Američke zračne vlasti Federal Aviation Administration (FAA) i službeno su objavile negativno izvješće o hrvatskim zrakoplovnim vlastima na što je Nacional ukazivao već duže vrijeme od veljače 2008. Premda se ovo negativno izvješće americkih inspektora pokušava prikazati kao američku bahatost ili umanjiti značaj negativnosti pa se pritom iz Ministarstva prometa pokušava reći kako se zapravo radi samo o tome da hrvatski zrakoplovi ne mogu u SAD i ništa više od toga, stvari su dramatično drugačije.

FAA je ovaj audit napravila u suglasju sa Svjetskom organizacijom ICAO, koja je definirala standarde sigurnosti u svojim dokumentima, primarno dokumentu 9734. Američke check-liste sadržavaju nista drugo nego upravo te standarde. Nema tu nikakvih posebnih američkih uvjeta. Od ukupno 100 auditiranih zemalja od strane FAA komisije, svega njih 20 nije prošlo, tj. dobili su ocjenu 2.

Tako je Hrvatska u grupi zemalja poput Srbije, Belizea. Konga, Bangladeša i nekih otocnih egzotičnih država, te država gdje su na čelu vojne hunte. Kategorija 2 znaci da nijedan prijevoznik iz te zemlje ne može samostalno letjeti u SAD, ali moze imati ugovor s nekim prijevoznikom iz zemlje koja ima kategoriju 1. Stoga, izjava da Croatia Airlines u dogovoru s američkim United Airlinesom ne moze letjeti, ne stoje.

Ako bi United svojoj FAA upravi dokazao da ima kontrolu nad Croatijinim avionima i da se oni koriste na nacin da FAA ima punu kontrolu na tehnikom i operacijama, što je lako izvedivo, Croatijini avioni mogli bi po sistemu ETOPS certifikacije letjeti u SAD, samo ne bi letjeli pod call-signom Croatije, već Uniteda, što baš i nije nešto. Croatia Airlines je ocjenjena najvišim ocjenama svih međunarodnih inspektora, ali to joj zbog loše ocjene hrvatskih zračnih vlasti stvara probleme, jer neće moći koristiti svoj znak prilikom najave code share letova sa Unitedom.

Izjave kako nema dovoljno stručnih kadrova u Upravi za zračni promet i da je to najveći problem su bacanje prašine u oči. To je samo posljedica lošeg vođenja organizacije, rukovodeći kadar nije kompetentan i država nema mehanizam postavljanja stručnog kadra. Oni koji nešto vrijede prisiljeni su otići ili su politički bili nepodobni, pa su cijelo vrijeme šikanirani. Sve se radi po političkom ključu premda je zrakoplovstvo djelatnost gdje toga jednostavno ne smije biti.

Na ovakvu američku ocjenu Nacional je upozorio još 18. veljače 2008., nakon što su predstavnici američkih zračnih vlasti nakon obavljenog nadzora napustili Hrvatsku. Tada je Robert Bradtke, američki veleposlanik u RH, donio loše vijesti na Zrinjevac, u ured državne tajnice Biance Matković i prenio loše ocjene. Nacional je u tekstu od 05. svibnja 2008. najavio sve što se dogodilo pet mjeseci poslije.

Koncem travnja ove godine u Hrvatsku je stiglo negativno preliminarno izvješće predstavnika američkih zračnih vlasti o stanju u hrvatskom civilnom zrakoplovstvu, i to nakon provedenog nadzora u Upravi za zračni promet Republike Hrvatske u veljači 2008. Hrvatske zračne vlasti nisu dobile prolaznu ocjenu u ovom preliminarnom izvješću, što znači da Uprava zračnog prometa trenutačno ne licencira i ne nadgleda zrakoplovne kompanije u Hrvatskoj prema međunarodnim standardima.

Konačno, pomoćnik ministra za zračni promet Damir Vince prije desetak dana je odlukom Vlade razriješen s dosadašnje dužnosti. Vince je na dužnosti bio samo šest mjeseci, a smijenjen je zbog gluposti koju je nedavno učinio: odbio je primiti inspektore američkih zračnih vlasti koji su 10. rujna trebali utvrditi je li Hrvatska učinila pozitivne pomake od posljednjeg nadzora u veljači. Vince je obavijestio američko veleposlanstvo u Zagrebu da traži odgodu posjeta, jer hrvatska uprava zračnog prometa nije učinila pomake nabolje od posljednjeg nadzora američkih zračnih vlasti u veljači.