Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava jednoglasno je odbacilo tužbu koju je protiv Slovenije uložilo troje hrvatskih štediša zbog duga Ljubljanske banke, jer su dvoje od njih već ranije isplaćeni, a treći je pokrenuo postupak pred jednim hrvatskim sudom.

Sud je ustvrdio da se obeštećivanje oštećenih štediša treba riješiti dogovorom između sljednica bivše Jugoslavije.

U presudi je istaknuto da su strane u postupku zatražile od Suda da se pozabavi brojnim pitanjima koja se odnose na okolnosti raspada bivše Jugoslavije, njezina bankarskog sustava i onih država koje su je naslijedile, kao i raspodjelom između država sljednica jamstava koje je davala bivša Jugoslavija.

Sedmeročlano vijeće Suda u Strasbourgu već je i 2006. godine donijelo takvu presudu, uz obrazloženje da su Ivo Kovačić i Marijan Mrkonjić u potpunosti isplaćeni 20. srpnja 2005. temeljem odluke osječkog Županijskog suda nakon prodaje nekretnina bivše Ljubljanske banke u tom gradu.

U slučaju Dolores Golubović, Europski je sud ocijenio da ona iz nepoznatih razloga nije poduzela nikakve pravne korake u Hrvatskoj, iako bi vjerojatno ostvarila uspjeh da je to učinila. Dolores Golubović je nakon presude pokrenula postupak pred jednim hrvatskim sudom.

Ivo Kovačić je podnio tužbu i zbog diskriminacije na temelju državljanstva, uz obrazloženje da je Slovencima koji su imali štednju u zagrebačkoj poslovnici Ljubljanske banke omogućeno podizanje njihove štednje.

Najmanje 130.000 štediša bivše Ljubljanske banke u Hrvatskoj potražuju oko 172 milijuna eura glavnice svoje štednje, ne računajući pripadajuće kamate, a oštećeni štediše, odnosno njihovi nasljednici, prilikom ulaganja tužbe pozvali su se na odredbu Europske konvencije o ljudskim pravima kojom je zajamčeno pravo na vlasništva

"Nekoliko tisuća tih tužbi je sada na sudu. Iako te tužbe spadaju pod nadležnost Suda, Sud se može samo pridružiti stajalištu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe prema kojoj pitanje obeštećivanja toliko tisuća osoba treba biti riješeno dogovorom između zemalja sljednica", stoji u obrazloženju presude.