Nancy Pelosi, predsjednica američkogNakon tjedan dana neizvjesnosti američki Kongres je prihvatio plan za sanaciju američkih financijskih institucija vrijedan više od 700 milijardi dolara. Radi se o najvećoj državnoj intervenciji u financijski sustav nakon krize 1930. Tako će kratkoročno biti ublažene posljedice financijske krize u SAD-u i u svijetu, no ekonomski analitičari nisu sigurni hoće li ova vladina intervencija biti dovoljna da bi se u potpunosti prebrodila kriza. Dokaz nepovjerenja investitora prema vladinu planu je činjenica da izglasavanje tog zakona u Kongresu nije uspjelo izazvati pozitivan pomak na američkim burzama.

Naime, u petak su svi relevantni burzovni indeksi u SAD-u završili u minusu, a generalno mišljenje među poznavateljima ekonomskih prilika u SAD-u je bilo da 700 milijardi dolara dugoročno neće biti dovoljno kako bi se sanirale sve ugrožene financijske institucije. Najveći problem mogao bi biti daljnji pad cijene nekretnina koji se očekuje u bliskoj budućnosti, a koji bi mogao izazvati niz novih problema bankama koje su investirale u instrumente vezane uz cijenu nekretnina, kao što su hipotekarni krediti.

Mnogi analitičari se boje da će američka državna riznica biti prisiljena na tiskanje novca kako bi prikupila sredstva za sanaciju banaka, a to bi značilo porast inflacije i niz negativnih ekonomskih efekata, pa bi plan na kraju izazvao više štete nego koristi. U Europi je slična situacija. U želji da spriječe njihovu propast, europske su vlade odlučile nacionalizirati velike banke koje su se našle u problemima. Tako su vlade Belgije, Nizozemske i Luksemburga pristale uložiti 11,2 milijarde eura u banku Fortis i tako spriječiti njezinu propast. Njemačka je vlada objavila kako je u suradnji s tamošnjim bankama spremna investirati 35 milijardi eura da bi spriječila propast hipotekarnog zajmodavca Hypo Real Estate.

WOLFGANG RUTTENSTORFER, prvi čovjek austrijskog OMV-aTalijanski premijer Silvio Berlusconi najavio je da će njegova vlada reagirati bude li neka od tamošnjih banaka ugrožena, dok je čitav niz europskih država povećao iznose bankovnih plasmana za čiji povrat jamči. Ipak, kao najveći problem analitičari ističu to što europski čelnici zasad nisu uspjeli dogovoriti zajedničku akciju sanacije, pa potezi jedne države pogoršavaju stanje u drugoj državi. Britanski dužnosnici su nedavno prosvjedovali zbog odluke irske vlade da garantira za sve bankovne uloge do 250 tisuća eura u iduće 4 godine. Britanci strahuju da će potez Irske natjerati štediše da povuku svoje uloge iz britanskih banaka i presele ih u sigurnije irske banke, što bi produbilo krizu u Britaniji.

S druge strane, upitno je kako će države financirati moguću sanaciju banaka. One države koje nemaju dovoljno sredstava za to, bit će prisiljene povisiti poreze ili tiskati novac, što znači i rast inflacije. Takav razvoj događaja vjerojatno bi uzrokovao i pad gospodarskog rasta, tako da bi na kraju financijska kriza prerasla u gospodarsku krizu. Gospodarsku krizu mogli bi izazvati i sve stroži kriteriji banaka pri izdavanju zajmova i kredita. Naime, prioritet banaka i ostalih financijskih institucija u sljedećem razdoblju bit će očuvanje likvidnosti. Zbog toga će biti prisiljene značajno smanjiti, a možda i potpuno ukinuti plasman kapitala na tržište. S obzirom na veliki rizik koji trenutačno postoji na financijskom tržištu, one banke koje nastave izdavati kredite značajno će povećati kamate.

Time će biti pogođene tvrtke koje su posljednjih godina svoj poslovni rast temeljile na zaduženju. Takvim tvrtkama će biti teško pronaći kredite kojima bi financirali povrat postojećih dugova ili daljnje poslovno širenje. Upravo je to razlog zbog kojeg mnogi ekonomski stručnjaci strahuju da bi kriza koja danas pogađa financijska tržišta uskoro mogla prerasti u krizu industrijskog sektora i uzrokovati recesiju svjetskog gospodarstva. Najranjivije kompanije u sljedećem će periodu biti one koje su se proteklih godina najviše zaduživale, tako da nije teško zaključiti da bi u Hrvatskoj porast kamata mogao pogoditi Agrokor i sve tvrtke koje su poslovno širenje financirale bankovnim kreditima i obveznicama.

JEFFREY IMMELT, glavni direktor General ElectricaO tome koliko je trenutačno teško doći do kapitala na financijskom tržištu svjedoči i slučaj General Electrica, jedne od najvećih kompanija na svijetu. Tvrtka nije uspjela pronaći banku koja bi joj dala kredit za otplatu dospjelih obveza. U General Electricu su potom objavili da će novac pokušati skupiti javnom ponudom svojih dionica na burzi, no analitičari su procjenili da taj plan nema izgleda za uspjeh, s obzirom na nepovjerenje ulagača na burzama. Situacija se promijenila tek nakon što je američki investitor Warren Buffet prošlog tjedna objavio da će uložiti 3 milijarde dolara u General Electric, a čelnici kompanije sada najavljuju da će ta investicija povećati povjerenje ostalih ulagača i da će kroz javnu ponudu uspjeti prikupiti planiranih 12 milijardi dolara. Bolja situacija nije ni u Europi. Zbog sve restriktivnijeg poslovanja banaka, brojne tvrtke prisiljene su pronaći nove načine financiranja.

Velika austrijska naftna kompanija OMV prošlog je tjedna objavila da je sklopila ugovor o reotkupu dijela svog vlasničkog udjela u mađarskoj naftnoj kompaniji MOL. Sporazumi o reotkupu su kratkoročni instrumenti financiranja trajanja ne dužeg od godine dana. To znači da je OMV dio svog udjela u MOL-u, oko deset milijuna dionica, prodao na period od godinu dana, nakon čega će ga ponovno otkupiti, ali po nešto većoj cijeni. Austrijanci su se na taj potez odlučili zato što nisu mogli isposlovati pozjamicu kod banaka.