Nije vijest kada radnici napadnu poslodavce, ali jest kada se javno sukobe najbogatiji ljudi u Hrvatskoj. U ovom slučaju, svađu je inicirao splitski veletrgovac Željko Kerum, iziritiran odlukom Ivice Todorića, da u Konzumu snizi cijene 22 proizvoda. Vijest da vodeći dalmatinski poduzetnik kritizira vodećeg hrvatskog poduzetnika, a da se ne radi o svađi oko toga tko od njih posjeduje moderniju jahtu ili veći privatni zrakoplov, mora imati dublju pozadinu.

Ivica Todorić drži približno četvrtinu prometa u hrvatskim trgovinama, zapošljava tisuće radnika, a kao vlasnik poljoprivrednih kombinata, od države putem različitih poticaja, prima oko 300 milijuna kuna. Sve to nekome se može svidjeti ili ne mora, ali takvi su zakoni. Tome treba dodati i snažan politički utjecaj Agrokorova vlasnika, koji nikada nije skrivao bliskost s HDZ-om, makar je svoje ljude slao i u Račanovu vladu, u kojoj je pomoćnik ministra financija bio Damir Kuštrak. Situacija je poprilično jasna - tko god bio premijer, mora računati s Todorićem jer ulazak u rat s Agrokorom može izazvati dramatične socijalne posljedice. Ionako se radi o tajkunu koji štuje Boga i neradnu nedjelju, ne prolazi kroz crveno niti se sudara s motociklistima, a povremeno je blagonklon i dopušta novinarima da vide kako napreduje obnova Kulmerova dvorca u kojem se odmara poslije napornog radnog dana.

Željko Kerum je sušta suprotnost, voli se hvaliti stečenim bogatstvom, od Maybacha do aviona koji stoji 17 milijuna eura. Umjesto skrivanja aviona, jahti i automobila, on ih pokazuje i još se hvali kako mu država treba zahvaljivati jer joj plaća goleme poreze. U uređenim zemljama, Kerum bi imao status, možda poslovno uspješnog, ali ipak, ridikula, dok u Hrvatskoj već mjesecima slovi kao glavni kandidat za gradonačelnika drugog po veličini grada u državi.

Ali u čitavoj ovoj priči, i Kerum i Todorić su sporedni likovi. Glavna uloga pripada Ivi Sanaderu, koji je vodeće trgovce prisilio na smanjenje cijena. Potvrdila je to i Agrokorova potpredsjednica Ljerka Puljić, priznanjem kako oni "pažljivo slušaju svog premijera", a očito podjednako dobro slušaju i u Vindiji pa čak i Meractoru. Posljednjih se dana čini kao da je počela olimpijada u pojeftinjenjima koja idu do trećine cijene, a to potvrđuje kako su te iste cijene do sada osiguravale ekstra profite. Nitko u Hrvatskoj neće se žaliti zbog ovih pojeftinjenja, no ona otvaraju pitanje živimo li u socijalističkom etatizmu ili tržišnom kapitalizmu.

Nešto je naopako kada premijer određuje cijenu jogurta, "Domaćice" ili ementalera, a upravo se to sada dešava. Ako danas može sniziti cijene svakodnevnih proizvoda, zašto sutra javnost ne bi zahtijevala pojeftinjenje benzina na 8 kuna. Uostalom prije godinu dana se zaklinjao da benzin neće prijeći ovu cifru, a sada su svi sretni ako nije iznad 10 kuna.

Nema tu nikakve mudrosti. Sanader samo provodi staru rimsku strategiju "Kruha i igara", i kada voda, odnosno, cijene dođu do grla, treba ih malo sniziti. Za sada uspješno imitira Vladimira Putina koji je ukrotio nekada svemoćne ruske oligarhe, međutim Banski dvori nisu Kremlj. A ovdašnji tajkuni imaju granice ispod kojih neće ići, baš kao ni cijene njihovih proizvoda, i tek treba vidjeti dokle će popuštati "svom premijeru".