"Dijete mi je ispalo. Dijete mi je ispalo", urlikala je očajno mlada majka iznad dječaka koji je gotovo nepomično ležao uz rub prašnjavog pločnika. Na čelu mu vidjela zgrušana krv. I automobili i pješaci su je zaobilazili, ignorirali je. Zaustavili smo se da joj pomognemo, ali nas je policajac vikom potjerao dalje. Govorio je nešto o prometnoj gužvi. "Kako bezosjećajno", pomislila sam, ali nismo ostali.

Otkako su mi zimus uhapsili supruga zbog fotografiranja, izbjegavamo sukobe, prepirke te bilo kakvo komuniciranje sa policajcima. Nekoliko dana kasnije, na istom mjestu i u isto vrijeme vidjeli smo istu ženu i isto dijete u identičnoj situaciji. Mudra žena je igrala na samilost stranaca koji se baš u to vrijeme voze kući s posla.

Nije prošlo dugo, a uz prozor našeg automobila zaustavila se još jedna majka. U marami koja joj je visila oko vrata, visilo je dijete. Na čelu je imalo krvavi zavoj. Izgledalo je ukomirano. Pokazivala je doktorske recepte i tražila novac za lijek. Sažalili smo se, kroz prozor joj dodajuci 50 afghana. Sutradan se na istom raskrižju, potaknute inventivnošću mlade žene od jučer, pojavilo desetak majki sa djecom koja su imala manje ili više krvave zavoje oko glave. Tada smo shvatili: "Opet smo nasamareni." Nismo žalili za novcem koji smo joj dali. Sigurno joj je bio potreban.

Oni najhrabriji vrebaju na neoprezne vozače. Rijetko koji automobil u Kabulu vozi brzo. Ceste su loše a promet je zakrčen. Mali kaskaderi znaju da im pri toj brzini automobil ne moze nanijeti veliku štetu te se sa pločnika bacaju pred neoprezne vozače, nariču i traže novac za liječnika. Iako zvuči nevjerovatno, nikada nisam vidjela da su ta djeca zaista povrijeđena. Iako riskantna, ova metoda je, ukoliko upali, doista profitabilna.

Na istoj ulici prosjaci i Kamal. Kamal ima deformaciju ruku. Praznovjerni Afganistanci smatraju da ce, ako ih dotakne Kamal svojim batrljcima, imati nesretan dan. Kada je shvatio da ne nasjedamo na štos, Kamal nas je ostavio na miru. Ukoliko se sretnemo na ulici, prijateljski se pozdravimo i produžimo svatko na svoju stranu.

Zdravi dječaci i djevojčice pokušavaju na praznovjernima "zaraditi" novac tjeranjem zlih duhova. Afganistanci vjeruju da je dim koji nastaje paljenjem sjemena biljke "espand" najučinkovitiji u tu svrhu. Zato će vas ili vaše vozilo okružiti djeca koja će vas pokušati dobro nadimiti tim smrdljivim dimom. U želji da otklonim smrad što dalje od mene, ovoj djeci često dajem novac.

Nad razbijenim jajima svakodnevno žali desetogodišnjak Shakir. Svaki dan sjedi uz rub parka u Sahre Naw tiho plačući iznad razbijenih ljusaka jaja. Kada smo ga prvi put vdjeli kako jeca, nismo odoljeli. Dali smo mu dolar. Shakir nas je nagradio svojom pričom: "Prodavao sam jaja. Zapeo sam za ovaj kamen i pao. Sva su se razbila. Ne smijem majci na oči", rekao nam je Shakir na engleskom.

Sutradan smo prošetali istim putem. Shakir je opet tiho plakao. Nije nas prepoznao. Valjda smo svi mi stranci isti. Opet nas je počastio identičnom jadikovkom. Vjerovatno su to i jedine rečenice na engleskom koje zna. Ovaj put nismo nasjeli.

I kad nasjednemo, ne bunimo se. To je samo kap hrane u moru gladi.