Prije deset mjeseci radila sam intervju s Ninom Badrić samo nekoliko dana nakon smrti makedonskog pjevača Toše Proeskog. Sjećam se da mi je tada rekla kako joj je jako žao što nije s njim nikada otpjevala duet. Sad smo se našle na istom mjestu, u restoranu Klub Književnika, nažalost, dva dana nakon smrti Dine Dvornika. Znale smo da će razgovor potrajati, naručile smo dvije čaše vina, poslale konobara po još jednu kutiju cigareta i započele ovu njezinu životnu priču upravo razgovorom o nedavno preminulom splitskom pjevaču. Bila je to Ninina želja jer, mnogi ne znaju, bio je iznimno važna osoba u njezinoj karijeri.

"Bilo je ljeto 1989., imala sam 17 godina i silno sam željela kupiti čizme iznad koljena. Otac mi je rekao da mi to sigurno neće kupiti, jer takve čizme nose samo pjevačice, a njemu se pomalo i nije sviđala ideja da ja jedino maštam o tome da postanem pjevačica. Odlučila sam ih sama zaraditi pa sam se zaposlila i to baš u butiku koje su prodavale takve čizme. Jedan dan, dok sam ja pjevušila nešto uz radio, na vrata je došao Dino Dvornik, koji je tada bio megazvijezda. Noge su mi se odsjekle kad sam ga vidjela, jer ako je netko bio i ostao moj glazbeni idol svih ovih godina, to je bio on. Iščupao je žicu iz zida i rekao mi: 'A sad, sve to šta si otpivala uz radio, da te čujen, vako bez pratnje'. Ja sam otpjevala i on je rekao da će sutra u devet ujutro doći pred moju zgradu i da će me odvesti kod diskografa i pomoći mi. Cijelu noć od uzbuđenja nisam spavala. Došao je sutradan točno na minutu i vodio me po diskografskim kućama, predstavljao i tražio ljude da rade sa mnom. Htio mi je napraviti album, no tada nam valjda nije bilo suđeno. Dino mi je tada dao vjetar u leđa i prijateljski zagrljaj i nikada nisam, niti ću mu to ikada zaboraviti. Tijekom godina postali smo dobri prijatelji. Bio je moja glazbena ikona, htjela sam biti takva: hrabra, drugačija i svoja. Poput njega. Jednom mi je prilikom na zajedničkom nastupu kupio moderan šešir i rekao mi: 'Evo ti ovo za sreću. Da san pola gaže za tu kapu, budi uvik vako zgodna i ostani gradska cura sa svojom vizijom'", ispričala je Nina.

"Počela sam ga slušati još kao 13-godišnjakinja. Tad je svirao s bratom u grupi Kineski zid. Kad počneš, svi te uvjeravaju da budeš komercijalan, jer se to kao najbolje prodaje. Ono što nas čini različitima jest upravo ta hrabrost da pokušamo napraviti nešto drugačije, koliko god bilo rizično. Pjesma 'Ja za ljubav neću moliti' sa Splitskog festivala 1996. bila je tada potpuno drugačija od svih pjesama na festivalu, a postala je prvi hit u mojoj karijeri i zahvaljujući njoj ljudi su me prepoznali. Nama koji smo tada htjeli biti 'svoji' i ne postati nečiji 'projekti' teže se bilo probiti. No danas mi nije žao sveg ovog truda. Sretna sam jer ljudi vole moje pjesme i što imam priliku svirati svugdje", kaže Nina koja će u srijedu 17. rujna održati veliki koncert u dvorani Križanke u Ljubljani. Tim koncertom, nakon četiri godine, Nina Badrić ponovno kreće na turneju. Za svoje goste odabrala je Zlatana Stipišića Gibonnija, Marka Tolju i Željka Joksimovića.

Ostatak pročitajte u novom broju Extre...