PEOP je zajednički projekt Rumunjske, Srbije,Hrvatske, Slovenije i Italije, kojim se planira transport ruske i kaspijske nafte do EUPaneuropski naftovod (PEOP), zajednički projekt Rumunjske, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Italije, sve više dobiva na značenju. Sa svojim kapacitetima od najmanje 60 milijuna tona (ima i varijanti od skromnih 40 do mogućih 90 milijuna tona) nafte godišnje, koja bi se transportirala kopnenim putem, naftovod bi rasteretio Jadran i Mediteran od tankerskog prometa. Osim što tako dobiva oznaku “ekološkog“ naftovoda, vrijednost PEOP projekta naglo raste u uvjetima sve izraženije krize na Kavkazu i u Gruziji te prvih pokušaja (pro)ruskih vojnih snaga da onesposobe ključni novi naftovod koji od Bakua u Azerbejdžanu, preko Tbilisija u Gruziji vodi do mediteranske luke Ceyhan u Turskoj. Nažalost, na “naftni rat“ na Kavkazu, između SAD-a, EU, NATO-a i Gruzije s jedne, i Rusije i njezinih naftnih saveznica s druge strane, treba gledati kao na izvor nestabilnosti i nesigurnosti i u budućnosti. Cjevovod PEOP-a, koji bi od rumunjske luke Constante do talijanske naftovodne mreže i luke Genove bio dugačak 1850 kilometara, bio bi sasvim siguran kopneni put pristizanja ruske i kaspijske nafte u Europu. Sigurniji nego mediteranski naftni pravac preko turskih luka. Naftovodom PEOP, investicijom koja će stajati oko 2,7 milijardi dolara, planira se transportirati kaspijska i ruska nafta do europskih potrošača uz samo jedan iskrcaj i ukrcaj u Crnom moru. Trasa naftovoda započinje u Constanti, prolazi kroz Rumunjsku, Srbiju, Sloveniju i Italiju do srednjoeuropskog naftovoda TAL (TransAlpine Pipeline) kod Trsta, i dalje do talijanske naftovodne mreže i luke Genove do francuskog Marseillesa.

Čak i kada Rusi, odnosno Oseti, te kurdski pobunjenici u Turskoj i ne bi napadali i bombardirali crpke strateški važnog naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan, taj novoizgrađeni naftovod, baš kao i još jedan koji se planira graditi na trasi Burgas-Aleksandropulis-Samsun-Ceyhan, imaju iskrcajne luke na Jadranu i ostalom Mediteranu. To znači da će se u Mediteranu povećati tankerski promet za novih stotinjak tisuća tona nafte, uz značajan porast količine balasnih voda. Usto, ovi dobavni naftni pravci uključuju više ukrcaja i iskrcaja nafte u tankerskim lukama, što smanjuje sigurnost opskrbe, a povećava troškove nabave nafte. To je u uvjetima visokih cijena nafte i opasnosti od njihova daljnjeg rasta izuzetno značajno. S druge strane, naftovodi zahvaljujući napretku tehnologije i intenziviranju kontrola postaju sve sigurniji za okoliš. Broj curenja, posebice europskih naftovoda, iz godine u godinu značajno se smanjuje pa je i stoga PEOP prihvatljiv i dobrodošao.

Projekt PEOP (PanEuropean Oil Pipeline) od 2003. vodi međunarodno povjerenstvo koje čine predstavnici zainteresiranih država. Ministarsku deklaraciju o PEOP-u potpisalo je pet država partnera i povjerenik Europske Unije za energiju početkom travnja 2007. u Zagrebu. Razvoj i promociju PEOP-a vodi Razvojna kompanija (PEOP PDC), osnovana u Londonu, u lipnju 2008., na temelju Sporazuma dioničara. Osnovni zadatak Razvojne kompanije je u roku od nešto više od godine dana privući investitore i korisnike naftovoda, koji će se okupiti na investitorskoj konferenciji koncem ljeta 2009. Razvojnu kompaniju formirale su kompanije Conpet i Oil Terminal iz Rumunjske, JP Transnafta iz Srbije i Jadranski naftovod iz Hrvatske. Kompanije iz Italije i Slovenije, država koje su potpisnice Ministarske deklaracije ali još nisu pristupile PDC-u, do investitorske konferencije mogu pod jednakim uvjetima postati dioničari PDC-a. Talijanska vlada je dala veliku podršku PEOP-u potpisivanjem Ministarske deklaracije, odnosno jamstvima na sjednicama Međunarodnog povjerenstva PEOP-a da će surađivati na omogućavanju prolaza naftovoda kroz Italiju.

I doista, uključivanje talijanskih naftnih kompanija i povezivanje na talijansku naftnu mrežu ključni je trenutak za opstanak i razvoj projekta, a talijanska naftna industrija svakako najvažniji partner za realizaciju PEOP-a. Uz pojačanu svijest o koristi koje od PEOP-a mogu imati sve države članice, posebno Italija, uz proporcionalno najmanja ulaganja te uz nove okolnosti otvaranja hladnog rata i vrućeg naftnog sukoba na Kavkazu i Zakavkazju, bilo bi razumno očekivati skori i brzi interes talijanskih ulagača za što bržu realizaciju PEOP-a.

ANTE MARKOV, predsjednik uprave Janafa, jedne od četiri tvrtke koje su ove godine u Londonu osnovale Razvojnu kompaniju PEOP PDCZnačajnu korist od PEOP-a imat će Hrvatska. Osim koristi za hrvatski državni proračun i proračune lokalnih zajednica na trasi naftovoda od poreza i doprinosa, korist od tranzitnih tarifa će imati sve kompanije ulagači, pa tako i hrvatski JANAF. Interes JANAF-a je povećati prihode od tarifa u značajnijoj mjeri nego dosad, što bi s količinama većim od 40 milijuna tona nafte godišnje svakako mogao. U JANAF-u smatraju kako bi kapacitet naftovoda zasigurno mogao biti i značajno veći. Za razliku od JANAF-a, rumunjske i srpske kompanije koje ulaze u posao dosad nisu imale prihode od tranzitnih tarifa. Već na samo spominjanje projekta PEOP dionice JANAF-a rastu pa će ovaj projekt povećati vrijednost tvrtke. Za razliku od ostalih zemalja, u Sloveniji se još nije pojavila poduzetnička volja za sudjelovanjem u neposrednoj razradi projekta. Slovenci se pravdaju nepostojanjem prostornog plana koji bi dopustio izgradnju naftovoda. No pravi razlog je nedostatak ekonomskog interesa, odnosno osluškivanje i čekanje do posljednjeg trenutka i investitorske konferencije kada će biti jasnije tko će sve “zagristi PEOP-ov kolač”. Moguće nepristupanje slovenskih dioničara značit će veće troškove investiranja ostalih partnera, izgradnju duže dionice koja će većim dijelom prolaziti ispod mora. A to znači i povećani ekološki rizik u sjevernom Jadranu.

Upravo zbog ekoloških razloga i povećanja sigurnosti buduće opskrbe naftom, od velike je važnosti pristupanje talijanskih naftnih kompanija. Veliki dio tankerskog prometa u Jadranu i Mediteranu odvija se preko talijanskih luka, Trsta, Venecije, Genove i Savone. Posebno je osjetljiva ekološka situacija u talijanskom dijelu sjevernog Jadrana, pri čemu je naosjetljivija situacija u neposrednoj blizini ugrožene Venecije, gdje se odvija iskrcaj tankera za rafinerije u Mantovi i Margheru čiji je kapacitet prerade oko 8 milijuna tona nafte godišnje. Svaki ekološki incident s naftom u Jadranu nepovratno bi naštetio Veneciji, a imao posljedice za cijeli Jadran i jadransku obalu. Tankerski prijevoz nafte ugrožava i područje Trsta. Pokraj Trsta je početak naftovoda TAL (TransAlpine Pipeline), kojim se opskrbljuju rafinerije u Austriji i južnoj Njemačkoj. U 2007. godini u Trstu je za TAL istovareno 33,6 milijuna tona nafte iz čak 394 tankera. Velika prednost PEOP-a je što bi mogao opskrbljivati sve rafinerije koje gravitiraju talijanskim sjevernojadranskim ukrcajnim naftnim lukama, ponajprije Veneciju i Trst, i to količinom od 40 milijuna tona nafte godišnje. To znači potpunu zamjenu tankerskog prometa prijevozom nafte kopnenim putem i rasterećenje Jadrana od prometa tankera za istu količinu nafte.

Postoji mogućnost i djelomičnog preusmjeravanja nabave nafte za korisnike TAL-a u količini oko 20 milijuna tona nafte godišnje. U lukama Genova i Savona iskrcavaju se tankeri koji opskrbljuju rafinerije Busalla, Cremona, Callombey, Trecate, Sannazzaro, čiji su kapaciteti oko 30 milijuna tona nafte godišnje, a danas prerađuju 18 milijuna tona. PEOP bi mogao zamijeniti i ovaj tankerski promet u cijelosti ili djelomično. Ukupno za Italiju, uključivši i TAL koji opskrbljuje samo njemačke i austrijske rafinerije, PEOP-om bi se moglo prevesti od 30 do 60 milijuna tona nafte godišnje, što je zamjena za tankerski promet od 50 do 100 posto. Ostale kopnene rafinerije na trasi PEOP-a u drugim državama mogu povući oko 10 milijuna tona nafte. Znači, kapacitet PEOP-a mogao bi biti i do 70 milijuna tona nafte godišnje. Kada bi se PEOP otvorio kao dobavni pravac, gotovo sigurno bi za naftu iz pravca Crnog mora bili zainteresirani i današnji korisnici JANAF-a u Mađarskoj i Slovačkoj.

SLOVENCI KOČE Hrvatski premijer Ivo Sanader sa slovenskim kolegom Janezom Janšom, čija vlada odugovlači s donošenjem prostornog plana; pravi razlog navodno je nedostatak ekonomskog interesa SlovenijeJedan od ključnih čimbenika izgradnje PEOP-a je korištenje postojećih koridora i postojeće infrastrukture u Srbiji, Hrvatskoj i Italiji. To znači i manji utjecaj na eko sustav i manju mogućnost ekoloških incidenata, nego kada bi se gradila potpuno nova trasa naftovoda. Postojeći naftovodi i produktovodi bi se modernizirali i predstavljali manju opasnost za okoliš nego što su danas. Oko 70 posto europske naftne mreže danas je starije od 30, a 40 posto od 40 godina. Stoga je potrebna hitna modernizacija i dogradnja naftovoda, a PEOP-om se to može brzo i uspješno ostvariti, barem u dijelu koji prolazi kroz Italiju, Hrvatsku i Srbiju. Trasa naftovoda kroz Italiju bila bi dugačka 550 kilometara, od čega 440 kilometara postojećih cjevovoda, a prolazila bi pravcem Trst-Visco-Portogruaro-Venecija-Mantova-Cremona-Sannazzaro-Genova. Na posljednjem dijelu te trase je nekoliko naftovoda i produktovoda koji bi se PEOP-om optimalnije koristili, te bi se stvorio novi sustav sigurnije opskrbe naftom.

Prva velika korist od PEOP-a u ovom trenutku, kada je zbog rata u Gruziji i Kavkazu i prijetnji naftovodu Baku-Tbilisi-Ceyhan ugrožena opskrba Europe naftom, jest povećanje sigurnosti opskrbe europskih država kaspijskom i ruskom naftom, uz diverzifikaciju izvora i pravaca opskrbe. Naftovofom Baku-Tbilisi-Ceyhan trenutačno prolazi 30 milijuna tona nafte godišnje. Kapaciteti tog naftovoda su 50 milijuna tona, a u perspektivi 80 milijuna tona nafte, koja iz turske luke tankerima sigurno više neće moći stizati redovito u mediteranske europske luke. Rusi se trude da svi naftni pravci, a posebno nafta iz Crnog mora, zaobilaze Gruziju. Preko Gruzije vodi i još jedan naftovod iz Azerbajdžana, s obala Kaspijskog mora vodi do gruzijske crnomorske luke Supsa. Rusi već kontroliraju Supsu.

Rusija zajedno s Kazahstanom želi kontrolirati kaspijsku naftu, a Kazahstan čak kao zemlja potpisnica ugovora o korištenju naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan sada tvrdi da je taj pravac nesiguran. U regiji postoje i dva plinovoda, oba preko Azerbajdžana. Plinovod Baku-Erzurum prolazi preko Gruzije u Tursku, dok drugi vodi u rusku crnomorsku luku Novorosijsk. Tijekom gruzijsko-ruskog sukoba jedino je taj plinovod funkcionirao, budući da su ostale regionalne naftne i plinske rute preventivno bile zatvorene. Postavlja se pitanje je li došao red i na njega. U planu je izgradnja još dva plinovoda, Nabucco, kojim je EU trebala dobivati plin preko Turske, a Rusi u planu imaju plinovod “Južni potok“. Nafta i plin tako postaju jaki argumenti u rukama Rusije, Armenije i saveznika, nervoza NATO-a i EU upravo je zbog nafte i plina svakim danom sve veća pa uvođenje sankcija EU protiv Rusije nije nemoguće. Pitanje je koliko bi bilo učinkovito. Stoga svi mogući naftni pravci, poput PEOP-a, koji znače sigurniju opskrbu Europe naftom, dobivaju na značenju i vrijednosti.

PAKT MAĐARA I RUSA Ferenc Gyurcsany i Vladimir Putin, premijeri Mađarske i Rusije, zemalja zainteresiranih za naftovod Družba Adria, koji bi se protezao od Samare do JadranaPEOP tako, osim povećane sigurnosti opskrbe naftom za dobar dio Europe, znači i priliku za jačanje regionalne suradnje u jugoistočnoj i srednjoj Europi, uz povećanu ekološku sigurnost Jadrana i Mediterana i smanjivanje troškova prijevoza nafte zbog korištenja postojeće naftne infrastrukture. No, tržište PEOP-a bez Italije, naftovoda TAL i talijanskih rafinerija je manjkavo i u velikoj mjeri nepotrebno. Pri daljnjoj izradi Studije isplativnosti i drugih dokumenata nužna je uska suradnja, informiranost i koordinacija s talijanskom vladom, vlasnicima TAL-a i rafinerija, koji su ujedno jednim dijelom vlasnici i naftnih polja u kaspijskoj regiji. Pri poticanju i planiranju realizacije PEOP-a svakako treba imati na umu sljedeće: da se grade ili planiraju novi i šire postojeći naftovodi za prijevoz kaspijske nafte iz crnomorskih luka (Baku-Ceyhan, Burgas-Aleksandropoulis, Odesa-Brody-Gdansk, Samsun-Ceyhan, naftovodi prema Kini), da Rusija preusmjerava pravce izvoza i opskrbe Europe preko Baltika, izbjegavajući tranzit preko Bjelorusije, Ukrajine i Crnog mora te da će moguće daljnje povećanje cijene nafte destimulirati gradnju naftovoda, bez obzira na to što naftne kompanije ostvaruju visoke ekstra profite.

Družba Adria u tri fazePostojeća situacija tjera i Europu i Hrvatsku na dogovor oko novih naftnih pravaca i otvaranje novih putova opskrbe energentima. Tako je ponovno aktualizirana i realizacija projekta Družba Adria koji predstavlja uspostavu novog transportnog koridora za uvoz ruske nafte i tranzitne nafte drugih zemalja na svjetsko tržište preko luke Omišalj na Krku, korištenjem slobodnih kapaciteta postojećih naftnih sustava Družba Adria. Ugovor o realizaciji projekta Družba Adria potpisan je između šest država još 2002. godine, ali proteklo vrijeme ugovor između Ruske Federacije, Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske se zbog različitih političko-ekonomskih okolnosti nije realizirao. Naftni sustav Družba Adria proteže se u ukupnoj dužini od 3200 kilometara od Samare u Rusiji, preko Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske do Omišlja na Krku. Družba Adria će se realizirati u tri faze, ovisno o količini nafte koja bi se izvozila kroz Omišalj, od 5-15 milijuna tona nafte godišnje.