25.08.2008. / 11:19

Autor: Jelena Badovinac

Exstra zona

Lucija Šerbedžija: "Ovu ulogu dobila sam preko veze"

Zagrebačku glumicu uskoro ćemo gledati u prvoj hrvatskoj liječničkoj seriji "Hitna 94", u kojoj će tumačiti lik medicinske sestre Jasne Banić; u jednom od rijetkih intervjua, glumica govori o novom angažmanu, otkriva zašto je dugo nije bilo u medijima te može li joj prezime Šerbedžija pomoći da se probije na inozemnom tržištu

Ne sjećam se da je itko sa mnom razgovarao na takav način kao glumica Lucija Šerbedžija. Već na snimanju za ovaj intervju u Muzeju Mimara, dakle prije ikakvog razgovora, bila je poprilično distancirana pa sam u jednom trenutku pomislila da nazovem jednu od svojih urednica i prebacim joj intervju. Prigovarala je na sve što je stigla, dajući nam do znanja da se njoj ništa od toga zapravo ne sviđa. No, situacija se okrenula kad smo popodne sjele razgovarati. 35-godišnja glumica je zapravo vrlo pristojna, razgovorljiva i opuštena, no, kako mi je kasnije objasnila, ima vrlo negativnih iskustava s medijima pa je taj stav zapravo njezin obrambeni sustav. To i je i nije opravdanje. Na intervju je došla s prijateljicom koja je čuvala njezina osmomjesečnog sina Sergeja, a kad je dječak nakon sat vremena ogladnio, Lucija Šerbedžija ga je, ne srameći se, dojila na javnom mjestu. Ono što sam primijetila je da je glumica vrlo brižna majka koja sa sinom razgovara kao da je odrastao dječak. Potužila mi se kako se, dok je bio na moru, naviknuo na domaću hranu pa joj ga je sad vrlo teško naviknuti na kašice od povrća koje kupuje u dućanima zdrave prehrane. Sina Sergeja rodila je u braku sa srpskim redateljem Filipom Gajićem za kojeg se udala prije dvije godine, a s kojim se vrlo rijetko pojavljuje u javnosti. Povod za ovaj intervju je njezin povratak na televizijski ekran s ulogom medicinske sestre u seriji "Hitna 94“ koju ćemo uskoro moći gledati na Novoj TV.
EXTRA: Jeste li uvijek ovako distancirani prema novinarima?
- Prije bih rekla da sam oprezna. Uvijek ću radije dati intervju kad glumim jednu od važnijih uloga na filmu ili u kazalištu jer smatram da je profesionalno promovirati ih tim putem. Iskreno, nije da volim davati intervjue. Novinari se često uvrijede kad ne želim odgovarati na neka pitanja, što je bez veze jer njihovo je pravo da pitaju, a moje da odgovaram. Valjda imam pravo ne odgovoriti na moguću provokaciju ili glupost. Morate priznati, s vama sam sasvim pristojno razgovarala jer ste i vi bili pristojni prema meni. Ali, eto, često pušem i na hladno jer, od sto intervjuua koja sam dala, četiri mogu potpisati svojim imenom. Dakle, uglavnom su me zeznuli i objavili neautorizirane verzije. Mrzim senzacionalizam i grozno mi je biti dio tog žutila. Zato ne volim izlaziti u novinama kad ne moram.
EXTRA: Svojedobno ste prouzročili incident u Puli, kad ste nakon premijere predstave "Orkestar Titanik" izvrijeđali novinara Nove TV koji vas je zamolio za izjavu. Zašto ste tako reagirali?
- Ne bih to nazvala incidentom, štoviše uopće nije bilo nikakvog ekscesa. Čak su me i ljudi koji su bili tamo pitali kad se to "navodno" dogodilo. Mrzim skandale i što se više čuvam medija, to me više naganjaju.
EXTRA: Trenutno snimate seriju "Hitna 94" u kojoj tumačite jednu od glavnih uloga. Jedan od razloga zašto ste pristali snimati je, kako kažete, rijetko dobar scenarij.
- Scenarij je zaista dobro napisan. Kod nas najčešće najmanje važnosti pridaju scenarijima. Situacija se sada malo popravila na filmu, ali uglavnom je uvijek sve bilo važnije od same priče. Jako sam se iznenadila kad sam ga pročitala. Priča nije banalna, površna niti, što je najvažnije, stereotipna. Glumim medicinsku sestru i jako mi se svidio taj lik.
EXTRA: Glumite medicinsku sestru Jasnu Banić. Je li vam u nečemu sličan taj lik?
- Ima vrlo zanimljivu priču i stvarno imamo nekih sličnosti. Primjerice, klaustrofobična je poput mene, a ima i još nekih dodirnih točaka o kojima ne smijem pričati dok ne počne serija.
EXTRA: Kako to da su izabrali baš vas?
- Preko veze. Šalim se, ali tako nekako. Nećete vjerovati, ali na jako smiješan način. Povjerila sam svojoj prijateljici Ivi, koja je rodila u isto vrijeme kao i ja, da bih voljela zaigrati u nekoj kvalitetnoj seriji. Pritom nisam mislila na sapunice jer za njih nemam vremena niti bih znala kako se to glumi. U sapunicama se ne stigneš pripremiti, imaš ponekad i mikrofon u uhu na koji ti govore tekst. Ja bih vjerojatno stalno govorila "molim, što ste rekli" pa bi me vjerojatno za dva dana izbacili ili bih ja pobjegla nakon dva mjeseca. Dakle, ja sam se povjerila njoj, što je ona rekla svojoj mami koja ima prijateljicu čiji sin je jedan od producenata serije. I tako me taj producent nazvao. A ovim putem se zahvaljujem mamama.
EXTRA: S kojim kolegama glumite u seriji?
- Za sada sam najviše scena snimila s Alenom Liverićem i Sašom Anočićem. Sretna sam da su mi baš oni direktni partneri jer ih oboje iznimno cijenim kao glumce, a i super su kao osobe. Inače je sjajna glumačka ekipa i stvarno je gušt dolaziti na snimanje koje nerijetko počinje u pola sedam ujutro. Pa kad me još moj sin Sergej digne u tri ujutro, stvarno je veselo.
EXTRA: Rekli ste da biste za dobar scenarij i dobrog redatelja glumili i besplatno. Zvuči dosta idealistički.
- U predstavi Paola Magellija "Kazimir i Karolina" sam skoro pa statirala i bilo mi je genijalno. Cijelu predstavu jedem piletinu, pijem kavu i otpjevam dvije pjesme. Dakle, za dobrog redatelja sam spremna na bilo koju ulogu. Radije ću statirati kod redatelja u kojeg vjerujem i kod kojeg osjećam senzibilitet, nego glumiti glavnu ulogu kod onoga kojeg ne cijenim. To nije idealistički. Jednom mi je Nina Violić rekla: "Kad dobiješ dijete, postat će ti gluma kao omiljeni hobi." Meni je gluma i prije djeteta bila omiljeni hobi. Zaljubljena sam u svoj posao i radim ga s jako puno entuzijazma. Uvijek mi je važnije s kim radim nego koje ću glavne uloge upisati u svoj CV.
EXTRA: S ovakvim načinom odabira uloga koliko dobro možete živjeti od svojeg posla? Čini li vam se katkad da ste potplaćeni?
- Dovoljno dobro, ne žalim se. Kad se snima, živim odlično, a kad ne - pristojno.
EXTRA: Dulje vrijeme vas nismo imali prilike gledati u nekom filmu i TV-produkciji. Zašto? Je li to bila vaša odluka ili splet okolnosti?
- Nisam nikamo nestala, tu sam cijelo vrijeme, samo me već nekoliko godina nitko nije zvao da snimam. Tako se to dogodi, nema tu neke misterije. Dok sam bila slobodnjak, gadna je bila ta neizvjesnost i činjenica da, kad puno radiš, svi te zovu i ubijaš se od posla, a kad ne radiš, nitko te se i ne sjeti.
EXTRA: Kakvo je, po vama, trenutno stanje kinematografije u Hrvatskoj? Mislite li, kao i većina naših glumaca, da se snima premalo filmova?
- Zadnjih nekoliko godina se stanje, što se toga tiče, jako popravilo. Ove je godine na Pula Film Festivalu bilo sedam, osam odličnih filmova. Bilo bi super da ih je više, ali nisam sigurna da je to produkcijski i tehnički moguće.
EXTRA: Jednom ste izjavili da vam je otac, nakon što ste dobili prvu od dvije nagrade Zlatna arena u Puli, rekao: "Lucija, što prije zaboraviš te nagrade, bolje za tebe." Što je time mislio?
- Pa to je istina. Lijepo je dobiti nagradu za ono što si napravio, no i ja sam jednom - na Liffu, ljubljanskom filmskom festivalu - bila članica žirija tako da znam da je često nagrada stvar kompromisa i da se često dogodi da se ne dodijeli osobnom favoritu. Primjerice, da te godine nije bilo apsolutno genijalnog filma "Return"Andreja Zvjaginceva, koji je bio ustvari neusporediv s ostalima, bogme bismo se stvarno namučili jer je svatko od nas imao svojeg favorita. Vjerojatno bi pobijedio neki film koji nam je svima bio dobar, ali ne i najbolji. Svatko od nas negdje u sebi vrlo dobro zna koliko je nešto dobro napravio.
EXTRA: Nagrade su na neki način i potvrda uspjeha. Što su vama donijele? Više angažmana, više financija, bolje uloge ili ništa?
- Ne slažem se da su nagrade potvrda uspjeha jer, pored kompromisa, veliku ulogu ima i sreća. Ponekad se dogodi da si te godine bio na kazališnom ili filmskom festivalu sam sebi konkurencija ili pak da ti je uloga tako napisana da je lako nagradljiva i da osvoji simpatije žirija. Nagrada definitivno ne jamči daljnji uspjeh, pogotovo ne kod nas. Čak bih prije rekla da ti uz te dvije, tri naslovnice u novinama uglavnom donese zatišje u ponudama. Ne znam zašto je to tako. Dogodilo se to mnogima, pa i meni. Nakon svake Arene, sljedeće dvije godine me nitko nije pozvao da glumim u nekom filmu.
EXTRA: U filmu "Svetac", u kojem je uz Vala Kilmera glumio i vaš otac Rade Šerbedžija, imali ste jednu manju ulogu. Zašto tada niste to iskoristili i probali se, zahvaljujući svojem glumačkom talentu, ali i prezimenu, probiti na inozemnom tržištu?
- Nije to baš tako jednostavno. Franka Potente, Antonio Banderas, Monica Bellucci, moj otac i još mnogi drugi neholivudski glumci napravili su sebi prolaz velikim filmom u svojoj zemlji. Moj otac je to napravio s filmom "Before the Rain". Nitko se od njih nije baš šetao po Sunsetu sa svojim talentom pa da mu uloga ili audicija padne s neba. Ne pada mi na pamet uspoređivati se s njima niti se to usuđujem, samo otprilike želim odgovoriti na ovo pitanje.
EXTRA: Nakon staža slobodnjaka zaposlili ste se u pulskom kazalištu, no ubrzo ste dali otkaz i postali član glumačkog ansambla u riječkom HNK. Zašto baš tamo?
- Nakon Pule, pokojni Galliano Pahor i tadašnja intendatica Mani Gotovac pozvali su me da dođem u Rijeku. Kod Mani cijenim njezinu zavidno rijetku strast za kazalištem i inače volim takve zaljubljenike u svoj posao. Velika nesreća je raditi posao koji ne voliš i u koji ne vjeruješ. Mislim da riječki HNK i danas ima odličan repertoar i da se može pohvaliti redateljima koji tamo rade, kao što su Taufer, De Brea, Magelli. Meni osobno je to najvažnije.
EXTRA: Kako to da se niste zaposlili u Zagrebu? Ne bi li to bilo lakše?
- Mogu živjeti bilo gdje. Stvorim svoj mikrosvijet i u svakom ću gradu naći omiljeni kafić, park i restoran i bit će mi dobro. 

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika