav scenarij potpuno je bespotreban, jer država novca ima, i vrijeme je da njime spriječi katastrofu koja je na pomolu.