18.09.2008. / 08:49

Autor: Ivana Stipić-Lah

Kabul report

Najbolji vodoinstalater u Afganistanu

Ivana Stipić - Lah, hrvatska novinarka koja živi i radi u Afganistanu u seriji blogova na Nacional.hr-u piše o životu u Kabulu, glavnom gradu te udaljene zemlje

"Što kažeš?" ili na dariju "Chi mega?" još jedna je od uvriježenih fraza koju ne možete izbjeci. Čini mi se da su neke fraze uvijek vezane uz određene aspekte života u Afganistanu, i da se nemilice upotrebljavaju.

"Chi mega" se koristi prilikom cjenkanja, kada odbijaš povjerovati u cijenu koju ti vlasnik dućana nudi. "Chi mega" se koristi i kada zaista nešto nisi dobro čuo ili kada se iskreno čudiš. "Chi mega" se koristi i ako se želiš posvađati s nekim ili zaobići istinu.

Chi mega je i naš vodoinstalater. Sitan i suhonjav, teško je povjerovati da je ovaj čovjek nekada bio vojnik. Da je poštene i dobre cijene i nikada ne skida osmjeh s lica. Chi mega nije njegovo pravo ime. Njegovo pravo ime ostala je nepoznanica.

Chi mega je dobio to ime zbog toga sto stalno ponavlja tu frazu dok mi pokušavamo susjedu ili nekom drugom "prevoditelju" objasniti koju uslugu tražimo i što nam se zapravo pokvarilo.

Chi mega živi u jednom udaljenom distriktu Kabula. Njegovo pleme još uvijek ima plemenskog starješinu, a mnogi članovi plemena žive u šatorima. Plemeski starješina ima glavnu riječ. On odlučuje tko će se školovati, a tko će sjediti kući. Chi mega je imao sreću. Plemenski starješina je odlučio da će se Chi mega školovati za vodoinstalatera.

Chi mega u grad dolazi biciklom. Kada dođem s posla i vidim njegov stari bicikl u našem dvorištu, polako me obuzima očaj, koje svakom stepenicom prema našem kupatilu raste i pojačava se onom brzinom kojom se penjem na kat kuće. Kada zavirim u kupatilo, Chi mega obično sjedi na podu i razbija pločice čekićem. Kada me ugleda, tako se sućutno i sažaljivo nasmješi, da me očaj prođe i već me ne smeta sto tri dana neću imati wc solju.

Chi megin bicikl je bio u našem dvorištu jučer, a po svoj prilici tamo će biti parkiran i naredna tri dana. I naravno, naše svježe postavljene pločice, opet je razbio čekićem. WC školjka se začepila. Opet.

Imamo problem sa WC školjkom od kad smo uselili u tu kuću. Prvo smo razbili roza čučavac i roza pisoar. Pa tko li je odlučio, pitam se već dugo, u wc postaviti pisoar te boje?!

Nakon toga, curila je cijev koja vodi iz zida u vodokotlić, pa ju je Chi mega zamijenio sa cijevi od tuša. Nakon toga, opet vodokotlić curi, ali ovaj put ona cijev koja vodi od vodokotlića do WC školjke. Ovaj put, cijev je zamijenio nekom plastičnom rugobom koju je našao na uličnom otpadu nekih 100 metara dalje od naše kuće. "Zašto bih išao kupovati cijev, kada će ovo poslužiti sasvim dobro", objasnio nam je svoju čudnu odluku.

I sve je radilo neko vrijeme dok nam nije upalo u oko da kada povučemo vodu. Voda iz vodokotlića dođe u WC školjku, ali papir i svježe obavljena nužda tu ostaju još neko vrijeme. Neće da odu i gotovo.

Prvo smo mislili da je stvar u čudnom gumiranom WC papiru iranske proizvodnje. Počeli smo koristiti drugi toalet papir, ali i on se gnjezdio u našoj školjki najmanje tri dana prije nego bi odlučio otići.

Zvali smo Chi megu. Rekao je da za taj problem nema rješenja. Predložio je da upotrijebljeni papir bacamo u kantu za smeće umjesto u WC školjku. E pa neću! Odbijam. Više volim da mi se klupko WC papira brćka u WC školjki, nego da ga poslije brisanja bacam u kantu za smeće. Neću!

Vezane vijesti

Crk'o agregat

Jutros sam htjela pisati o zimskim radostima koje svakog stanovnika Afganistana neizbježno čekaju, prije ili kasnije, ovisno o mjestu boravka ili… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika