Objavljeno u Nacionalu br. 671, 2008-09-22

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Metoda vlastite kože

Važnije je da generali prometuju tenkovima nego da uče za ispite, a i nije pedagoški da general ima samo osnovnu školu, a obični vojnici diplomu. Trebalo je stoga generalima kupiti diplome, magisterije i doktorate novcem iz proračuna, jer nam je u teškim vremenima vojska prioritet

Zoran FerićZoran FerićNeki naši ekonomski stručnjaci, profesori na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu koji su privedeni u četvrtak u antikorupcijskoj akciji “Indeks”, vježbali su sa svojim studentima tržišnu ekonomiju naplaćujući ispite. Cijene su se uglavnom kretale od 400 do 2000 eura po ispitu, te 9000 eura za upis. Neki studenti, međutim, rekli su da su cijene ispita rasle kako su se približavali rokovi, kao da se radi o vrijednosnim papirima čija cijena varira ovisno o uvjetima na tržištu. Ako je to točno, ovo što se događalo na Ekonomskom fakultetu nije korupcija. To je pedagogija. I to najbolja moguća, metodom vlastite kože po kojoj student najbolje uči. Jer, ruku na srce, bit ekonomije je zarada. Najčešće to znači kupiti jeftinije i prodati skuplje. Čudno je samo što se na fakultetu nisu dosjetili potvrdama o uplati ili obveznicama, tako da student može u travnju jeftinije kupiti ispit, recimo iz osnova poduzetništva, a prodati ga skuplje drugom studentu u lipnju. Odavno se već u našem školstvu govori da nema bolje metode učenja od prakse, a ovo na Ekonomskom fakultetu jest praksa sama.

Studentu se tako može najzornije prikazati, recimo, bit ekoloških niša, skrivenih djelatnosti koje proizlaze iz osnovne djelatnosti, uživaju u svojoj anonimnosti, uzimaju novac, a slavu prepuštaju drugima. I kad student tako jeftino kupi vrijednosnicu iz osnova poduzetništva ili računovodstva, a proda je skuplje, zaradu  može mirne duše spiskati u narodnjačkom klubu, a za ispit naučiti gradivo. Tako bi, s obveznicama, čitava metoda bila još efikasnija i ne bismo se kao društvo izlagali apsurdu da učiti moraju samo siromašni. Učili bi i oni sposobniji, što je valjda i cilj visokog školstva.


Sličnom pedagoškom doktrinom obilato su se služili i neki profesori Fakulteta prometnih znanosti, a kako se može pročitati u novinama i čuti od ljudi koji imaju veze s tim fakultetom ili su ondje studirali, praksa kupovanja ispita tu traje od ranih 90-ih kad su se ispiti prodavali za pojedine generale. Važnije im je vjerojatno bilo da se uče prometovanju tenkovima i oklopnim vozilima, a i nije pedagoški da general ima samo osnovnu školu, a da su obični vojnici akademski građani. Trebalo je stoga generalima i uopće našim visokim vojnim kadrovima kupiti diplome, magisterije i doktorate sredstvima iz proračuna, jer su nam u tim teškim vremenima vojska i njena stabilnost bili prioriteti. Poslije su, navodno, profesori samo nastavili takvu djelatnost. Bilo bi zaista zanimljivo koliko ljudi  koji su radili ili još uvijek rade u vrhu vojske i politike ima lažne diplome nekog od ovih fakulteta.

O magisteriju Ante Đapića napisane su valjda hiljade novinskih stupaca. Koliko bi novinskog prostora trebalo da se opišu i razjasne plodovi 17-godišnje trgovine ispitima i diplomama? Bilo bi to deblje od svih haaških dosjea zajedno. Ovo što se dogodilo na zagrebačkim fakultetima i u stanovima profesora u četvrtak odmah poslije izlaska sunca moglo bi se slikovito opisati otprilike ovako: davi nas gigantska hobotnica, a policija je u dobro organiziranoj i koordiniranoj akciji ulovila patagonsku lignju. Premalo, kažu pesimisti. Barem nešto, govore optimisti. Tako bi se mogli opisati javni prigovori ovoj najvećoj antikorupcijskoj akciji otkako postoji samostalna Hrvatska. Akciji koju svi načelno pozdravljaju, ali joj pronalaze i nedostatke. Korupcijska hobotnica koja je ugurala svoje krakove ama baš u sve djelatnosti, u svaki resor, koja je prisutna na svim razinama, od prometnog policajca i komunalnog redara do visokog poslovanja, pravosuđa i politike, ne može biti ugrožena čak ni akcijom ovako širokih razmjera. Stječe se dojam da je antikorupcijska strategija krenula od lakšeg i rješivog problema prema težem i, čini se, nerješivom.

Razotkriti korumpiranog liječnika ili 25 sveučilišnih profesora očito je neusporedivo lakše nego rasvijetliti ijedno mafijaško ubojstvo ili premlaćivanje iza kojega stoji ozbiljan organizirani kriminal. I to, naravno, ne samo kod nas. Posvuda je organizirani kriminal najozbiljniji protivnik policije i pravosuđa, a ovakvi slučajevi, ma kako se široko krenulo u njihovo rješavanje, zapravo rutinski policijski posao. Osnovno je pitanje: može li se zamjeriti državnom vrhu, policiji i USKOK-u što kreću od lakšega prema težem? To možda i jest put za rješavanje tako ozbiljnih problema kao što je korupcija na svim razinama, ali građani se sasvim ozbiljno pitaju hoće li ikad na red doći i ozbiljniji slučajevi korupcije na višim razinama, ili će te više razine ipak ostati pošteđene, kao što je to dosad redovito bio slučaj. U novinama možemo pročitati da neke profesore terete, ne zato što su primili novac, nego zato što su nekoga pustili na ispitu a da nije znao i tako zlorabili položaj. Dakle ovako, policija s nalogom za pretres u zoru upada u profesorov stan, uzima kompjutor, traži dokumente, privodi čovjeka zato što je nekoga pustio na ispitu. I spomenuti za to može dobiti tri godine zatvora. E pa sad, neka se svi oni koji su studirali, svi kriminalisti, državni odvjetnici, suci, svi političari i uopće, svi akademski građani ove zemlje, neka se, dakle, svi dobro prisjete jesu li ama baš svaki ispit na fakultetu prošli samo zahvaljujući vlastitom znanju.

Da se razumijemo, apsolutno se slažem da ne treba gledati kroz prste, da znanje mora biti jedini kriterij u visokome školstvu, ali mjere kojima se prijeti apsolutno su pretjerane. One koji su uhodanim kanalima uzimali novac treba strogo osuditi, a onima koji su propustili kojeg studenta i ova javna sramota bit će dovoljna kazna. Ne može se jednom akcijom promijeniti mentalitet i za ono što je do jučer bilo normalno odrezati tri godine Požege ili Lepoglave. Ne može se preko noći od Hrvatske napraviti Švedska. U Švedskoj i Norveškoj korupcije je malo, a Finska je, kako smo na televiziji čuli od dr. Puhovskog, zemlja s najmanje korupcije na svijetu. To je ujedno i objašnjenje zašto je ovih dana tako hladno. Vlada od Hrvatske silom pravi Skandinaviju.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika