Ivo PukanićProšli tjedan bio sam nakon mnogo godina ponovo na Hvaru. Moram priznati da sam doživio kulturološki šok kad sam prošetao trgom i rivom, sjeo u restoran na večeru, nakon toga s društvom otišao u Carpe diem te na kraju završio na terasi na petome katu preuređenog hotela Adriana. Šok sam doživio zato što sam dan ili dva prije svog dolaska na Hvar gledao na HTV-u u Dnevniku prilog gdje se mještani Hvara, koji iznajmljuju apartmane, žale na potpuni podbačaj turističke sezone te za to okrivljuju Orco grupu koja je od podrtina Sunčanoga Hvara napravila elitne hotele Rivu, Amforu i spomenutu Adrianu. Nisam u prvi mah mogao shvatiti što govore mještani Hvara i zašto ih je Orco grupa uništila. Nikako mi nije bilo jasno kako netko može uništiti mjesto ako u njega ulaže, kao što je to učinila Orco grupa koja je nakon velikih natezanja uspjela kupiti Sunčani Hvar, tada turističko poduzeće na izdisaju. Tek kad sam stupio nogom na Hvar shvatio sam u čemu je problem. Naime, Orco grupa je svojim ulaganjima u hotele toliko podigla standard i mjerila te tako promijenila strukturu gostiju, kojima nije problem za noć platiti 500 eura, i to ako imaju sreću da su na vrijeme rezervirali hotelsku sobu ili apartman.

U razgovoru s ljudima koji se bave vrhunskim turizmom saznajem da je najveća jagma upravo za najskuplje apartmane, koji stoje i više od 1000 eura za noć. I zato je mnogo mještana Hvara ljuto na Orco grupu jer je ona ulaganjem u modernizaciju hotela podigla njihovu razinu na razinu vodećih hotela u svijetu, te tako prisilila sve lokale da podignu nivo svojih usluga a samim time i cijene. U takvoj novoj “raspodjeli snaga”, koja se dogodila doslovce preko noći, privatni su iznajmljivači soba, koje su izdavali po dvadesetak eura, izgubili svoju klijentelu kojoj je Hvar postao preskup. Tamo su došli neki novi turisti, kojima je već dosadio Saint-Tropez, Nica ili Cannes na Azurnoj obali ili Puerto Cuervo na Sardiniji. Hvar je jedino mjesto na Mediteranu koje može ne samo dostojno zamijeniti, nego i nadmašiti ta razvikana mondena mjesta. Čitam u dnevnim novinama kako se Orco grupa povlači iz Hrvatske zbog nemogućnosti poslovanja. To me uopće ne začuđuje, nego me začuđuje što su uopće ušli u Hrvatsku nakon svih onih peripetija i podmetanja na koja su naišli prilikom kupnje Sunčanoga Hvara.

Prema njima se većina ljudi odnosila kao prema lopovima koji žele nešto ukrasti i odnijeti sa sobom iz Hrvatske. Koliko saznajem od ljudi bliskih vrhu Orca u Hrvatskoj, i dalje nailaze na lokalnoj razini na nepremostive probleme i miniranja i otvoreni reket, koji moraju platiti, inače se ne mogu pomaknuti ni za pedalj.

Kao rezultat upuštanja u “operaciju Sunčani Hvar” i negativnih vijesti i stava lokalne zajednice prema njima, dionice njihove kompanije pale su na burzama. A to je ono što najviše pogađa dioničare, koji nisu karitativna ustanova i kojima nije na kraj pameti da gube novac zbog samovolje i interesa lokalnih šerifa koji ucjenama sprečavaju ulaganja i prosperitet tvrtke koja, naravno, na svakom projektu želi zaraditi. To su pravila kapitalizma, i ako ih netko nije shvatio na Hvaru ili nekom drugom “Hvaru” u Hrvatskoj, vrijeme mu je da shvati. Ne poznajem nikoga iz Orco grupe, niti sam ikada posjetio ijedan njihov hotel, osim što sam u dva sata poslije ponoći prošlog četvrtka na terasi Adriane popio jednu Coca-Colu. Dakle, sve ovo što pišem, pišem iz vlastita iskustva. Orco grupa je donijela dobro Hvaru, pa čak i tome gnjevnom izdavaču apartmana kojem više nitko ne dolazi u tu sobu koju izdaje za 20 eura. Kada se do kraja obnove svi hoteli i razina usluge podigne na pet zvjezdica, još će mu i manje dolaziti gosti u apartman od 20 eura. Oni će morati birati druga, manje razvikana mjesta za svoj odmor. Ako su ljudi na Hvaru pametni, dići će spomenik Orco grupi i svakome onome tko želi uložiti veliki novac u dizanje kvalitete njihova turizma, a samim time i grada.

To ulaganje diže odmah i cijenu njihovih nekretnina te ih čini sve bogatašima. Vlasnici apartmana na Hvaru koji su se do jučer izdavali za 20 eura, a takvih slučajeva ima mnogo na našoj obali, samo su manje razvikani, imaju dvije mogućnosti izlaska iz ove situacije. Prvi je izlaz da ulože u svoje apartmane i naprave od njih ekskluzivne vile, koje mogu izdavati za tisuću eura po danu. U tome bi im mogla pomoći i država i banke, koje bi mogle osigurati povoljnije kredite za takvo podizanje kvalitete usluga. Druga im je mogućnost da skupo prodaju svoje nekretnine, čija je cijena dolaskom Orco grupe i njihovim ulaganjima skočila za pedeset posto. Ako ne podmeću toj grupaciji i dopuste joj da do kraja obnovi hotele, vrijednost njihovih nekretnina vinut će se u nebo. Na njima će zaraditi što ne bi zaradili u tri života izdavajući sobe po 20 eura.

U ovo što pišem potpuno sam siguran. Bilo mi je dovoljno da prošećem Hvarom te večeri i vidim tko sjedi po restoranima, koliko je raskošnih brodova i jahti u luci i pred lukom, tko sjedi i zabavlja se uz šampanjac Cristal i Moët & Chandon u Carpe diemu. Dragi Hvarani, u vašem gradu sve smrdi po lovi. Na vama je samo da budete pametni i stavite je u džep. To vrijedi i za sve druge “Hvarane” u Hrvatskoj koji sprečavaju ulaganja i gledaju kako da na sitno stave u džep neku lovicu, ucjenjujući strane ulagače iza kojih u većini slučajeva stoje veliki fondovi. Takvo ponašanje je glupo i kratkovidno i što se prije promijeni mentalitet, svima će biti bolje. To će doduše na našim prostorima ići teže jer, kako kaže jedan moj prijatelj, “sve možeš promijeniti, samo gen ne možeš”.