02.09.2008. / 08:24

Autor: Nacionalova redakcija

Cool generacija novinara

Vatreno krštenje u redakciji

Studenti prve godine Visoke novinarske škole proveli su ljeto u redakcijama NCL Media Grupe stječući prva iskustva i prenoseći svoj žar i energiju na iskusne kolege

Ovog su ljeta redakcije magazina koje izdaje NCL Media Grupa bile mnogo življe jer su u njih stigli završeni studenti prve godine Visoke novinarske škole koja se nalazi u istoj zgradi. Bili su pozvani svi koji žele tijekom ljeta raditi u redakcijama po vlastitom izboru, a javilo ih se petnaestak. Nitko od njih nije imao nikakva prijašnja praktična novinarska iskustva pa ih je bilo jako zanimljivo promatrati kako se snalaze u užurbanim redakcijskim prilikama. Na početku im nije bilo lako, ali se većina dobro prilagodila tim prilikama pa su vrlo brzo postali korisni suradnici. Bilo je to za sve njih zanimljivo iskustvo, kao i svojevrstan test za članove redakcija koji su mogli vidjeti koliko su spremni prihvatiti nove ljude i od njih učiniti korisne suradnike.

Bila je to vrlo zanimljiva situacija, pratiti kako se ti mladi ljudi snalaze na svojim prvim intervjuima, anketiranjima na ulici, u razgovorima s gradskim dužnosnicima ili sportskim zvijezdama te na kolegijima političkog tjednika Nacional, kojima su neki također prisustvovali. Kako bismo čuli njihovu stranu priče, zamolili smo neke studente da napišu svoje dojmove o prvim danima u redakciji, o tome što im je u tim trenutcima bilo najteže, a što najzanimljivije. U njihovim svjedočanstvima ima jedna zajednička stvar - svima se novinarstvo jako svidjelo.

Ida Dretar

Jako sam zadovoljna što nam se uz ovaj fakultet pružila prilika da iskusimo kako je raditi. Nama kao budućim novinarima puno znače kritike i pohvale, kako bismo bili bolji kada završimo fakultet i kako bismo kroz novinarska iskustva osvijestili koliko zapravo znamo ili ne znamo. Na drugim fakultetima takvo što nije omogućeno, kako čujem od poznanika koji su završili novinarstvo na Političkim znanostima, a još nisu upoznati s pravim poslom novinara.

Klara Hromadko

Iskustvo koje sam stekla u magazinu Extra i sveukupni dojam premašili su moja očekivanja. Najveće uzbuđenje bio je naravno moj prvi intervju. Kako me pri učenju za ispit najviše zainteresirao upravo taj dio, jedva sam dočekala takav zadatak. Najveći problem oko mog prvog intervjua s voditeljicom Marinom Parlov bio je moj novi digitalni diktafon koji ima milijun funkcija i vrlo malo tipki, no nakon pročitanih uputa i taj je problem bio riješen. Sve ostalo prošlo je i više nego odlično, nisam imala nikakvu tremu i znala sam što trebam raditi i kako se postaviti i ponašati prema sugovornici. Slično je bilo i na mom drugom intervjuu s voditeljicom Renatom Sopek, samo što je ovaj put izostao problem s diktafonom pa je baš sve prošlo super i u još opuštenijoj atmosferi.

Mateja Šarlija

Prvi dan kad sam došla na posao imala sam tremu jer je to bilo prvi put nešto stvarno, a ne tek još jedna u nizu novinarskih vježbi koje smo inače imali cijele godine. Međutim, čim sam došla tamo nestalo je nervoze, možda najviše zbog pristupa i odnosa urednika, ali i ostatka redakcije prema nama “novajlijama”. Urednik se ponašao više mentorski nego šefovski. Kolega i ja smo imali priliku prisustvovati kolegiju Nacionala. To je zanimljivo iskustvo, vidjeti kako se dogovaraju teme za idući broj, čuti komentare svih novinara koji tamo pišu iz prve ruke. Meni se poimanje novinarstva kao zanata nikada nije sviđalo i sve do ovog ljeta nije mi bilo posve jasno zašto je praksa riječ koja se mogla najčešće čuti na našem faksu. Sada znam.

Petra Petričec

Nakon godinu dana studija na Visokoj novinarskoj školi i pisanja za Extru, dojmovi su pozitivni. Dosadašnji tijek studija i iskustvo u redakciji zadovoljili su moja očekivanja, posebno zato što sam naučila mnoge korisne i praktične stvari koje će mi koristiti u budućnosti. Kolege u redakciji su osobe s puno iskustva i znanja s područja javnog života, politike i novinarstva, sposobni da budućim novinarima prenesu korisna znanja, informacije i tajne ove profesije. Shvatila sam važnost i neophodnost timskog rada, kao najvažnije suradnju s urednikom, fotoreporterom i lektorom. Oduvijek sam znala da ću se jednoga dana baviti novinarstvom, a ovo pozitivno iskustvo mi je i potvrda da sam na pravom putu.

Branimir Lozej

Ni u najboljim snovima nisam očekivao da ću raditi u redakciji nekog časopisa već nakon završene prve godine studiranja. Kad nam je fakultet pružio tu priliku, odmah sam se prijavio za sportski tjednik 90minuta. Nakon kratkog upoznavanja s urednikom dobio sam svoj prvi novinarski zadatak. Kako je trajalo Europsko nogometno prvenstvo, trebao sam napisati oko 8500 znakova o ruskom napadaču Romanu Pavljučenku. Jedan od najiskusnijih novinara u redakciji, Maroje Mihovilović, pročitao je moj članak i popričao sa mnom o njemu. Dao mi je puno savjeta o načinu i stilu pisanja kojim se koriste u redakciji te pravilima koje trebam poštivati, a sve je greške u mom tekstu označio i ja sam ih kasnije ispravio. Urednik Ivica Medo rekao mi je da će, ako Rusi budu dobri ili ako se Pavljučenko iskaže na Euru, moj članak o njemu izaći u sljedećem broju. No, nažalost, to se nije dogodilo.

Svoj prvi objavljeni članak nisam dugo čekao. Kolega s faksa Ognjen Puljak i ja dobili smo zadatak istražiti ljetni prijelazni rok. Imali smo tri-četiri dana, a zadnji smo dan zajedno naizmjence pisali tekst. Članak sam uredniku poslao u subotu prijepodne i u ponedjeljak rano ujutro otrčao sam do najbližeg kioska i pitao je li stigao novi broj 90minuta. Kada sam vidio rubriku Ljetni prijelazni rok i naš naslov ispod, odmah sam nazvao Ognjena. Bili smo presretni i pomalo zbunjeni, ja toliko da nisam ni kupio broj, nego sam ga samo prolistao i vratio na mjesto. Uredniku se svidio način na koji radimo te je Ljetni prijelazni rok postala naša stalna rubrika.

Nika Jurčević

Rad nas studenata pomno se pratio. Nad nama su bdjeli urednici i vodili nas polako, korak po korak i s nevjerojatnim strpljenjem i tolerancijom rješavali naše novinarske dileme. U cijeloj redakciji vlada posebna atmosfera, ljudi su ugodni i otvoreni, nije teško pronaći nasmiješeno lice ili prijateljski savjet kada je potreban. U nama se razvio osjećaj pripadnosti jednoj zajednici koja je sama po sebi dokaz da su sve predrasude lažne. Mnogi novinare vide kao oličenje potpunog pomanjkanja ljudskosti, ali na tom mjestu, u Vlaškoj 40, nisam naišla ni na jednu osobu koja bi dokazala istinitost takvih stavova. Potpuno sam se saživjela s ulogom prave novinarke i pronašla sebe na tom putu. Sada iza sebe imam svoj prvi odlazak na konferenciju, prvo neugodno anketiranje stranaca na cesti, prve intervjue, prve odbijene tekstove, prve pogreške, kritike, ali i pohvale. I napokon - prve objavljene članke!

Judita Rogina

U redakciji Newsa i Extre provela sam gotovo dva mjeseca. Nikada se prije nisam bavila novinarskim poslom pa su moji prvi dani u redakciji bili malo konfuzni. Svoju prvu karticu teksta pisala sam cijeli dan i na kraju potpuno promašila temu. Imala sam sreće što su oko mene bili ljudi koji su imali živaca i volje čitati i analizirati moje tekstove, savjete i odgovore na sva pitanja. Radeći za News susrela sam puno zanimljivih ljudi i životnih priča. Moj prvi urednik Aleksandar Stajčić nije bacio nijedan tekst u smeće i tjerao me svaki put da popravljam nešto.

Od cura iz Extre naučila sam puno, od toga kako se dogovara snimanje do toga zašto se tekstovi moraju završiti na vrijeme, iako mi se još uvijek događa da sve radim u zadnji čas. Mislim da je ipak najvažnija stvar koju sam naučila to da zapravo ne postoje “glupe” i “pametne” teme. Sada mi je kristalno jasno kako je to posao kao svaki drugi i kako u samom radu nema neke velike razlike između tema vezanih uz gospodarstvo i tema iz svijeta bogatih i slavnih.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika