STEPHEN DORFF kao Wade Porter u filmu 'PrijestupnikPrognozirati koji će film biti hit u videotekama prilično je nezahvalno. Ipak, sudeći prema inozemnoj recepciji i broju downloada na raznim internetskim stranicama, čije adrese iz načelne ljubavi prema pravdi ipak nećemo spominjati, možda bi to mogao postati “Prijestupnik” (Felon), zatvorska drama bivšeg kaskadera Rica Romana Waugha (“U sjeni”) o nevinom čovjeku koji spletom okolnosti završi u strogo čuvanom zatvoru i postane žrtva sadistički raspoloženog čuvara. “Prijestupnik” operira brojnim klišeima i ne donosi nijedan motiv koji već nismo vidjeli u nekom drugom filmu, no prilično suvislo izlaže priču koja će zbog egzistencijalno bitnih elemenata starijim gledateljima vjerojatno biti zanimljivija od bilo kojeg recentnog hollywoodskog hita.

Publici koja se, posve razumljivo, nema zbog čega poistovjetiti s problemima glavnih junaka tinejdžerskih razbibriga poput “Jumpera”, zasigurno je bliža temeljna situacija “Prijestupnika”, koja se može dogoditi svakome od nas. Obični čovjek Wade Porter (Stephen Dorff) jedva krpa kraj s krajem, sanjareći o vlastitoj tvrtki i vjenčanju s lijepom zaručnicom Laurom (Marisol Nichols), s kojom ima trogodišnjeg sinčića. Jedne noći, Wade u kući primijeti provalnika. Požurivši za njim, na dvorištu ga udari bejzbolskom palicom po glavi i nesretnik premine. Strogi sistem optuži Wadea za ubojstvo i pošalje na izdržavanje trogodišnje kazne, koje se ubrzo pretvori u pakao.

“Prijestupnik” ima dvije temeljne mane, od kojih jedna ima a druga nema nikakve veze s njegovom kvalitetom. Prva i ona koja ima jest “Oz”, sjajna televizijska serija koja je prišla zatvorskoj tematici i samom podžanru zatvorske drame u takvom totalitetu da je nakon nje teško snimiti film koji će djelovati svježe i originalno. Sa sličnim problemom suočeni su, primjerice, redatelji gangsterskih drama nakon epohalne “Obitelji Soprano”.

Waugh nije ni pokušao otići korak dalje od “Oza”, nego se vratio staromodnom filmskom izrazu, koji se od bezbrojnih drama o teškom zatvorskom životu razlikuje tek ponešto suvremenijim vizualnim izrazom, odnosno “nemirnom” kamerom. “Prijestupnik” stoga ostavlja dojam rutinskog i neambicioznog djelca. Pa ipak, Waughov je ritam izlaganja vrlo dobar, a dojam značajno popravljaju i glumci. Pomalo zaboravljen od Hollywooda, daroviti i još uvijek mladi Stephen Dorff (“Beatles: Istinita priča”, “Cecil je poludio”) briljira u glavnoj ulozi čovjeka koji prolazi veliku karakternu transformaciju, a odličan je posao napravio i Val Kilmer u nimalo laganoj ulozi prekaljenog zatvorskog vuka, koju bi mnogi njegovi kolege vjerojatno doživjeli kao prigodu za teško “šmiranje”. Malenu epizodu nadahnuto je odigrao i kultni dramatičar i glumac Sam Shepard (“Put u svemir”), a jedini “pogrešan čovjek” u filmu je negativac Harold Perrineau, ujedno i protagonist “Oza”. Perrineau, doduše, donosi “Prijestupniku” tračak subverzivnosti, s obzirom na to da je glavni negativac Afroamerikanac te da “pozitivac” preživljava njegovu torturu, priklanjanjem “Arijevskom bratstvu”, no značenjski gledajući riječ je o politički korektnom filmu.

Drugi problem “Prijestupnika” nema nikakve veze s kvalitetom, ali ima s njegovom hrvatskom recepcijom. Kako je u zemlji u kojoj u zatvor odlazi teška sirotinja to za imalo imućnije ljude odmaralište iz kojeg se izlazi vikendom, a na bolovanje odlazi lakše nego s posla?

Za razliku od Amerikanaca koji će “Prijestupnika” doživjeti kao mučnu dramu o društvenoj nepravdi, prosječni bi ga hrvatski gledatelj mogao shvatiti kao utopijsko djelce o tome da negdje u svijetu ipak postoji mjesto gdje su kriminalci kažnjeni. Umjesto muke, kod svih filmofila opravdano ogorčenih našim pravosuđem, “Prijestupnik” bi mogao potaknuti čežnju.
Solidna američka recepcija ovog niskobudžetnog filma otvorila je redatelju Ricu Romanu Waughu brojna hollywoodska vrata. Bivši kaskader ipak je naučio ponešto, radeći s velikim imenima poput Michaela Manna, Stevena Spielberga, Paula Verhoevena i Johna Carpentera. S potonjim je surađivao na “Oni žive”, kultnom filmiću koji je morao isfurati Slavoj Žižek, da bi snobovskoj publici koja takva ostvarenja obično prezire postalo jasno o kakvom je biseru riječ. Unatoč svim manama, “Prijestupnik” označava veliki korak naprijed u odnosu na prethodni Waughov scenarističko-redateljski projekt, opskurni krimić “U sjeni”.