Nesreću Intercockpitova zrakoplova Piper Seminola PA-44 koji je 1. kolovoza 2008. pao u more kod Dugog otoka skrivio je ljudski faktor, neslužbeno smo doznali iz izvora bliskih njemačkim istražiteljima. Dvojica poginulih pilota, instruktor Danijel Oleksa i student Alessandro D’Agatta, tog su dana trebali uvježbavati takozvani slow flight. Svrha vježbe je bila da se student-pilot upozna s ponašanjem aviona u letu na malim brzinama, kako bi stekao iskustvo i vještinu upravljanja avionom na brzinama blizu granice prevlačenja zrakoplova, odnosno trenutka kad pilot više nema kontrolu nad zrakoplovom.

Međutim, tijekom izvođenja vježbe na području kod Dugog otoka dogodilo se da je posada zrakoplova dopustila da brzina zrakoplova padne ispod minimuma granice brzine dopuštene za Piper Seminolu, a to je 102 km/h na sat. Zbog toga je zrakoplov pao u kovit i strmoglavio se u more. Došlo se do podatka da je zrakoplov neposredno prije udara u morsku površinu padao brzinom od 30 metara u sekundi, što nedvojbeno pokazuje da se nalazio u kovitu. Kovit je nepravilno kretanje zrakoplova oko sve tri njegove osi, vertikalne, uzdužne i poprečne. Pilot nema više kontrolu nad zrakoplovom. U ovom slučaju došlo je do nenamjernog kovita koji je nastao nepažnjom pilota tijekom izvođenja elemenata leta na minimalnim brzinama.

Treba reći i to da je pilotu Danijelu Oleksi to bio prvi slučaj takvog uvježbavanja studenta. I dok se kod nekih zrakoplova pad u kovit može ispraviti reakcijom pilota na komande, kod zrakoplova Piper Seminola PA-44 to je neizvedivo. Inače, vježba letenja na minimalnim brzinama se radi u tri različite konfiguracije i letne situacije, a u jednoj od njih su kotači izvučeni i zakrilca su u položaju za slijetanje odnosno izvučena na 40 stupnjeva. To objašnjava zašto su kotači zrakoplova bili izvučeni kad je zrakoplov pronađen u moru.

Kolika je bila neozbiljnost i nestručnost hrvatskog istražitelja Dinka Vodanovića u tim trenucima najbolje govore njegove riječi s mjesta nesreće da su izvučeni kotači bili znak da je posada pokušala sletjeti na more. Ne samo da je Vodanović grubo pogriješio nego je time zapravo prejudicirao rezultate istrage, što si istražitelj ne smije dopustiti. To nije bio jedini pokušaj da prejudicira rezultate istrage. Tako je rekao kako je isti zrakoplov prije dvije godine imao incident kad se zbog kvara na senzoru jedan kotač stajnog trapa nije do kraja izvukao iz ležišta.

Umjesto da se ogradi od toga da u ovom slučaju to ne mora ništa značiti, Vodanović je takvom izjavom sugerirao kako je tehnički uzrok razlog nesreće. Svojim izjavama na televiziji za sebe je napravio vrlo lošu reklamu u stručnim krugovima. Njemački istražitelji su vrlo dobro znali s kakvim se problemima u stručnom i profesionalnom smislu suočavaju hrvatske zračne vlasti, a Vodanovićevi istupi su ih dodatno zabrinuli, pa su odlučili da će se cjelokupna istraga voditi u Njemačkoj