Psihijatar Herman VukušićDok hrvatsko tržište stripa od kraja 80-ih polako propada te je nakon raspada SFRJ gotovo potpuno nestalo, malo je poznato da je uspjela opstati, a u posljednje se vrijeme i znatno povećati, zatvorena ali postojana grupa koja bi mogla biti zaslužna za njegov oporavak. Riječ je o kolekcionarima, strasnim skupljačima stripova, ljudima koji posjeduju i do 200.000 stripova. Kupuju ih i prodaju na internetskim i realnim aukcijama, za pojedine stripove spremni su dati enormne svote, a neki od njih na prodaji vlastitih kolekcija i zarađuju.

Za dobro očuvan komplet starih stripova “Alan Ford” kolekcionari plaćaju i više od 2000 eura, za rijetki primjerak stripa “Zagor” daju više od 500 eura, a za raritetnu ediciju nekog stripa spremni su izdvojiti i između 12 i 15 tisuća eura. Među njima su i poznate osobe poput pjevača Gorana Karana, sportskog komentatora Željka Vele i televizijskog voditelja Krešimira Mišaka. Redoviti kupac stripova je i glumac Goran Višnjić koji sinu kupuje “Asterixa”, dok pjevača Juru Stublića zanimaju SF-stripovi. Željko Vela za sebe kaže da je čitajući stripove naučio čitati: "Prvi put sam ih počeo skupljati početkom osamdesetih. U međuvremenu sam se riješio fakulteta i našao posao kojim ću moći financirati svoj hobi. Smatram da je trenutačno situacija na tržištu stripa u Hrvatskoj najbolja u posljednjih 20-ak godina. Početkom 90-ih činilo mi se da stripove čitaju samo posljednji Mohikanci, a danas i moje dijete svaki tjedan hoće novi strip."

Kolekcionari stripova su i neki saborski zastupnici koji ne žele da se to zna jer u Hrvatskoj još uvijek prevladava mišljenje da je skupljanje stripova dječji hobi. No, kako smatra jedan od kolekcionara, status stripa kao infantilne zabave manje je bitan razlog za to što neki žele biti anonimni - značajnije je to što su oni, za razliku od drugih kolekcionara koji svoje zbirke dopunjuju godinama, sposobni odjednom platiti 15.000 eura za kompletnu ediciju nekog stripa od prvog do zadnjeg broja, a ne žele da se to zna. Strasni čitatelj i jedan od najpoznatijih kolekcionara stripova u Hrvatskoj, Ratko Dragaš, objašnjava što uopće znači biti kolekcionar: “Kad netko kaže da ima komplet stripova, to mora značiti da ima sve brojeve. Primjerice, ‘Alan Ford’ je u Jugoslaviji u izdanju Vjesnika izišao u 448 brojeva i kolekcionar kojem nedostaje samo jedan broj ne može se pohvaliti da ima komplet.”

Marko ŠunjićDragaš je stripove počeo skupljati kad je imao sedam godina. Kaže da njegova generacija nije imala kompjutore pa su se zabavljali igrajući nogomet i čitajući stripove: “Dobivao sam puno stripova na dar, najviše od strica koji je imao gotovo sva izdanja u tri primjerka. Najdraži su mi stripovi koji su izišli od 1970. do 1990., a pogotovo volim dječje stripove jer su poučni. Sačuvao sam većinu stripova iz djetinjstva pa u kolekciji imam između 17 i 20 tisuća stripova koji su u izvrsnom stanju, što je za kolekcionare posebno važno. Novčana vrijednost kompleta ovisi o njihovoj dostupnosti na tržištu, a ja već 20 godina pokušavam sastaviti komplet od braće Neugebauer ‘Veseli vandrokaš’ koji je izlazio krajem 30-ih godina i bio bih spreman dosta platiti da ga dobijem.”

Dragaš je prije tri godine počeo i prodavati stripove iz svoje kolekcije: “Tijekom rata počeo sam pomalo gubiti interes za stripove, a prije nego što sam ih počeo prodavati imao sam ih više od 200 tisuća, što zauzima jako puno mjesta.” Dragaš je otkrio koji je dosad najskuplji prodani strip na aukciji i koje su najtraženije kolekcije: “Najskuplje prodani strip na aukciji je ‘Zagor: Blago Crvene planine’ broj 4 koji je prodan za 550 eura. Iznimno je cijenjena i kolekcija ‘Mika miš’, kao jedan od prvih stripova koji je izišao u Srbiji. Najteže se dolazi do dječjih stripova jer ih je malo tko skupljao. Koliko je neka kolekcija tražena, ovisi i o tome koliko kolekcionar ima godina. Kolekcionari koji imaju 60 godina najviše traže stripove koji su izlazili 50-ih godina.” Iako je bio samozatajan, Dragaš je rekao da se od prodaje stripova može solidno živjeti, a slično misle i braća Raul i Ozren Švarc, poslovođa i vlasnik jedne od najpoznatijih zagrebačkih prodavaonica stripova “Strip na kvadrat” blizini Jelačić-placa u prolazu prvog zagrebačkog nebodera, a do prije nekoliko mjeseci zvala se “More Comics”.

---

Ljubav prema stripu za Raula Švarca počela je kad je kao dječak kupio prva izdanja “Alana Forda” i “Zagora”. Švarc i njegov brat redovito su kupovali nova izdanja, a zbirka im se polako povećavala. S vremenom im je palo na pamet kako bi bilo dobro spojiti ugodno s korisnim i otvoriti štand sa stripovima na Cvjetnom trgu. Nisu im smetale kritike poput one da je strip hobi primjereniji djeci pa se iz dječje strasti, koja nije bila vođena financijskom korišću, izrodio dobro uhodan posao. “Sve je počelo 90-ih kad smo brat i ja otvorili štand na Cvjetnom trgu. Stripove smo prodavali ‘na divlje’, dok se još moglo. Postojimo već 15 godina, posljednjih šest mjeseci pod novim imenom. Prvi dućan otvorio sam 1994. kad je to bio jedini takav dućan u Hrvatskoj”, prisjeća se Švarc.

Danas su “Stripovi na kvadrat” omiljeno mjesto ljubitelja stripova, koji će na policama dućana naći velik broj izdanja bilo kojeg žanra stripa. Švarc prati tržište stripa već 15-ak godina i kaže da se polako, ali sigurno oporavlja od stagnacije koja je zavladala tijekom rata. Najvjerniji kupci su kolekcionari, koji su za pojedino izdanje spremni izdvojiti i do 250 kuna. Osim kolekcionara, odlični kupci su i osobe iznad 30 godina, odnosno ljudi koji su odrasli na stripu. “Danas se preštampavaju kompletna izdanja stripova koji su izlazili u bivšoj Jugoslaviji, primjerice ‘Alan Ford’, ili ‘Zagor’. Ljudi koji su rasli uz te stripove danas su financijski sposobni i mogu si priuštiti da se vrate hobiju iz djetinjstva”, smatra Švarc. Mnogi od tih ljudi dovode svoju djecu u dućan kako bi i na njih prenijeli ljubav prema stripu. Primjer takvog kupca je pjevač Davor Gobac koji povremeno svrati kako bi kupio “Corta Maltesea” za svog sina Vilija.

Najprodavaniji su stripovi prema kojima su snimljeni filmovi. “Kad su snimljeni filmovi '300' i 'Sin City', ti su se stripovi odlično prodavali, pa sada pratimo filmsku industriju i naručujemo izdanja koja se ekraniziraju. Tržište se intenzivno mijenja i razvija kroz više grana, pa djeca dosta kupuju i plastične igračke s likovima svojih omiljenih strip junaka”, kaže Švarc.

Goran KaranVelika je potražnja za erotskim stripom pa se izvrsno prodaju erotski uradci Andrije Maurovića. Dobro se prodaju strana izdanja poput japanskog stripa “Mange”. Cenzure u stripu, tvrdi Švarc, danas nema. “Sjećam se nekih izdanja ‘Alana Forda’ koja je cenzurirao komunistički režim bivše Jugoslavije. Cenzori su tada rezali epizode i izbacivali šale na račun komunizma, Rusije, Kine”, prisjeća se Švarc koji tvrdi da cenzure u stripu nema od 80-ih. S predrasudama se stvari kreću nešto sporije. Iako strip danas ima publiku i među odraslima, i dalje ga često promatraju s podsmijehom i pripisuju ga djeci. Psihijatar Herman Vukušić jedan je od dugogodišnjih kolekcionara stripova, koji tekstove i crteže u pojedinim stripovima također uspoređuje s vrhunskom umjetnošću. No, osim što strip cijeni kao umjetničko djelo, on ga na neki način koristi i u poslu kojim se bavi, a kako tvrdi, njegovi pacijenti na to odlično reagiraju. Vukušić je vlasnik kolekcije stripova s više od 400 zbirki. Stripove skuplja od djetinjstva, a prvi junaci koje je pratio bili su Zagor i Martin Mystère, no ozbiljnije ga je u taj maštovit svijet uvela strip junakinja Modesty Blaise:

“Modesty je prvi ozbiljniji strip koji sam pratio, no prava ljubav prema stripu pojavila se kada sam, uoči rata, naišao na stripove u formi grafičke novele. Prvi takav strip na koji sam naišao bio je ‘Watchmen’ Alana Moorea. To je vrhunski uradak s prekrasnim crtežima i zahtjevnim tekstovima. Radi se o remek-djelu kojem se i danas rado vraćam, a kako je kompleksan i višeslojan, svako mi čitanje daje nešto novo”, kaže Vukušić. Osim “Watchmena” kao remek-djela Vukušić bi izdvojio Millerov strip “300” po kojem je snimljen film, te Gaimanovog “Sandmana”. Te je tri grafičke novele ujedno izdvojio kao najvrednije primjerke iz svoje kolekcije, te kaže da ih nikada ne bi prodao. Stripove najčešće kupuje u dućanu “Stripovi na kvadrat”, a dosta toga naručuje preko interneta.

Ratko DragašNeki su stripovi višeslojni i rado se njima služi u psihijatrijskoj praksi. “Takvo što nije novost. Biblioterapija je već godinama afirmirana terapijska metoda”, rekao je. Kao primjer stripa primjerenog takvom tipu terapije naveo je “Sandmana” u kojem je izvrsno prikazana simbolika moći ljudske podsvijesti te upućuje na važnost podsvijesti. Takvu metodu Vukušić primjenjuje s pacijentima kojima je teško verbalizirati svoje snove. Često ih uputi na čitanje “Sandmana”, te kroz razgovor o stripu pacijenti lakše progovaraju o svojim iskustvima. Nekim pacijentima preporučuje da svoje snove crtaju u formi stripa, pa se s vremenom, kaže, ostvare cijele epizode.

Tvrdi i kako pacijenti odlično reagiraju na takav tip terapije. Na pitanje postoji li njegov alter ego među junacima stripova koje čita i skuplja, Vukušić otkriva kako bi to bio lik iz stripa “Watchmen”. “Moj alter ego je lik koji se zove Rorschach. Njegovo je lice kao otisak Rorschachovih mrlja, što su testovi koji se primjenjuju u psihologiji za testiranje ličnosti”, otkriva Vukušić. “Rorschach je tužno beskompromisan lik. Tvrdoglav je do kraja bez obzira na cijenu”, kaže Vukušić. Većina kolekcionara nikada ne prodaje svoje stripove, a Jurica Kladušan, 36-godišnji vozač autobusa iz Karlovca, kaže da ne postoji cijena za koju bi on prodao svoje. “Imam oko 20 tisuća stripova. Ne znam koliko imam kolekcija, jer se neke sastoje od 5 brojeva, a neke i od tisuću.

Trenutačno preko aukcija popunjavam desetak kolekcija, za što izdvajam oko tisuću kuna mjesečno, a dnevno se stripovima bavim po dva do tri sata. Da popunim kolekciju u ediciji ‘Nikad robom’, koja je veličala Narodnooslobodilačku borbu, nedostaje mi još oko 10 posto brojeva.”

Raul Švarc (desno) i djelatnik trgovine Stripovi na kvadratNeke od najboljih strip-albuma u Hrvatskoj u svojoj izdavačkoj kući Fibra objavljuje mladi zagrebački informatičar podrijetlom iz Splita Marko Šunjić. Fibrini stripovi poput “Kena Parkera”, “Spaghetti Brothersa” i “Ljubavi i raketa” poznati su po luksuznom dizajnu, opremi, kvalitetnom prijevodu i popratnim tekstovima. Šunjić se počeo baviti stripovima nakon jednog neobičnog događaja.

“Kao i većina vršnjaka, u djetinjstvu sam čitao stripove poput ‘Alana Forda’, ‘Zagora’, ‘Mister Noa’ i ostalih. Za vrijeme rata, 90-ih godina, bilo je prekinuto objavljivanje stripova, pa sam ih prestao skupljati, smatrajući da su to ionako stvari za djecu, a ja sam kao odrastao i sve to prerastao. Tako je i bilo sve do 1998. kad je Slobodna Dalmacija objavila prvi broj ‘Mister Noa’. To je bio moj omiljeni junak iz djetinjstva. Kupio sam ga i kad sam ga ponovo pročitao, totalno me ‘pukao’. Cijelo mi se djetinjstvo vratilo i ponovo sam se zarazio stripovima”, kaže Šunjić.

Postao je kolekcionar, počeo učiti o stripovima, a kako je informatičar po struci, odlučio je napraviti internetsku stranicu jer “sam htio podijeliti strast i naći slične sebi”. Tako su 2001. godine nastali www.stripovi.com kao okupljalište stripofila iz bivše Jugoslavije. Dnevno ima dvije i pol tisuće posjeta i forum koji okuplja kolekcionare, crtače i scenariste. No Šunjićevu ponovo probuđenu ljubav prema stripu nisu zadovoljavali www.stripovi.com.

Marko Šunjić“Nakon što sam pročitao talijanska izdanja stripa ‘Ken Parker’, shvatio sam koliko su ga u bivšoj Jugoslaviji uništili: loš prijevod i tisak, cenzura, nepoštivanje kronologije. Budući da se radi o jednom od najboljih stripova svih vremena, poželio sam ispraviti tu nepravdu i objaviti ga kako treba, a to je značilo da ću to morati napraviti sam. Tako sam s prijateljem Damirom Raičem 2004. u izdavačkoj kući Libelllus pokrenuo reprint ‘Kena Parkera’ u originalnom formatu i tvrdom uvezu. Ja sam napravio prijevod, a redakturu poznati crtač i scenarist Darko Macan. Tada sam se zarazio i izdavaštvom o kojem nisam znao apsolutno ništa, pa sam sve učio u hodu, od pripreme i tiska do distribucije i prodaje”, priča Šunjić o svojim počecima.

Fibra pokazuje njegov urednički ukus i način kreativnog izražavanja i kaže da je najsretniji kad mu se javi čovjek koji je oduševljen Fibrinima stripovima za koje često nikad prije nije čuo. “Jedini kriterij koji me tjera da objavim strip je taj hoće li me oduševiti. Nije me briga hoću li zaraditi novac jer živim od informatike. U stripove sam dosad uložio relativno puno novca, ali ne želim raditi kompromise, jer nisam primoran na njih. U izdavaštvo sam došao kao fan, imam kolekcionarski pogled prema njima i ne smeta nam što ću dizajn, papir ili tiskaru platiti više jer želim da strip bude dobar”, priča izdavač koji je dvostruko zahtjevniji od prosječnog konzumenta stripa koji će, ako zadovolji svoje kriterije u izdanju pojedinog stripa, zadovoljiti i većinu drugih kolekcionara. Promociju izdanja radi na www.stripovi.com, a na stranicama Fibre ponudi publici na ogled prvih 50-ak stranica novog stripa u digitalnom pdf formatu. "Fibrini stripovi nemaju malu cijenu i nepoznati su pa se teško odlučiti na kupovinu. Zato ponudim nekoliko stranica i ako im se svidi, kupit će ga. To je najpoštenije što mogu napraviti kao izdavač."

Darijo Antunović (prvi lijevo dolje) s crtačima stripaPojedini strip-album Šunjić objavi u 500 primjeraka, kaže da računa na stalnih tristotinjak kupaca, a prosjek prodaje je 250 komada po albumu. Kaže da stanje na tržištu stripa nije loše, objavljuje se velik broj raznoraznih stripova, ali je nastao problem jer je glavni distributer na kioscima Tisak uveo pravilo da za svako novo izdanje izdavač mora platiti “ulaznicu” od 60 tisuća kuna. Zato se nakladnici zbog povišenih troškova u startu sve teže odlučuju na pokretanje novih izdanja. Njemu kao izdavaču, koji svoje stripove prodaje u knjižarama i preko interneta, to nije toliko važno, ali kaže da će to utjecati na stripovsku scenu. “Bez širokog tržišta stripa nema ni moje publike. Klinci prvo trebaju zavoljeti strip kao medij, da bi poslije, kad odrastu, došli do mojih izdanja”, zaključio je Šunjić.

Unatoč problemima s kojima se susreću izdavači stripova, i tomu što broj ljudi koji ih redovito kupuju još uvijek nije osobito velik, situacija na tržištu stripa je sve bolja. To pokazuje i to što su neki kolekcionari stripova hobi pretvorili u stabilan posao od kojeg zarađuju za život, a neki od njih planiraju i proširivanje djelatnosti vezanih uz strip, što dokazuje da potražnja za stripovima raste. Dragaš je otkrio da će u studenome otvoriti stripoteku u središtu grada na 80 četvornih metara, gdje će održavati promocije i dovoditi i crtače.

Darijo Antunović, osnivač festivala MafestObožavatelji stripa svakog se svibnja već tri godine zaredom okupljaju u Makarskoj na festivalu stripa MaFest. Festival je pokrenuo ljubitelj stripova Darijo Antunović, a od posjetitelja i medija dobio je iznimno povoljne kritike pa ga od ove godine financijski podupire i Ministarstvo kulture. Na posljednjem MaFestu okupilo se više od tisuću stripofila iz Hrvatske i okolnih zemalja. O posebnosti Mafesta Darijo Antunović je rekao: “U Europi postoji dosta festivala stripova, ali ti festivali najčešće su u organizaciji izdavačkih kuća, što znači da oni dovedu crtača i ako netko želi dobiti njegov potpis, mora kupiti cijelu kolekciju koju su oni izdali. Na MaFestu to nije slučaj, svatko može dobiti potpis, a poanta cijelog festivala su i zajednička druženja. Jedini uvjet koji na festivalu postavljamo jest da svaki crtač koji je gost festivala napravi svog junaka s Makarskom u pozadini. Crteži ostaju kulturnoj baštini grada Makarske.”

Bernard Radovčić, izdavač Strip agentIzdavačka kuća Strip-Agent osnovana je 1994. a bavi se izdavanjem nekih od najpopularnijih stripova na kioscima, kao što su “Alan Ford”, “Martin Mystere”, “Mister No”. Vlasnik izdavačke kuće Strip – Agent Bernard Radovčić je o razlozima pokretanja izdavačke kuće rekao: “U Hrvatskoj nakon Domovinskog rata nije postojalo tržište stripa. Budući da sam veliki obožavatelj stripova, osobito ‘Alana Forda’ iskoristio sam prvu priliku i kupio nekoliko licenci, u početku francuske, a zatim i talijanske, i krenuo s izdavaštvom. Strip-Agent je prije pet godina krenuo s reprintom originalne serije ‘Alana Forda’ koja je izlazila na području Jugoslavije i dosad smo izdali 70-ak brojeva. U Italiji je dosad izišlo više od 450 brojeva ‘Alana Forda’ i kao obožavatelj smatram da novi brojevi nisu tako dobri kao stari kad su ih crtali Magnus i Bunker”. Bernard Radovčić je i partner u izdavačkim kućama Bookglobe i Ludens koje izdaju “Garfielda”, “Spidermana”, “Zagora”, “Dylan Doga” i razne strip-albume te je objasnio za koja izdanja postoji najveći interes: “Najviše se prodaje ‘Alan Ford’ od kojeg se svaki broj proda u četiri tisuće primjeraka, a izlazi svaka tri tjedna. Na hrvatskom tržištu je još uvijek popularniji strip od album-izdanja koja su znatno skuplja. Od većih izdavačkih kuća Algoritam izdaje stripove za kioske, a Večernji list je počeo izdavati 'Mange'. Smatram da je tržište u Hrvatskoj premalo, ali izvozi se u Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu. Stripove najviše kupuju ljudi srednje generacije koji su odrasli uz njih.”