07.10.2008. / 14:03

Autor: Robert Bajruši

Tjedna propovijed

Imenovanje Šimonovića i Karamarka je dobar politički potez

Smjenom nesposobnih Berislava Rončevića, Ane Lovrin i Marijana Benka, premijer Ivo Sanader povukao je najkvalitetniji politički potez u posljednjih godinu dana. S pravom se može postaviti pitanje zašto se toliko vremena čekalo – uzme li se u obzir da je Rončević pokazivao dramatičnu razinu nekompetentnosti u vođenju Ministarstva unutarnjih poslova, a Ana Lovrin je osobno odgovorna za zastoj pregovora Hrvatske s Europskom Unijom – ali treba ponoviti još jednom, bolje ikad nego nikad i Sanader je konačno uradio ono što očekuje većina hrvatskih državljana.

Postoje barem dva razloga zbog kojih treba poduprijeti ulazak Ivana Šimonovića i Tomislava Karamarka u izvršnu vlast, a Vladimira Fabera na glavni položaj u policiji. Riječ je o provjerenim i nekompromitiranim stručnjacima, koji su u posljednjih 15-tak godina obnašali brojne odgovorne funkcije. Nitko nije bezgrešan, pa niti njih dvojica. Šimonovića se može upitati zbog čega je bio glavni zagovornik ZERP-a, iako je znao da se radi o izolacionističkoj politici, a niti Karamarko povremeno nije bio pretjerano konzistentan. Dovoljno je sjetiti se njegovih vrludanja vezanih uz Antu Gotovinu – najprije je potpisivao peticije u kojima je Gotovina slovio kao nacionalni heroj, a kasnije je organizirao i dovršio potjeru za odbjeglim generalom.

Ali u ovom trenutku, u Hrvatskoj možda ima svega nekolicina ljudi, koji policiju i pravosuđe mogu voditi poput Karamarka i Šimonovića, a stanje u državi na rubu je izvanrednog. Nije u pitanju samo doslovno fizička sigurnost građana, nego i bahatost kriminalaca, koji današnji Zagreb pretvaraju u Moskvu tijekom devedesetih, kada su ulične likvidacije bile uobičajena pojava. Ivo Sanader ne smije postati ovdašnja kopija Vladimira Putina, i odlučivati o svemu i svačemu, ali kao premijer u ovakvoj situaciji mora vući drastične poteze.

U tom smislu, imenovanje Karamarka, Fabera i Šimonovića ima i dodatnu vrijednost jer niti jedan od njih nije HDZ-ovac. Borba s kriminalom i korupcijom predstavlja opći interes i posljednje kadrovske promjene trebala bi podržati i opozicija. Umjesto besmislenih zahtjeva za Sanaderovom ostavkom, Zoran Milanović je, da posjeduje politički nerv, trebao podržati posljednje smjene i dolazak novih dužnosnika. Dok mafijaši ubijaju i premlaćuju, odgovorni političari traže rješenja, a ne troše medijski prostor na pljuckanje svega što dolazi sa suprotne strane. Tužno je čitati reakcije predsjednika parlamentarnih stranaka, iz kojih je vidljivo da, višestruko kompromitirani šef HSP-a Anto Đapić bolje shvaća aktualne prioritete od Zorana Milanovića i Radimira Čačića. Razumije se da je Sanader odavno trebao smijeniti neke ministre, i vladu popuniti kvalitetnijim kadrovima. Tko zna, da je to napravio, možda bi Ivana Hodak danas bila živa, ali o tome je sada besmisleno raspravljati. Osim toga, ne treba očekivati ekspresna rješenja, jer rat s kriminalom trajat će godinama.

U tom ratu, dolazak Šimonovića, Fabera i Karamarka, mogao bi se pokazati kao temelj pobjede.

Vezane vijesti

Komentar dana: Ivo Sanader - posljednji hrvatski optimist

Komentar dana: Ivo Sanader - posljednji hrvatski optimist

Nije to bilo najboljih 365 dana u životu Ive Sanadera. Uzmu li se u obzir obećanja koja je podijelio u siječnju 2008. prilikom formiranja vlade u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika