KONTROLA TROŠENJA Jedna od zadaća Višnje Tafre je izvještavanje Mesića o transparentnosti trošenja vojnog budžeta, koji će do 2009. biti 6,2 milijarde knVišnja Tafra prva je žena na položaju savjetnice Stipe Mesića za vojna pitanja. Diplomirana pravnica, već 22 godine zaposlena u obrambenom sektoru, došla je na funkciju na kojoj su u prošlosti bili umirovljeni generali ili sveučilišni profesori poput Vlatka Cvrtile.

Tafra je 1986. aplicirala za službu u tadašnjem Tužiteljstvu, a završila u Uredu za obranu Grada Zagreba. Rat je provela na Trešnjevci, gdje je vodila mobilizaciju i svakodnevno odlučivala o tome tko će ići na bojište. Pamti i ime prvog poginulog hrvatskog vojnika s Trešnjevke i da joj je njegova smrt bila najteži trenutak u profesionalnoj karijeri. Poratno razdoblje provela je u Ministarstvu obrane, gdje je 2000. odlukom Joze Radoša imenovana tajnicom Ministarstva. Predvodila je stručnjake koji su pisali nove zakone o oružanim snagama i na tom položaju je ostala i u mandatu Željke Antunović.
Iz MORH-a u Ured predsjednika

Kad je ministar postao Berislav Rončević, smijenio ju je. Višnja Tafra napustila je MORH i zaposlila se u Uredu predsjednika, gdje je donedavno bila pomoćnica savjetnika za politički sustav. Prije mjesec dana Mesić je odlučio da će ona biti savjetnica za obranu i intervju za Nacional njezin je prvi nastup u javnosti.

NACIONAL: Kakav je osjećaj nalaziti se na položaju koji se, u pravilu, percipira kao muški?
- Dobar. Nestalo je nelagode koju sam osjećala 2000. kad sam s položaja načelnice postala tajnica Ministarstva obrane. U to vrijeme bila sam jedina žena državni dužnosnik u sustavu obrane koja je sudjelovala na kolegijima ministra i kolegijima načelnika Glavnog stožera OS RH. Treba uzeti u obzir da sam u sustavu obrane angažirana od 1986., osim troipolgodišnje stanke kad sam u predsjedničkom uredu bila pomoćnica savjetnika za pitanja političkog sustava. Ako je žena cijeli život u jednom području, nije problem naučiti ni tehničke pojedinosti oklopnih vozila ili detalje strojnica i borbenih zrakoplova.

NACIONAL: Koji će biti vaši glavni zadaci?
- Moram informirati predsjednika Mesića o aktualnim zbivanjima u području obrane te ukazati na korake koje Oružane snage trebaju učiniti do ulaska Hrvatske u NATO. Od 26 zemalja članica NATO-a za 16 okvirno znamo kad će u svojim parlamentima ratificirati Protokol o pristupanju Hrvatske, a ni od preostalih deset ne očekujemo probleme. S druge strane, treba ubrzati usvajanje NATO-ove doktrine i standarda. Očekujemo da će OS u konačnici imati 16.000 djelatnih vojnih osoba, 1600 civila, 6000 ugovorne pričuve i oko 2000 dragovoljnih ročnika, kao i 40.000 pripadnika nerazvrstane pričuve koja bi bila aktivirana samo u slučaju ratne opasnosti. Nadalje, povećava se i proračun Ministarstva obrane koji će u 2009. iznositi 1,85 posto bruto društvenog proizvoda. To je 6,2 milijarde kuna, što je velik novac, a svjesni smo da je netransparentnost nabave jedan od najvećih problema MORH-a. Ne radi se toliko o nezakonitostima koliko o nesposobnosti sustava da se na vrijeme odradi nabava, a tada se u vremenskom tjesnacu linijom manjeg otpora odustaje od postupka javne nabave. Primjenjuje se članak 5. Zakona o javnoj nabavi koji je predviđen samo kao iznimka za nabave s oznakom tajnosti, kad to iziskuju sigurnosne mjere, što nikako ne može bit slučaj za standardne potrebe OS RH, kao što su prijevozna sredstva, obuća, odjeća. Naravno, čim se stavi oznaka tajnosti, mišljenje je da se nešto skriva. Predsjednik će do završetka mandata biti snažno fokusiran na to da se sredstva za nabavu troše na optimalan i transparentan način, a ja mu u tome moram pomoći.

NACIONAL: Zašto je predsjednik Mesić tijekom ruske vojne intervencije u Gruziji zauzeo suzdržano stajalište prema NATO-u?
- Ne bih rekla da je predsjednik Republike zauzeo suzdržano stajalište prema NATO-u. Predsjednik je samo iznio stav, kao i puno puta dosad, da male zemlje poput Hrvatske trebaju procijeniti što je za njih najbolje u pojedinom trenutku. To nikako ne znači odustajanje od zajedničke politike saveza kojem pripadate. Pripadnost određenom savezu ili težnja da u njega uđete ne znači da ne možete donijeti odluku ili izraziti mišljenje koje je za vas kao suverenu i samostalnu zemlju u tom trenutku najprimjerenije, naravno, obrazloživši sve okolnosti koje vas na to navode. Dobar primjer za to je predsjednikovo negodovanje zbog postupka veleposlanika Nevena Jurice u Vijeću sigurnosti.

NACIONAL: Kad smo već kod Stipe Mesića, otkad se poznajete?
- Upoznali smo se kad sam 2000., kao članica delegacije Ministarstva obrane počela dolaziti na redovite sastanke u Ured predsjednika. Kad je 2002. počeo preustroj Oružanih snaga, upoznali smo se bolje. Tada smo prvi put izravno raspravljali o potrebi da se predloženi model preustroja prihvati. Pokušala sam objasniti prednosti predloženog modela ističući da potpuno razumijem nezadovoljstvo dijela djelatnih vojnih osoba i da znam da predloženi model u kojem trebate otpustiti 14.000 i više osoba neće, jer to jednostavno ne može, biti pravičan za doslovno sve među njima, ali da će nedvojbeno biti zakonit. Kad radite velike reformske zahvate, na kolateralne žrtve, nažalost, morate biti spremni. Bio je to naš prvi razgovor i pretpostavljam da me predsjednik doživio kao osobu koja izravno govori o stavovima koje zastupa. Tada se vodila i S HRVATSKIM GENERALIMA Sašom Perkovićem i Krešimirom Kašparom te brigadirom Dragom Horvatomrasprava o tome trebaju li visoki časnici, koji su nedvojbeno iznijeli velik teret Domovinskog rata na svojim leđima, a koji zbog dobi i mirovinskog staža imaju uvjete za mirovinu, ostati u Oružanim snagama ili ne. Zastupala sam stav, a i danas tako mislim, da ozbiljnu reformu oružanih snaga ne možete započeti tako da 40-godišnjaku kažete da mora otići jer više ne odgovara potrebama i izazovima službe, a 65-godišnjeg visokog časnika zadržavate u službi. Tada jednostavno niste vjerodostojni. Bili su to naši prvi susreti, a nakon što sam prestala raditi u MORH-u, predsjednik Mesić me pozvao da se pridružim njemu i njegovim suradnicima u Uredu predsjednika.

NACIONAL: Kad ste spomenuli one koji se nisu slagali s vašim mišljenjem, mislite li na generale Imru Agotića i Petra Stipetića?
- Uvijek kad počnu reforme, svi ih deklaratorno podržavaju, ali problemi su s primjenom, kad se to počne ticati konkretnih osoba. Osobni odnosi često su nepremostive zapreke. Ali ako rušite postavljene principe, od reforme nema ništa.

NACIONAL: Za razliku od njih, Jozo Radoš o vama ima prilično pozitivno mišljenje?
- O tome bi najbolje bilo da pitate gospodina Radoša. Ja sam tu izjavu pročitala u tjednim novinama jednako kao i vi. Istina je ono što je gospodin Radoš izjavio, a to je da se nismo poznavali prije mog dolaska na mjesto tajnice Ministarstva obrane, da sam došla na preporuku svojih dotadašnjih nadređenih. Kad je napuštao ministarski položaj, rekao mi je da sam iznimno predana svom poslu i da ga se to dojmilo. U vrijeme njegova mandata sudjelovala sam u izradi pet važnih zakonskih prijedloga: Zakona o obrani, Zakona o službi u Oružanim snagama RH, Zakona o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga, policije i civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, Zakona o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme, a napravili smo velike izmjene i u Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba te sve podzakonske akte neophodne za preustroj Oružanih snaga, uključujući pravilnike o standardima profesionalnog razvoja i utvrđivanju nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja. Radoš nije imao prilike provesti sve naše zakonske i podzakonske promjene, ali onda ga je naslijedila Željka Antunović, koju je već na našem prvom sastanku zanimalo mišljenje o tome mogu li prijedlozi koji su na papiru profunkcionirati u praksi. Kad smo odgovorili potvrdno, ona nas je podržala i tada je počeo preustroj Oružanih snaga, zahvaljujući kojem je, bez socijalnih tenzija, broj pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga za njezina mandata smanjen za oko 14.000, a danas je taj broj dosegnuo gotovo 20.000.

NACIONAL: Govori se da ste bliski sa Željkom Antunović.
- Ni Jozu Radoša ni Željku Antunović nisam poznavala prije nego što su postali ministri. Kad je Željka Antunović postala ministrica, iznijela sam joj što je Tajništvo, koje je bilo u mom djelokrugu, do tada radilo i ona je očito procijenila da zadovoljavam kriterije za tu funkciju. U iduće dvije godine njezina mandata odlično smo surađivale. Mislim da je bila dobra ministrica koja je uvijek zatražila mišljenja iz raznih resora svojih podređenih i tek tada donosila odluku. Nas dvije smo dobro surađivale, baš kao što sam godinu dana dobro surađivala i s HDZ-ovim ministrom Berislavom Rončevićem.

NACIONAL: Zašto je onda "popucao" vaš odnos?
- Odnos nije popucao. Rončević je jednostavno predložio Vladi da me razriješi, što je, da se razumijemo, njegovo legitimno pravo. Međutim, način na koji je to učinio, ne priopćivši mi to, nego sam za to doznala izravno iz Vlade RH, nije bio primjeren, a ponuđeno mjesto referenta u Vojnom muzeju bilo je apsolutno neodgovarajuće mojoj struci i radnom iskustvu.

NACIONAL: Jeste li se osjećali degradirano?
- Mogu vam odgovoriti protupitanjem. Kako biste se vi osjećali? Naravno da se osjećate loše jer znate da ste nešto napravili u obrambenom sustavu u 20 godina rada, da ste radili savjesno i stručno, osjećate da još puno toga možete učiniti, a onda vam se jednostavno ne da prilika za rad. Nije mi dopustio čak ni prelazak na mjesto vojnog savjetnika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, za što sam imala sve potrebne kvalifikacije, a mjesto referenta u Vojnom muzeju ni osobno ni profesionalno nisam sebi mogla dopustiti. Međutim, kako ja vjerujem u ljude, tako se i u mom slučaju pokazalo da dobrih ljudi ima, i to onih koji vam pomognu kad vam je pomoć najpotrebnija. Tako sam i ja došla u Ured predsjednika Republike.

NACIONAL: Prošle su dvije godine otkako je Stipe Mesić upozorio na kriminal s nabavom kamiona za Ministarstvo obrane. Zašto još uvijek nitko nije odgovarao?
- To biste trebali pitati one koji su odgovorni za procesuiranje takvih radnji. Predsjednik Republike stalno upozorava na to, ali ništa se nije dogodilo. Novi dokazi izlaze putem medija u javnost, ali odgovorni šute. Službeno je svjetlo dana ugledalo samo izvješće Državne revizije. Ni po nalazu Inspektorata obrane ništa nije poduzimano, tako da ispada kako su jedino mediji objavili potpune informacije o tom slučaju. Mislim da bi nakon toliko pozornosti koju je kupnja vojnih kamiona izazvala javnost imala pravo znati je li zlouporabe službenog položaja i nezakonitih radnji u ovom slučaju bilo ili nije.

NACIONAL: Koliko mi je poznato, nakon 2000. često ste komunicirali s biskupom Jurjem Jezerincem, snažnim oponentom predsjednika Mesića. Kako vi doživljavate Jezerinca?
- Kao tajnica Ministarstva obrane bila sam zadužena za kontakte s Vojnim ordinarijatom. Imali smo jako dobru suradnju. VIŠNJA TAFRA izvješćuje predsjednika Stipu Mesića o napretku u prilagodbi Oružanih snaga standardima NATO paktaMinistarstvo obrane, u okviru svojih mogućnosti, davalo je punu podršku inicijativama Vojnog ordinarijata. U to vrijeme čak je i završena izgradnja zgrade Vojnog ordinarijata, za koju obostrano mislimo da u funkcionalnom smislu nije najprimjerenija za Vojni ordinarijat.

NACIONAL: Kako to mislite?
- Izvana je grandiozna i bode u oči, dok joj je unutrašnjost nefunkcionalna. Kancelarijski prostor je skučen u vanjski okvir zgrade jer središnji prostor zauzima stubište. Time je onemogućeno iskorištenje prostora za potrebe misnih slavlja koja su u Vojnom ordinarijatu česta. Što se tiče predsjednika Mesića, on ni jednog trenutaka nije promijenio svoj stav otkako je postao predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, a to je da neće dopustiti bavljenje politikom osobama koje djeluju u oružanim snagama. To je jasno pokazao umirovljenjem generala i to pokazuje svaki put kad smatra da je biskup Jezerinac kao vojni ordinarij svojim propovijedima ušao u prostor politike. Depolitizacija oružanih snaga sigurno će ostati jedno od važnih postignuća predsjednika Mesića.

NACIONAL: Treba li homoseksualne osobe primati u profesionlnu vojnu službu?
- Seksualna orijentacija ne bi trebala biti zapreka za obavljanje ni jednog posla, pa tako ni vojnog poziva.