Usprkos značajnom broju novih glazbenih izdanja i velikih koncerata koji su se održali u Hrvatskoj, prerana smrt Dine Dvornika u 44. godini života vjerojatno je događaj po kojem će ljubitelji domaće glazbe pamtiti 2008. godinu. To ne treba čuditi s obzirom da je Dino Dvornik jedan od glazbenika koji su obilježili prošlo desetljeće na hrvatskoj glazbenoj sceni. Štoviše , Dino Dvornik toliko je drukčiji od svih svojih kolega glazbenika da su mnogi bili skloni i zaboraviti da je riječ o čovjeku koji s jedva navršenih 40 godina imao najmanje dva albuma koja se s pravom smatraju antologijskima, bar kad je o hrvatskoj diskografiji riječ.

Rođen 1961. godine u Splitu kao mlađi sin popularnoga glumca Borisa Dvornika, ovaj je horoskopski Lav od oca naslijedio ne samo talent nego i srčani temperament koji ih je obojicu znao dovesti i u mnoge neugodne situacije. Glazbu je vjerojatno od rođenja imao u genima jer, iako je to manje poznato, loza Dvornikovih oduvijek se bavila glazbom. Šukundjed i djed s očeve strane svirali su klarinet, a Boris Dvornik svira violinu, harmoniku, gitaru, ukratko svaki instrument kojega se dohvatio sve dok 1960. godine nije debitirao na filmskom platnu u filmu Francea Štiglica “Deveti krug”, da bi do danas postao glumačkom ikonom koju je nemoguće zaobići bilo da je riječ o filmskoj, televizijskoj ili kazališnoj produkciji u Hrvatskoj.

Njegove su sinove u školi često zadirkivali zbog poznatog oca, osobito na račun popularne serije “Naše malo misto” u kojoj je Dino Dvornik i nastupio u jednoj manjoj ulozi kad su mu bile tek četiri godine: “U školi su me zvali Roko Prč, što me neizrecivo vrijeđalo. Stalno sam se zbog toga tukao s djecom, iako je brat, što se tučnjave tiče, bio još luđi od mene.”

Prvi pjevački uspjeh imao je već kao sedmogodišnjak, kad je 1972. pobijedio na festivalu Djeca ‘72. u Splitu, gdje je nastupio s brojalicom Zvonka Špišića “Dinge - linge - dange, mačak pjeva gange”. Na festival ga je prijavio njegov otac jer je mali Dino po kući stalno pjevao izmišljene talijanske šlagere. Nekoliko godina kasnije Dino je pjevao u splitskoj grupi Hidrant da bi početkom‘80. s bratom Deanom osnovao grupu Kineski zid, koja je ime dobila po zgradi u kojoj su Dvornikovi živjeli. Godine 1983. ta grupa od 13 članova objavila je svoj prvi album, “Kineski zid”, koji će ostati zapamćen kao prvi funky album u hrvatskoj diskografiji.

Kineski zid, međutim, raspao se već nakon izdavanja prve ploče, među ostalim i zbog toga što se Dean i Dino nikako nisu mogli dogovoriti tko će od njih dvojice imati glavnu riječ. Kasnije se Dino Dvornik znao prisjetiti: “Na probama ,bismo 15 minuta svirali, a onda bi se Dean i ja sljedećih 30-ak minuta tukli, pa bismo svirali i opet se potukli, uglavnom, više smo se tukli nego što smo svirali.”

Dvije godine nakon izdavanja albuma “Kineski zid” Dino Dvornik je otišao u vojsku. Za vrijeme vojne obuke proslavio se kao najbolji “nišandžija” Pete armijske oblasti. Kad je obuka završila i počeli redovni vojnički dani, Dino Dvornik neko se vrijeme zabavljao u glazbenom sastavu što ga je okupio i s kojim je - nevjerojatno, ali istinito - svirao narodnjake na vojnim zabavama: “Ja sam narodnjake svira’, ono, za narod. Jer, ako je za narod, onda ću i narodnjake svirat’, da se narod veseli, a ovako u životu ću svirati ono što meni leži.”

Nakon odsluženja vojnog roka, u kojem se nakon obuke većinu vremena pretvarao da je lud i stvarao probleme vojnim glavešinama koji su pokušavali održati red, rad i disciplinu, Dino Dvornik vratio se u Split. Tu je na jednom od tuluma što ih je doma priređivao za ekipu upoznao i svoju buduću suprugu, Danijelu Kuljiš. Ona je tada čuvala djecu u Londonu i maštala o tome da postane glumica. Djevojka koja je obožavala plesati odmah je privukla Dinu, i nakon što su na tulumu proveli cijelu noć zajedno, razgovarajući, shvatio je kako se zaljubio.

Iste godine, 1988., pratio ju je u London. Tamo je pak radio sve, od pranja suđa u jednom restoranu gdje je napredovao do pomoćnika kuhara koji je rezuckao povrće do sviranja na stanicama metroa kad bi im ponestalo novca. U Londonu je nastala i većina materijala za njegov prvi album, “Dino Dvornik”, objavljen 1989. godine, a koji je producirao Dragan Lukić Luky. S pjesmom “Ti si mi u mislima” Dino Dvornik nastupio je i na Zagrebfestu, gdje je osvojio i nagradu SKOJ-a, dok mu je tekst za pjesmu “Zašto praviš slona od mene” napisao Zlatan Špišić Gibonni koji mu je nastavio pisati tekstove za pjesme na sljedeća četiri albuma. Većinu tekstova za prvi album napisao mu je, međutim, Zoran Kralj.

Već s prvim albumom Dino Dvornik stekao je mnogobrojne obožavatelje. Njegova glazba je plesna, zabavna. Uostalom, sve o glazbi Dino je i naučio obilazeći diskoklubove. Nikada nije naučio note, a o tome je u jednom od svojih prvih intervjua za časopis Polet rekao: “Kakve note, to je matematika, to nije feeling, to nije glazba. Nota plus nota jednako dvi note. I sad snimi ploču…”

U istom je intervjuu u svojoj kasnije dobro poznatoj maniri otvorenopriznao kako ga je mama kupala sve do osme godine, a kasnije, kad je već bio osmoškolac, i oblačila za školu. Bio je, naime, mamin mezimac jer tata je bio autoritet u kući, a mamu se slabo slušalo. Dino joj je, međutim, uvijek rado otišao u dućan i pomogao po kući što je trebalo. I kasnije je priznao kako će radije skuhati ručak i oprati suđe nego primjerice promijeniti pregorjelu žarulju.

Dino i Danijela vjenčali su se 1989. godine u Splitu, nekoliko mjeseci nakon što je Jugoton objavio njegov debitantski album. Godinu dana kasnije, u prosincu 1990., u Zagrebu im se rodila kći Ella. Dali su joj ime Ella, prema jednom od hitova što ih je samo dan nakon rođenja njegove kćeri pjevala puna dvorana Doma sportova u kojoj je imao svoj koncert.

Godinu dana kasnije Dino je objavio i drugi svoj album, “Kreativni nered”, na kojem je bio i hit “Udri jače, manijače”, za koji mu je tekst telefonom izdiktirao Rambo Amadeus nakon što mu je Dino otpjevao melodiju: “Teško je napraviti dobar tekst koji služi glazbi. Ja prvo radim glazbu, melodiju, pa onda tekst. Ne mislim da je tekst važan.” Turneju na kojoj je 1991. godine trebao promovirati album prekinuo je rat u bivšoj Jugoslaviji. Sa stalnom podstanarskom adresom u Zagrebu, Dino Dvornik - koji je u međuvremenu postao i glava obitelji, dužan brinuti se o svojoj tročlanoj obitelji - tada je sve više tonuo u svijet droge i alkohola.

Kad je 1995. u Opatiji održana prva dodjela Porina, premda se unaprijed veselio priznanju hrvatske diskografske industrije, a koje je i zaslužio kao prvi pjevač na čije se pjesme plesalo u hrvatskim klubovima naviklima na strane hitove, nagradu nije dobio. Razočaran i pijan, Dino Dvornik tada je završio na naslovnicama novina zbog toga što se s balkona svoje hotelske sobe pomokrio na terasu na kojoj je tog jutra sjedila većina aktera tek utemeljenog Porina. Prvi je Porin dobio za svoj veliki hit “Afrika” objavljen 1995. godine kao EP singl.

Iste je godine završio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, svezan u luđačku košulju nakon scene što ju je doma priredio, a nakon koje se u novinama pisalo da je namjeravao s kćeri Ellom skočiti s 12. kata.

U intervjuu objavljenom 1995. godine pokušao je objasniti kako je završio u bolnici: “Ja nisam doma napravio šou zato što sam zao, nego sam napravio šou zato da se čuje. Jednostavno sam te večeri puknuo. Probudio sam se u bolnici, u luđačkoj košulji, svezan od glave do pete. Kad si tako totalno svezan u luđačkoj košulji, najgore ti je što svi pokraj tebe prolaze živahni i zdravi.”

Dan nakon toga pustili su ga iz bolnice. Godinu dana kasnije, 1996., bio je među prvim glazbenicima koji su otvoreno priznali svoju ovisnost o heroinu. Prvi put ga je probao dva mjeseca prije nego što je otišao u vojsku. “Na nos. Moje je društvo to počelo konzumirati, a ja sam po naravi jako povodljiv. U vojsci me to prošlo, ali me opet primilo u doba rata za Vukovar”, rekao je 1996. u jednom od svojih intervjua.

Bio je to revolucionaran potez na koji se do danas nitko od poznatih ovisnika nije odlučio, a koji je Dino u istom intervjuu objasnio na sljedeći način: “Shvatio sam da nema smisla lagati ljudima. Bio sam jadan i nemoćan, morao sam se nekome izjadati.”

Bila je to i prva velika bračna kriza o kojoj je za novine iste, 1996. godine progovorila i Danijela Dvornik: “Koliko god vam Dino izgledao samouvjereno, on je zapravo jako ranjiv i nestabilan, pogotovo ako mu karijera zapadne u krizu. Morate znati da je on na početku rata već bio na vrhuncu, bio je zvijezda, a onda je sve odjednom stalo. Dino se jednostavno iživljavao samo na sebi, samo je sebi želio nauditi, ali je pritom zaboravio da sve to pogađa i mene i Ellu. Za Dinu je bilo jako dobro i to što je javno progovorio o svojim problemima. Na kraju krajeva, on živi od svoje publike i mislim da prema njoj mora biti iskren.”

Dok se odvikavao od droge, Dino Dvornik je 1996. odlučio unajmiti klub u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu, no Libido je loše poslovao jer nitko u obitelji Dvornikovih nema toliko poslovnog duha. Naime, premda je Danijela nastojala voditi ga financijski, najam od 5000 tadašnjih njemačkih maraka bio je previsok jer, primjera radi, najam Saloona u to je doba bio tek 1000 DEM skuplji.

Istodobno, obitelj je pokušavala sagraditi kuću u Vrapču da bi do 1999. odustali od te ideje, prodali zemljište i kuću koju su počeli graditi i kupili stan u Vrapču. U međuvremenu, 1998. godine izišlo je, nakon “Kineskog zida”, drugo antologijsko izdanje hrvatske diskografije koje potpisuje ovaj, vjerojatno najtalentiraniji među domaćim glazbenicima - kompilacija “Vidi ove pisme”. Na kompilaciji su objavljeni najveći hitovi u deset godina iznimne glazbene karijere Dine Dvornika, a originalni omot dizajnirao je danas već i međunarodno priznati dizajnerski dvojac Bože sačuvaj. Ova kompilacija jedna je od onih koju bi u svojoj kolekciji trebao imati svaki ozbiljan poklonik domaće glazbe.

Sljedeći autorski album “Big mama” nije postigao uspjeh prethodnog, “Enfant Terrible”, objavljenog 1997. godine, dok je “Svicky” izdan 2002. prošao gotovo potpuno nezapaženo. Dino Dvornik bio je već i pomalo zaboravljen u javnosti dok su se u medijima pojavljivale brojne “instant” stvorene zvijezde, a zatim se na RTL Televiziji u produkciji kuće Drugi plan pojavio reality show o Dvornikovima, “prgavoj familiji”, koji je odmah stekao iznimnu popularnost.

Nažalost, Dino Dvornik preminuo je uoči objavljivanja njegovog novog albuma pod nazivom "Pandorina kutija", od kojeg je očekivao veliki uspjeh. Oni koji su imali priliku čuti pjesme s albuma, posvjedočili su kako su odlične i kako je Dino ponovno ušao u svoju 'kreativnu' fazu. Očekuje se kako će "Pandorina kutija" uskoro biti objavljena i kako će obožavatelji Dine Dvornika imati priliku uživati u njegovom posljednjem ostavrenju.