K vragu i venecijanski festival, kad im partyji traju dva sata, nakon čega se gosti razbježe. Uvjerio sam se, po tko zna koji puta, u to u srijedu uvečer, kad sam došao na party za film 'Rachel Getting Married'.

Sve je počelo s puno stila, s gliserima su nas vozili sa Lida u Veneciju, ravno pred hotel Luna Baglioni gdje se u sali Marco Polo održavao party. Party je počeo u 22 sata a u 22.30 bilo je jasno da je u dvorani užasno vruće i da će se uzvanici razbježati. U 22.40 stigao je redatelj Jonathan Demme i glavna glumica Anne Hathaway, hrana je bila sjajna, pio se šampanjac, ali što to vrijedi kada smo se znojili kao u sauni.

Zato se dogodilo ono što se dogodilo, Demme je napustio party nakon 20 minuta, točno u 23 sata, Anne Hathaway pet minuta nakon njega, a onda se netko sjetio da bi mogao otvoriti prozore. Nije previše pomoglo, nije bilo daška vjetra, tako da smo uzeli piće i izašli pred ulaz u hotel gdje kao da se održavao alternativni party.

Kako sve to skupa nije imalo previše smisla, u ponoć smo se vratili u dvoranu pojesti poneki kolač, a tamo nas je dočekao nitko drugi do Mickey Rourke. Pojma nemam kako je ušao, a da ga nismo ni primijetili, ali u njegovom društvu bila je i Evan Rachel Wood, glumica koja sa Rourkeom glumi u filmu 'The Wrestler'.

Ona ima samo 21 godinu, nekoliko zapaženih uloga u manjim filmovima, ali cijeli svijet je saznao za nju prije nekoliko mjeseci kada je objavljeno kako je ona nova djevojka Marilyna Mansona. Dakle, kako je Manson prije toga ostavio Ditu Von Teese, Evan Rachel Wood se trudi da izgleda kao i ona, ali joj baš nešto ne ide, izgleda kao njezina vrlo loša kopija. Nije dovoljno imati crnu kosu, odjenuti crnu haljinu i biti blijed kao kreč u licu da bi se imitiralo Ditu Von Teese, ali naučit će to ona jednog dana.

Uglavnom, Rourke je s njom i agenticom oko pola sata iza ponoći napustio party koji je već bio napušten od drugih i, koliko smo čuli, poručio agentici 'Nadam se da će slijedeći party biti bolji od ovog', na što mu je ova počela objašnjavati kako ove godine nema nešto partyja u Veneciji.

Evan Rachel Wood je blijeda kao kreč, a mnogo bolja nije ni Anne Hathaway s kojom sam napravio polusatni intervju u četvrtak poslijepodne. Bila je sasvim OK, iako se vidjelo da se napadno trudi biti cool, ali tko smo mi da joj to zamjerimo. Vesela, brbljava, pojavila se u crnim vrućim hlačicama i krem majici kratkih rukava, i sve je bilo dobro do 25. minute intervjua. Tada se dogodilo ono na što su me upozoravali kolege novinari, a to je da ona zna lupetati gluposti. Dakle:

Hathaway: Ja sam poput Ciganke, mogla bih putovati svijetom, mogla bih sutra otići u Budimpeštu i učiti češki.

Ja: Hm, nisam siguran, u Budimpešti ne govore češki.

Hathaway: A kojim jezikom govore u Budimpešti?

Ja: Mađarskim.

Hathaway: Joj, nemojte ovo objaviti, molim vas. Trebala sam reći da ću otputovati u Beč i učiti njemački.

I kako da je lažem da neću objaviti kada sam tog trenutka znao da će se to naći u mojem dnevnom web izvještaju. No, dobro, nitko nije savršen.

Zato je redatelj Jonathan Demme bio sjajan naročito kada je rekao kako je u filmu želio koristiti jednu pjesmu grupe AC/DC na što su mu odgovorili da članovi grupe traže 350 tisuća dolara za tu uslugu. 'Pa moji dokumentarni filmovi stajali su 250 tisuća dolara, kako da platimo 350 tisuća dolara za jednu pjesmu?'

I tako je Demme nazvao svog prijatelja Neila Younga, kojeg smatra glazbenim bogom, koji mu je dao jednu svoju pjesmu besplatno. I problem riješen.